001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
Vrtlar VI
15.07.2012
Dječak, gotovo mladić, dugo je promatrao prizor koji se prostirao s onu stranu staklenog zida svemirske stanice KOSA1. -------------------------------Bez daha.
Osupnut ljepotom svemira.
Promatanje tog prizora izazvalo je u dječaku emocionalno uzbuđenje koje je počelo kao lagana ugoda, zatim je izazivalo sve snažnije uzbuđenje, kulminirajući euforičnim ushitom, koji oduzima dah, a završava omamljujućim rastvaranjem doživljaja ljepote, sve dok organizam ponovno ne uspostavi redovno i ravnomjeno disanje, a pulsiranje srca ne poprimi uobičajan ritam.
Ovo je bio prvi doživljaj ljepote, kojeg je dječak bio potpuno svjestan. Nakon smirivanja uzbuđenja, te kada je ponovno počeo bistro razmišljati hitro je krenuo uz stijenke svemirske stanice tražeći svoga učitelja da mu objasni njegov doživljaj. Znao je da će ga pronaći na gravitacijskoj stazi, gdje bi uobičajno za to doba učitelj savladavao gravitacijsko polje šećući.
„ Upravo sam vidio prekrasan prizor Svemira. Prekrasan! Nikada nije bio ovako lijep kao sada!“
„Morate ga doći vidjeti. Pođite samnom!“ – zbrzao je, oduševljen otkrićem Morrison, ujedno potičući učitelja da pođe s njim prema prizoru.
„Evo me, stižem odmah za tobom.“ - učitelj prihvati poziv i pođe promatrati prizor u Morrisonovu društvu. Prizor je zaista bio prekrasan, no ne i izniman. Redovito bi Svemir tako izgledao.
Morrison je opazio malu promjenu u vlastitu doživljaju, te je tražio mnoga objašnjenja; - „Je li ovo samo meni lijepo ? Ili je i Vama jednako lijepo?“
Učitelj klimne glavom i reče: „ Da. Ovaj prizor je zaista lijep. Ne samo meni, već svima, gotovo svim ljudima.“
„Kako je to moguće?“ – upita Morrison, te prisnaži dvojbom:“Kada i gdje smo naučili prepoznavati ljepotu, tako da je svi jednako vidimo?“
„Nismo je učili, mi taj univerzalni osjećaj ljepote nosimo u sebi. Oduvijek. Od samoga početka. Mi ljepotu prepoznajemo intuitivno.“ – odgovori Učitelj, koristeći priliku da mladome biću dade važnu lekciju iz razumijevanja. – „Znaš li što je intuitivno?“
„Hm. Ma da, onako, nisam siguran, no mislim da znam pravilno koristiti pojam intuitivno. To je ono kada ne razmišljam već samo „prirodno“ reagiram..“ – izusti, pa zašuti dječak provjeravajući u svojoj glavici situacije za koje je mislio da pravilno razumije pojam „intuitivnog djelovanja i razmišljanja“
„Dobro. I ja mislim da ti imaš načelnu ideju o intuitivnosti. Iskoristiti ćemo ovaj trenutak i probati još i više pojasniti taj pojam jer je vlo važan za nas same.“
„ Vidiš nama je svojstveno da definiramo pojmove tako da im odredimo determinante, odnosno da ih formuliramo. No to ćemo raditi kasnije u tvome kasnijem obrazovanju. Tada ćemo racionalizirati. Za sada ćemo objašnjavati pojmove analogno, odnosno uspoređujući ih sa sličnima, koje već poznaješ ili suprostavljajući ih nekim njihovim suprotnostima. Razumiješ ?“
„ Da. Razumijem. Kao kada učimo o dva elementa pa im pridodamo ista dva, te ih dobijemo još i više, odnosno četiri ista elementa. Te kad im oduzmemo dva ili suprostavimo dva druga te dobijemo dva skupa od po dva elemnta. Je l' da?“
„Hmm. Da. I ne.“ – učitelj će; „ sada si počeo koristiti matematiku, a to nije baš najbolje da te naučim razlikovati intuitivni od racionalnog diskursa, jer znaš, matematika je alat racionalnosti“
Učitelj je nastavio s uvodom u intuitivnost vrativši se na vremenskoj crti unatrag; - “ Znaš Morrisone, vrijeme je da u mašti odletimo na neku davnu točku na vremenskoj crti. Jesi li spreman?“
„Jesam, kamo idemo?“ – upita dječak
„ Idemo u doba kada je homo sapiens bio mlado biće na Zemlji i živio je još u plemenima. Znaš, on je bio potpuno intuitivno biće. Postupno, a u svrhu golog opstanka, počeo je racionalizirati svijet oko sebe. Racionalizacija svijeta je donosila neposrednu dobrobit, produljenje života, ponekad za dan, ponekad za desetljeća. I samo iz tog razloga sapiens je počeo razvijati vještinu racionalizacije.“
– obrazloži Učitelj sam početak, pa nastavi:
- „Povećanjem broja sapiensa, dobro nam je znano kako su se usložili odnosi, odnosno kako se razvijalo društvo sapiensa.
