Daddyev dnevnik

 

jedno od najvećih postignuća u showbizzu je zasjati na naslovnjaku. naslovnjaku priloga, onog sedmodnevnog televizijskog kojeg bakice kupuju da unaprijed znaju kad je koja sapunjara. petkom se možda, veliko možda - jedino prodaju novine. cilj je zblendati se na naslovnjaku što jače novine, u što bitnijem trenutku za posao i tako u karijeri što više puta.

a sve su stroži – čitaj – luđi, nemoralniji kriteriji tko može biti na naslovnjaku jer mora biti ili megauspješan (takvih je malo, odnosno baš onoliko koliko ih ti isti mediji po svojim kriterijima uspješnosti isproduciraju)) ili mora raditi megasranja koje narod guta i koja prodaju novine (takvih je puno). zapravo, vidimo da postoji određeni znak jednakosti između „raditi megasranja“ i „biti uspješan“. to je, nekako, sukus.

a novine se jako loše prodaju. znamo, Internet je, nakon što je tisak jedva preživio pojavu televizije, odgrizao golem pis i neće tu puno promijeniti ni Murdock koji, čitamo, počinje naplaćivati dilanje vijesti po vasceloj zemaljskoj mandarini.  

oko pojavljivanja na naslovnjaku vode se pravi ratovi, običnom oku golog puka nevidljivi. isprepliću se interesi, plasiraju ucjene, ja tebi ti meni spikice, ako ćeš kod nas nećeš kod njih i tako dalje…

samo najveće face, najnajveće pojavljuju se paralelno na više naslovnjaka u istom danu; ti su (ili oni koji stoje iza njih, bolje rečeno) toliko jaki da je to prefantastično – njih na taj način javno priznaju 2, 3 frakcije gommore, a jedini logični zaključak koji se nameće u tom trenutku je ili da su takvi slučajevi natprirodne pojave, nlo-i s marsa ili – sami šefovi gommore.

pa kako i kojim putićem - stranputićem je na naslovnjak stigla moja mala posada, pitate se.

poslovno, u karijeri nisam imao veći stand-by od ovog kojeg trenutno proživljavam, a žena snima ploču bez pritiska diskografa i velikih očekivanja javnosti. btw, jinxi već skoro godinu i pol svakodnevno rade na albumu, nemaju ni velikih najava ni promo singla, dakle, baš ništa nije „vruće“.

isto tako, moja familija, falabogu, ne radi po fafenštajnskom svijetu nikakva sranja, a jedino gdje se u javnosti pojavljujemo su premijere dječjih kazališnih predstava. Suma summarum, 4x godišnje!

kako je krenulo, već se ježite od uzbuđenja, pa hajdmo iz početka.

s novom edicijom sajta odlučio sam da on više ne smije biti samo moja privatna zabava jer mu domet može i mora biti veći. koliki - ne znam, al svakodnevnim radom doći ćemo i do tog odgovora. sajt više nije ekskluziva nego nužnost. pogotovo za pipse. naime, pipsi će uskoro ostati bez diskografa, bolje rečeno, bez diskografske industrije kakvu poznajemo zadnjih 50 godina. zvuči grubo, ali je tako. istina je, ona se mijenjala, imala uspone i padove – ali je postojala. postojao je uhodan sistem umreženosti izvođača, autora, diskografa, medija i dućana. da, i naplate! no, besplatna dostupnost baš svega što vam u muzičkom svijetu padne na pamet rezultira da će na kraju balade svi imati jednake pozicije. bit će vrlo važno kako si u internetskoj gunguli pozicioniran, pa kad više ništa ne prodaješ na onaj stari način – bitno je koliko možeš dometnuti u besplatnosti. naime, ako već džabalesku daješ (dok se ne formira neki bolji sistem), moraš osigurati da taj džabalebaruk stigne što dalje i što više. pritom moraš jasno definirati metu, a ne uzalud gubiti metke. naposlijetku naplaćivat ćeš ga negdje drugdje – kroz koncerte i merch.

dakle, jedino pipsi na svom sajtu, između ostalog, jasno godinama brendiraju yayu kao likovnjaka, ostalo naprave jinxi.

posljednja 2 mjeseca stvarno ju je uhvatila manijakalna izrada narukvica, svakodnevno, onako za sebe iz gušta i…..budimo iskreni – najbitniji efekt - terapeutskog djelovanja.

