Prièica
U formatu ankete zaista bi bilo i više nego pretenciozno namjeravati temu mitoloških bića iole ozbiljno obraditi. Eventualno bi se u nekim općim crtama mogla obrađivati enciklopedijski. Stoga ne zamjerite što sam osnovne karakteristike kopipejstao s wikipedie, računajući da neki od vas o mitološkim bićima znaju puno više i ovaj bi ih moj laički pristup mogao uvrijediti.
Zato je i današnje pitanje prilično light, nezahtjevno, a sve skupa je pozicionirano da se u trenucima dokolice katkad spomenemo mitologija, poglavito grčke, egipatske, staroslavenske kolijevke našeg civilizacijskog sjećanja i platforme kulturnog nasljeđa.
U ruskim je pričama Baba Jaga prikazana kao vještica koja leti zrakom u čarobnom kotlu, a svoje tragove briše metlom načinjenom od srebrne breze. Najčešće je zamišljana kao ružna starica ogromnih grudi, slijepa ili slabog vida. Bila je znana i kao starica s koštanom nogom.
Baba Jaga katkad je neprijatelj, a katkad pomoćnik. Postoje priče u kojima pomaže junacima u njihovim pothvatima, a postoje i priče u kojima otima djecu i prijeti da će ih pojesti. Smatra se opasnim tražiti njezinu pomoć; potrebna je odgovarajuća priprema te čistoća duha i ljubaznost.
U nekim bajkama, poput Pero Finista sokola, junak susreće ne jednu nego tri Babe Jage. One su najčešće dobronamjerne te savjetuju junaka ili mu daruju čarobne predmete i darove.
Vampir (prasl. ǫpyrь), u pučkom vjerovanju, mrtvac koji ustaje noću iz groba i siše ljudima krv[1], a također posjeduje čarobne i nadnaravne moći. Vampirom postaje zao čovjek ili onaj kome je vampir sisao krv. Skoro sve kulture i civilizacije posjeduju nekakav mit o nemrtvim krvopijnim stvorenjima ili vampirima. No, sam izraz vampir potječe sa Balkana i Istočne Europe, gdje su mitovi o vampirima bili česti i odakle su se u 18. stoljeću proširili na Zapadnu Europu.
Demon (grč. δαίμων, daimon) je bestjelesno mitološko biće za kojega se u staroj Grčkoj držalo da donosi inspiraciju i znanje kao posrednik između bogova i čovjeka. Kasnije se, dolaskom kršćanstva, demon počeo držati za zlo biće koje želi odvesti čovjeka na krivi put, dalje od Boga. Demone su također zvali vragovima, ili palim anđelima. Demonski zavodnici žena su se zvali incubi; muškaraca succubi. A potomke takvih incubi demona i žena se smatralo vješticama.
Sirene (grč. Σειρήν, Seirến) u grčkoj mitologiji misteriozna su bića koja imaju žensku glavu, a ptičje tijelo. Navode im se, prema raznim izvorima, sljedeća imena: Telksipia/Telksipeja/Telksiopa/Telksinoa, Molpa, Pizinoja, Partenopa, Ligeja/Ligija, Leukozija, Redna, Teles/Teleda i sl.
Sirene su živjele na otoku zvanom Sirenum scopuli ili na drugim otocima, ovisno o inačicama mita, a otoci su bili okruženi kamenjem i stijenama. Sirene su pjevale svoju neodoljivu i očaravajuću pjesmu što je uzrokovalo pomorce da plove prema liticama i dožive brodolo
Duh (prikaza, priviđenje, avet, sablast) u pučkom vjerovanju i znanstvenoj fantastici, bestjelesna prikaza umrle osobe, iz nekog razloga sputana i osuđena na ovozemaljsko prekogrobno bivstvovanje, bez mogućnosti da pronađe svoj mir. Priče o duhovima raširene su u svim kulturama i civilizacijama, a spominju se još među budističkim tekstovima u drevnoj Indiji.[1] Ukoliko su vidljivi, najčešće se opisuju kao prozirni, blijedi i mutni obrisi ljudskog obličja.
Gorgone (grč. Γοργόνες, Gorgónes ili Γοργοῖ , Gorgoĩ) u grčkoj mitologiji ženska su stvorenja s oštrim očnjacima i zmijskom kosom, kćeri morskog boga Forkisa i Keto[1] ("Forkide"[2]), a njihov je pogled okamenjivao. Najpoznatija je Meduza.
Lamija (grč. Λάμια, Lámia) ili Sibarida (Σύϐαρις, Súbaris) u grčkoj mitologiji bila je čudovište iz Hadova podzemnog carstva, polužena i poluzmija, Posejdonova kći[1], koja je noću izlazila na površinu zemlje, krala majkama djecu, ubijala ih i pila njihovu krv. U novije vrijeme Lamija se smatra bezopasnim strašilom koje plaši djecu i naivne ljude.
Sfinga (grč. Σφιγξ, Sphigx) biće je s lavljim tijelom, a ovnovom, sokolovom, jastrebovom ili ljudskom glavom; postoji u egipatskoj i grčkoj mitologiji, a javlja se i u hinduizmu.Sfingino ime dolazi od grčke riječi Σφιγξ, Sphigx, [Sphinx], izvedene od glagola σφιγγω, sphiggo, [sphingo] = "zadaviti". Naime, u grčkoj mitologiji govori se da bi zadavila svakoga tko nije znao rješenje njezine zagonetke.
|
|
Prema kojem od navedenih mitoloških bića gajite najveće strahopoštovanje?
|
