Marija Lamot
Marija Lamot je rođena 1959. godine u Krapini. Radi kao profesorica u
krapinskoj Gimnaziji. Diplomirala je filozofiju i sociologiju na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavila je zbirke pjesama Zrcala
začuđena suncem (1993), Vrijeme radosti snijega (1998), Priprema za
obiteljsku fotografiju (2001), Mrazove sestrice (2005) i Neprestano
stvarima mijenjam imena (2008).
Zapis s ljetovanja
Kuća
Boravila sam u starinskoj kući na moru, u selu u kojem je bilo više ptica nego stanovnika. U spavaćim sobama napuštenih kuća ptice su gradile gnijezda; neprestano se moglo čuti njihovo dolaženje i odlaženje kroz razlupane prozore, šuštanje krila i nerazgovjetno glasanje. U našoj kući živio je čangrizavi starac s kanadskim naglaskom, koji je u Sjevernom Pacifiku lovio losose i druge ribe, a sidro mu je ostalo u moru između Dugog otoka i Kornata, i čeličnim vitlom vuklo ga da se svakog ljeta vraća preko oceana. On nije mogao razumjeti da njegova sestra iznajmljuje nepoznatim ljudima kuhinju, gdje je mati mršavim rukama pravila ovčji sir i plakala zbog djece što su otišla na mjesta koja ona nije mogla ni zamisliti, i ložnicu njenu i očevu, s posteljinom očuvanom mirisom ružmarina i lavande. Neprestano je, u satima dok nije bio na moru, prigovarao, riječima i bez njih, svetom srdžbom i ranjenim gnjevom.
Otok
Otok je, poput bijele kosti balzamirane svjetlom i solju, izdužen u arhipelagu, fluorescentno obasjavao more. Na stijenama zapisivao je glasove ptica, igre riba, osamu krajolika i ljudi, izgubljen pojam vremena. Prolazili smo kroz jedva izdržljivu bjelinu, prestrašeni crtom u kojoj se gubi razlika neba i mora, a horizont vječnosti iscrpljuje osjetila i misli.
Turisti
Povremeno smo susretali druge turiste, nespremne za ovaj kozmos vječite žeđi, za snove smrti: područje nadahnuto užasom ljepote i zaborava. Njihova djeca skakutala su oko svjetionika na krajnjem rubu otoka, i na ljuljačkama spuštenim s visokih borova, u širokom radijusu letjela iznad prostora.
Poklonci
Na mnogim mjestima stoje kandila ispred poklonaca svetom Nikoli zaštitniku pomoraca.
Posvećeno mirisima bora, kadulje, ružmarina, lavande, zadržalo se korijenje u ovoj škrtoj zemlji. Podvečer izlazile su starice iz svojih kuća da poput krtica blaže slijepe oči noćnim zrakom. Potrošene opojnim naporima rađanja i umiranja.
Povratak
Jutro na brodu, prije izlaska sunca. Na vodi boje petroleja titraju sjenke. Hladnoća i tišina. Sunce izranja, Amon Ra, i obasjava more. Brodska sirena nagoviješta povratak... U luci moving. Miris nafte, mrtvih riba, kave, peciva. Zaštićena zona civilizacije.