odlučio sam da ćemo to plasirati na net.
hoćemo li ili nećemo nešto nakita prodati, nije mi presudno. niti planiramo od toga živjeti. dobro je ako uspijemo barem malo "popraviti svijet" jer taj nakit ima duha, ima spontanost kojom definitivno popravlja ovu učmalost. nije "žbuka", nije jeftilen, nije biža. nije nastao zato jer je netko nešto izračunao, niti je nešto poželio poručiti. a opet mi je bitno i zbog sajta da se između redaka čita njegova širina, ono što godinama želim postići - da su pipsi puno više od ordinarnog rokenrol banda i da na njihovom sajtu možete bezbrižno boraviti pritom ne ljubeći odveć lik i djelo nekog daddyja, rippera, dude il kako se već zove. iskreno, to je vrlo teško iskomunicirati jer paradigma zapravo ne postoji, pogotovo na ovim prostorima. brojne su dileme neukog lokalnog življa; tko je taj tipus? dinamov navijač sa sjevera ili panker ili plačipička ili nerazumljivi pretenciozni astronaut? zbunjujuće.

napisao sam PR, godinama sam se već ispraksirao, stalno ga radim za band. pritom baš nisam precizirao dokle možemo stići. stigli smo. u najjačim pickovima, na internetu do t portala (t portal dalje prenose desetci manje jakih portala), a od papirnatih medija do jutarnjeg i glorie (manje tiražni me ne interesiraju). hm, o telki nisam ni razmišljao. ona dolazi, vidjet će se, uzročno posljedično.

y ima pozitivnu medijsku auru, nema pri njenom plasmanu problema u komunikaciji, ucjena, podcjenjivanja i zakulisnih igara. samo je treba gurnuti, ostalo je stvarno lako. druga je stvar kako to fafenštajnski mediji odrade. naravno, površno, mada je sve do detalja servirano i spremno na kopipejst. vodim pritom računa o sažetosti, ekskluzivi, umjerenosti, bombončiću upakiranom i svakom lakoprobavljivom, čak sugeriram i naslov – jednom rječju sve napravim da ne zajebu. a ipak zajebu. i to je tak, nema pomoći. svaki puta nešto naučim, sljedeći put još preciznije sastavljam i krojim, ali faf mi uvijek nađe rupu. iskopa je s malom pincetom.

uglavnom, nakon objave PR-a i nakita google analytics je pokazivao fantastičan skok pregleda njenog foldera na sajtu, stvarno me zabavljalo, smijao sam se. do jučer taj je nakit tavorio s max 10 pageviewa dnevno da bi nakon ovog mog ingenioznog poteza narastao do 500 svakodnevno!

par dana je bila jača od foruma, faq-a i mog dnevnika zajedno! samo ja znam, jer pratim, koliko je to fantastično.

i naravno, kako to obično biva, potpuno neočekivano ti se zalijepe stvari koje nisi u početku ni predvidio.

tako prije 10ak dana razgovaramo o predstojećem tjednu, tko kad čuva klinku (koja nikad prije božića i nove ne ide u vrtić jer ne želim da se u tom rasadniku bakterija razboli, a ja provodim praznike u klaićevoj) kadli mi y priopći: čuj, lucija i ja se idemo nešto slikati za jutarnji.

„nešto“, kako to misliš, koji je kontekst, protupitam je ja, a smrdi mi do stratosfere jer stiže božić, a to je bogme striktno OBITELJSKI praznik.

ma ne znam, kao bit će prilog u kojem se poznati slikaju uz bor, veli.

poznati ili poznate obitelji!?, unezvjeren sam ja.

nemam pojma, vidiš, mogla bi nazvat novinarku da je pitam.

pa nazovi, pliz.

zove. veli novinarka da je to obiteljsko slikavanje, ali da su pretpostavljali da se meni ne da!

veli y da ona to baš nikad nije rekla.

onda dobro, kaže novinarka, baš super što će i on doć.

pa mislila je da se tebi možda neće dat', prenosi y.

gle, meni se sigurno ne da, ne da mi se ne da, nego to prezirem, ali molim te kakvu poruku šaljemo u ovom slučaju? već se zamišljam na 4 stranice sa svim tim zevzekima jedino moja obitelj nema tatu. a zašto, molim lijepo!? zašto dopustiti da nas taj fafenštajnski koloplet slučajnih i proizvoljnih zapetljaja, falšeraja zloupotrebljava?