U trenu stvaranja prvih složenih društava, civilizacija, racionalizacija više nije unapređivana samo za preživljavanje vrste/jedinke, već i za izvođenje djela u svrhu iskazivanja ideje. Ideje estetike, božanske ili vladarske velebnosti, iskazivanja dominacije i sl.
Najpoznatija takva djela su; piramide, asirski zigurati, babilonske kule, perzijski slavoluci, antički hramovi, i mnogi drugi.
Ovu pojavu nazivamo preskok formata, trenutak kada neka pojava u prirodi mijenja svoje temeljno svojstvo, u neko drugo, često i nasuprotno svojstvo. Gotovo uvijek takav preskok prati i promjena formata. Ovaj primjer možemo uzeti i kao paradigmatičan pimjer, a radi lakšeg razumijevanja analoškog principa tumačenja i shvaćanja univerzalnih pojava.
Dakle da ponovimo;
a) sapiens je u svome temeljnome formatu, roda i plemena, potpuno intutivnog diskursa, dakle intuitivno biće slično bićima životinjskoga svijeta. Sapiens počinje koristiti racionalni diskurs kao sekundarni diskurs, čije benefite koristi samo u svrhu produljenja života i vrste.
b) promjenom formata društva, formiranjem civilizacije (egipatske, asirske, sumeranske, grčke etc..), sapiens koristi racionalni diskurs za stvaranje, a koje nema isključivo preživljavački karakter.
c) Ključni alati koje koristimo za racionalizaciju su discipline; matematika i empirija, odnosno izvedenice prirodnih znanosti
d) Ključni alat koji koristimo kod intuitivnog sagledavanja svijeta je; analogija crpljena iz primordijalnih osjetila
Iz navedenog možemo jasno zaključiti da:
1. svaki format ima svoju prirodu, koja je različita od prethodnog i sljedećeg fomata
2. intuitivni diskurs prethodi racionalnom diskursu
3. racionalni diskurs je superioran intuitivnome, u definiranju fizikalnih zakona
4. intuitivni diskurs je superioran intuitivnome u definiranju smjera kretanja, surfajući na Strijeli vremena
Dječak, gotovo mladić, dugo je promatrao prizor koji se prostirao s onu stranu staklenog zida svemirske stanice KOSA1. -------------------------------Bez daha.
Osupnut ljepotom svemira.
Promatanje tog prizora izazvalo je u dječaku emocionalno uzbuđenje koje je počelo kao lagana ugoda, zatim je izazivalo sve snažnije uzbuđenje, kulminirajući euforičnim ushitom, koji oduzima dah, a završava omamljujućim rastvaranjem doživljaja ljepote, sve dok organizam ponovno ne uspostavi redovno i ravnomjeno disanje, a pulsiranje srca ne poprimi uobičajan ritam.
Ovo je bio prvi doživljaj ljepote, kojeg je dječak bio potpuno svjestan. Nakon smirivanja uzbuđenja, te kada je ponovno počeo bistro razmišljati hitro je krenuo uz stijenke svemirske stanice tražeći svoga učitelja da mu objasni njegov doživljaj. Znao je da će ga pronaći na gravitacijskoj stazi, gdje bi uobičajno za to doba učitelj savladavao gravitacijsko polje šećući.
„ Upravo sam vidio prekrasan prizor Svemira. Prekrasan! Nikada nije bio ovako lijep kao sada!“
„Morate ga doći vidjeti. Pođite samnom!“ – zbrzao je, oduševljen otkrićem Morrison, ujedno potičući učitelja da pođe s njim prema prizoru.
„Evo me, stižem odmah za tobom.“ - učitelj prihvati poziv i pođe promatrati prizor u Morrisonovu društvu. Prizor je zaista bio prekrasan, no ne i izniman. Redovito bi Svemir tako izgledao.
