Prièica
postajemo tjeskobni.
možda ovakvi nemamo više smisla, svi mi.
ne vjerujemo u pomak, fali nam pravih argumenata za bolje i drugačije.
egida je odjebati, zanemariti, ne vidjeti, ne čuti. egida je da ništa nema više smisla.
uvjereni da je globalni totalitarizam kroz kapitalističku demokraciju podučen revolucijama iz prošlosti sistematski i uspješno zatvorio sve rupe pik spasa .za svakog od nas. i sad i ubuduće.
refleks pobune,vizije, razuma, afirmacije u nama potpuno je atrofirao.
mi, konačno ne vjerujemo ni u što.
da bi preživjeli, da bi samo elementarno preživjeli nužno moramo biti služinčad totalitarizma i time zatrti svaku nadu nadolazećim generacijama.
mi smo samoubojice.
godine provodim odupirući se crnoj rupi i neću joj se predati.
imamo li plan?
ne mora se ostvariti za naših života, ali mora vući strijelu vremena, a ne se vješati po njoj.
ne vidim prevelikog opravdanja melankoliji niti emotiviziranju nas i naših sudbina.
ne moraju naši životi biti nama na korist, ali moraju valjda imati kozmičkog smisla.
treba domisliti taj smisao. preuzeti odgovornost.
ili je ostvarenom reproduktivnom funkcijom zapravo sve što treba napravljeno, a ostalo je samo moja uobrazilja?
hoćemo li se, mi ljudi širom svijeta, predati avetinji bez ispaljenog metka?
hoćemo li, glupi kakvi jesmo, pobrisati sami sebe?
ima li znanja, velje i IDEJE da se ovom ogromnom kamikaznom stroju ugase motori?
malodušnost i okretanje glave možda i jesu opotunistički easy way out
ali nije li takav smisao života vrijedan svakog prezira?
|
|
mislite li da je ljudskom rodu potrebna revolucija, promjena paradigme? razmišljate li o tome?
|