i eto, otišli smo se u esplanadu slikat. preciznije, 70% sessiona očekivano su fotkane samo y i lu, što je meni super u svakom slučaju osim ovog koji je striktli vezan uz obitelj. ovo mi je bilo prvi puta u karijeri da se samovoljno, praktički silom i nepozvan uvaljujem na neki fotosession. ljut ko pas jer sam po milionti puta u situaciji „manje loše odluke“, a još moram i glumit trivijalnu božićnu idilu.

i samo čekam kad će iza nas ko na traci doći ostale „obitelji“ (u ogromnom cocacola busu s deda mrazom pomahnitalim od co2 mjehurića, njih jedno 50) da se ovjekovječe u malo korigiranim pozama, s malo zakrenutim borekom i stolcem do njega.

i čudno, pitam fotićku kad stižu ostali, ceo taj voz božić bata obitelji….ova me bijelo gleda i veli da nema pojma, da ona radi samo nas.

pitam na kraju za autorizaciju fotki, fotićica misli da nije dobro čula, da joj se pričinjava. ja joj objašnjavam što bi to trebalo značiti – dakle, da nam omoguće da od fotki (10, 15 u užem izboru) što ih sami odaberu pogledamo ima li koja koju bi ih najljubaznije zamolili da (ne) objave. znate, kažem joj, to sam, ne bi vjerovali, imao priliku raditi s profesionalcima iz drugih tiskovina (story), a nisam ih ni tražio!

tih dana y mobitelom, valjda vozeći se autom u totalnom rush houru grozničavog predbožićnog metropolisa, daje izjave koje bi više trebale biti potpis pod te slikice nego intervju. nema ona u tom času pojma ni o naslovnjaku, ni o intervjuu na 3 stranice, ma ni o čemu. znam da me nazvala i pitala kaj može reć novinarki o tome što trenutačno radim. rekao sam „reci joj da ne radim baš ništa…..ne, ne, reci joj da gledam kompilaciju mandžukićevih golova u hnl-u“. znao sam da to neće objaviti, ali da telefonom dajem neku ozbiljniju izjavu koja bi sadržavala natruhe prave informacije, pravog PR-a, jebiga ja to radim malo konciznije, koncentriranije i temeljitije. baš imam feler, očito!

u četvrtak na forumu sajta čitam mladu damu koja jedva čeka familiju ivaniš u izdanju u petak. ne vjerujem. ubrzo mi se pale lampice; kupujem novine, vidim najavu za sutrašnji broj dok jedemo burek u zapruđu i mislimo si – bravo, to je to! šta bi dao da si na mom mjestu, hahahahaha….danas sam na teve, a sutra kod tebe bejbe. danas sam pi-ar, a sutra superstar, hehehe……

i evo nas, stiže petak, mi fotošopirani (vlado, ti si iz struke – jel ima neki fotošopni efekt tipa „meri krisms“ da se svi sjaje ko pesja jajca), idilični, nasmejani i pro-božićni. slikice, slikice. ostalo nije bitno, ostalo nitko ni ne čita, ovaj put – i bolje. sve opće mjesto do još općenitijeg mjesta, konstrukti konstrukata yayinih izjava od prije, trivija. opsjednut sam; mislim si, dobro, jebeš ova naša sranja, al di su završile sve te divne selebriti familije koje su se ko mi trebale zgurat oko bora u esplanadi? jel im se nešto dogodilo? svi su zakasnili? il su loše ispali na fotkama? ili smo mi najveći od najvećih selebritija, sic! ili…..ili nitko od njih nije stigao jer je dedu mrazu riknuo onaj njegov cocacolni bus. pa smo ostali samo mi. a šteta da propadne naslovnjak. il da stave josipovića . ne, ne njega….pusićku? ne, nemaju tolko doza fotošopa. ante gotovac, miss grdić, bilo tko – velim BILO TKO – iz neke hrvatske serije, loše sapunjare ili samo loše? ne? svi su bili? i sve voditeljice? ne seri, i one su sve već bile? sportaši?! daj sportaša nekog! neeee? aaaaa – kužim, treba neku familiju isfurat, a ova bogečija je baš i nema. ne stignu je imat od ivenata.

hah, daj onda yayu i njenu kćer….a jebiga, božić je, moramo uvalit i onog antipatičnog idiota s njima.

 

osobno, žao mi je samo što mi mandžukić nije prošao.

ko ni „d“ na kapi. eto, i on je malo podlegao fotošoperu. nije to slučajno.

pa neće astronauti zajebavat hrvate. daj kockasto. za kockaste.