Prièica
Dejan Jović ime je čovjeka koji je prije nešto dana uzburkao, ako je to u ovoj učmaloj močvari uopće moguće, tzv. hrvatsku javnost člankom u kojem problematizira referendum kojim se davnih devedesetih Republika Hrvatska izdvojila iz tadašnje zajednice naroda i narodnosti.
On u tom svojem, vele neki znanstvenom članku, dovodi u pitanje regularnost atmosfere koja je vladala prilikom odlučivanja na tom referendumu, upitna je „slobodna volja“ građana pri odlučivanju, sugestivan bijaše, tvrdi on, referendumski izbor, demokratičnost izbora itd.
Ne bih komentirao stavove tog, vele neki znanstvenika, elem, meni je interesantnije što se on putem dotaknuo najzeznutije teme svakom „pravom istinskom domoljubu hrvatu“, a ona se ukratko može svesti na pitanje
Želi li, ma oprostite mi što psujem, potrebuje li svaki narod svoju državu?
Pa navodi povijesne primjere da, kako on kaže osim u mitovima, ta želja i potreba u praksi baš i nije „obavezna lektira“ svih svjetskih naroda.
Osobno, suvremenik sam i tog povijesnog referenduma, i da, nisam dvojio da U TIM POVIJESNIM OKOLNOSTIMA, hrvatska treba steći samostalnost, preciznije, izdvojiti se iz tadašnje zajednice. Molim, naglasak je na okolnostima koje su bile takve, o ratnohuškačkoj mašini kojoj nije bilo ni povratka ni otpora, jasno i glasno - uopće ne dvojim kako bih i dandanas ponovio isto – u takvim političkim uvjetima. Da, u nekim drugim okolnostima, s današnjim iskustvom – hm, mislim da ne bih poželio svojoj zemlji ovakvu „samostalnost“. Danke dojčland, ali fala ne.
Pitanje kako hrvati kroz svoju povijest baštine periode svoje samostalnosti – eh to je, sviđalo se nekom ili ne, sasvim legitimno pitanje. Koje, isto tako, u svojem i ne tako dalekometnom odgovoru može ponekoga i zasvrbiti – naime, jedan od sasvim legitimnih i lijepo argumentiranih odgovora može biti – hrvati svoju samostalnost, svoju državu i ne baštine tako da bi si oni sami, ili bi im bilo tko drugi za to trebao dati mandat.
Kako sam suvremenik vrlo konkretnog vremenskog šnicla bivše ex yu kroz svoje djetinjstvo, odgoj i roditelje danas mogu s priličnom trezvenošću, a usuđujem se reći i iskustvenom potkovanošću, uspoređivati obje zajednice, obje situacije za narod, narode, narodnosti i manjine.
Mogao bih sastaviti zgodnu tablicu, s onom lijevom i onom desnom kolumnom prednosti i mana obje državotvorne zajednice.
Zaista sumnjam da bi kolumna „prednosti“ današnje hrvatske države pobijedila, što ne predstavlja, dušebrižnici, moje veličanje ex yu i žal za istom (uostalom, koji kurac netko ne bi smio za njom žaliti, ljudi žale za nekom loptom koja završi na stativi ili u outu – što ne bi žalili za državom ako im se žali i ako od toga imaju neke vajde!), već predstavlja istinsku tragediju za nas, suučesnike i kolateralno žrtvovlje ovih vremena....i prostora.
Zaboravimo stoga mene i moje brije, meni se, rekoh već, jebe živo za državu kao institut, a posljedično i za ovu i za onu i za sve buduće.
Kako vi razmišljate o današnjoj anketnoj temi?
|
|
Što si Ti, konkretno, dobio/la sa samostalnošću Hrvatske (ili neke druge zemlje ex Yu)?
|