Morrison je opazio malu promjenu u vlastitu doživljaju, te je tražio mnoga objašnjenja; - „Je li ovo samo meni lijepo ? Ili je i Vama jednako lijepo?“
Učitelj klimne glavom i reče: „ Da. Ovaj prizor je zaista lijep. Ne samo meni, već svima, gotovo svim ljudima.“
„Kako je to moguće?“ – upita Morrison, te prisnaži dvojbom:“Kada i gdje smo naučili prepoznavati ljepotu, tako da je svi jednako vidimo?“
„Nismo je učili, mi taj univerzalni osjećaj ljepote nosimo u sebi. Oduvijek. Od samoga početka. Mi ljepotu prepoznajemo intuitivno.“ – odgovori Učitelj, koristeći priliku da mladome biću dade važnu lekciju iz razumijevanja. – „Znaš li što je intuitivno?“
„Hm. Ma da, onako, nisam siguran, no mislim da znam pravilno koristiti pojam intuitivno. To je ono kada ne razmišljam već samo „prirodno“ reagiram..“ – izusti, pa zašuti dječak provjeravajući u svojoj glavici situacije za koje je mislio da pravilno razumije pojam „intuitivnog djelovanja i razmišljanja“
„Dobro. I ja mislim da ti imaš načelnu ideju o intuitivnosti. Iskoristiti ćemo ovaj trenutak i probati još i više pojasniti taj pojam jer je vlo važan za nas same.“
„ Vidiš nama je svojstveno da definiramo pojmove tako da im odredimo determinante, odnosno da ih formuliramo. No to ćemo raditi kasnije u tvome kasnijem obrazovanju. Tada ćemo racionalizirati. Za sada ćemo objašnjavati pojmove analogno, odnosno uspoređujući ih sa sličnima, koje već poznaješ ili suprostavljajući ih nekim njihovim suprotnostima. Razumiješ ?“
„ Da. Razumijem. Kao kada učimo o dva elementa pa im pridodamo ista dva, te ih dobijemo još i više, odnosno četiri ista elementa. Te kad im oduzmemo dva ili suprostavimo dva druga te dobijemo dva skupa od po dva elemnta. Je l' da?“
„Hmm. Da. I ne.“ – učitelj će; „ sada si počeo koristiti matematiku, a to nije baš najbolje da te naučim razlikovati intuitivni od racionalnog diskursa, jer znaš, matematika je alat racionalnosti“
Učitelj je nastavio s uvodom u intuitivnost vrativši se na vremenskoj crti unatrag; - “ Znaš Morrisone, vrijeme je da u mašti odletimo na neku davnu točku na vremenskoj crti. Jesi li spreman?“
„Jesam, kamo idemo?“ – upita dječak
„ Idemo u doba kada je homo sapiens bio mlado biće na Zemlji i živio je još u plemenima. Znaš, on je bio potpuno intuitivno biće. Postupno, a u svrhu golog opstanka, počeo je racionalizirati svijet oko sebe. Racionalizacija svijeta je donosila neposrednu dobrobit, produljenje života, ponekad za dan, ponekad za desetljeća. I samo iz tog razloga sapiens je počeo razvijati vještinu racionalizacije.“
– obrazloži Učitelj sam početak, pa nastavi:
- „Povećanjem broja sapiensa, dobro nam je znano kako su se usložili odnosi, odnosno kako se razvijalo društvo sapiensa.
U trenu stvaranja prvih složenih društava, civilizacija, racionalizacija više nije unapređivana samo za preživljavanje vrste/jedinke, već i za izvođenje djela u svrhu iskazivanja ideje. Ideje estetike, božanske ili vladarske velebnosti, iskazivanja dominacije i sl.
Najpoznatija takva djela su; piramide, asirski zigurati, babilonske kule, perzijski slavoluci, antički hramovi, i mnogi drugi.
Ovu pojavu nazivamo preskok formata, trenutak kada neka pojava u prirodi mijenja svoje temeljno svojstvo, u neko drugo, često i nasuprotno svojstvo. Gotovo uvijek takav preskok prati i promjena formata. Ovaj primjer možemo uzeti i kao paradigmatičan pimjer, a radi lakšeg razumijevanja analoškog principa tumačenja i shvaćanja univerzalnih pojava.
Dakle da ponovimo;
a) sapiens je u svome temeljnome formatu, roda i plemena, potpuno intutivnog diskursa, dakle intuitivno biće slično bićima životinjskoga svijeta. Sapiens počinje koristiti racionalni diskurs kao sekundarni diskurs, čije benefite koristi samo u svrhu produljenja života i vrste.
b) promjenom formata društva, formiranjem civilizacije (egipatske, asirske, sumeranske, grčke etc..), sapiens koristi racionalni diskurs za stvaranje, a koje nema isključivo preživljavački karakter.
c) Ključni alati koje koristimo za racionalizaciju su discipline; matematika i empirija, odnosno izvedenice prirodnih znanosti
d) Ključni alat koji koristimo kod intuitivnog sagledavanja svijeta je; analogija crpljena iz primordijalnih osjetila
Iz navedenog možemo jasno zaključiti da:
1. svaki format ima svoju prirodu, koja je različita od prethodnog i sljedećeg fomata
2. intuitivni diskurs prethodi racionalnom diskursu
3. racionalni diskurs je superioran intuitivnome, u definiranju fizikalnih zakona
4. intuitivni diskurs je superioran intuitivnome u definiranju smjera kretanja, surfajući na Strijeli vremena
