Tragedije ljudskih odnosa najpogubnije su kad su reflektirane na djecu.
Raspad familije, trajan gubitak konzistentnosti veze mama-tata-i ja nesaglediva je posljedica za svakog u tom trokutu.
Odgovornost roditelja, mandat koji roditeljstvom dobijaš vjerojatno je vrhunaravan u formatu homo sapiensa.
Zločin je imati djecu, a ne biti sposoban odgovoriti na osnovni roditeljski zadatak.
Djeca (barem) do svoje punoljetnosti trebaju oba roditelja, bez iznimke.
Ljudi se apriori klone roditeljstva zato jer duboko u sebi priznaju da tome nisu dorasli.
Da, takva odluka ih ne čini boljim ljudima, nikako, ali niti suučesnicima u (mogućem) zlodjelu.
evo i malo statistike o posljedicama za djecu rastavljenih roditelja
link
ps. izlišno je pričati kako sve na koncu ovisi o konkretnim ljudima u konkretnom slučaju, nepotrebno je govoriti da je zasigurno moguće i u okolnostima rastavljene familije imati/izgraditi dobar odnos s djecom (to jasno izričito podrazumijeva i korektne odnose s bivšim partnerom/icom) i u konačnici neutralizirati mnoge negativne efekte.
ma, to je neupitno.
ali to tako nije trebalo biti, znaju svi samohrani i otuđeni roditelji.....i njihovi klinci.
namjera mi nije da popujem, držim predavanja.
namjera je da osvijetlim spoznaju o vrijednosti obitelji
u društvu gdje je obitelj svedena na definiciju i na dnevnoj bazi funkcionira kao valuta u političkim igrama.
ne zaboravite, svi vi koji ovo čitate ste - djeca.
