001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
sačuvaj me bože pravednika
09.07.2011
Kako si smiješan, o kako si očajan u svojim plitkim sociopolitičkim recenzijama.
Ganjaš redikule i političke mrtvace, a Glavnog meštra i njegovog potrčka ni da spomeneš.
Nije bitno to što te nitko ništa ne pita. Bitnije je da ti sam sebe ne pitaš.
Jer si sit.
Jer te hrane. Biftecima. Ruku na srce, jasno mi je da moraš hodati po jajima jer svatko zna da je to za što te plaćaju njima potpuno nebitno.
A plaćaju te da radiš nešto sasvim drugo.
Dok ti radiš nešto posve treće, pritom pazeći da si sam sebi jebeno fora. Sam predložak je uvijek najmanje bitan, jamačno. Nečiji rad je samo platforma za tvoju jeftinu sociopatologiju.
Ti bi stalno, već 20 godina htio biti nešto više od nebitnog piskarala. Ti bi manipulirao, ti bi utjecao. Tvoje superpokroviteljstvo iznjedrilo je, pa kasnije i bitno pomoglo, istinabog, jednu sasvim pristojnu karijeru.
U cijelom tom očaju koji stalno verglaš najočajniji si ti.
I od tebe mi se povraća.
Ti si najgori od svih.
Povraća mi se od takvih Pravednika, od takvih fajtera za „našu stvar“.
Ovaj pejsaž nije truo zbog apostrofiranih kretena i gangstera. Svaki, pa i ovaj sustav najvidljivije je kancerogen upravo po pravednicima – pizdunima poput tebe.
Sva sreća da te odavno nitko ne uzima za ozbiljno.
Biti Pravednik je privilegija, i nije moguće imati tvoju poziciju i tu privilegiju istovremeno.
Jednostavno, bilo bi pristojno i nužno inteligentno da začepiš, glupane.
Ti si, baš kao i mnogi drugi „pravednici, jurišnici i bojovnici“, moj neprijatelj zato jer se silom želiš nametnuti u mojem kozmosu kao moralna vertikala.
S onima koje ti taslačiš iz tjedna u tjedan ja nemam nikakvih problema. Oni za mene ne postoje. Nisu mi ni isprika ni drive.
Pitaj se. Jednom se živi.
Pozdrav iz Podsljemena.
Kako si smiješan, o kako si očajan u svojim plitkim sociopolitičkim recenzijama.
Ganjaš redikule i političke mrtvace, a Glavnog meštra i njegovog potrčka ni da spomeneš.
Nije bitno to što te nitko ništa ne pita. Bitnije je da ti sam sebe ne pitaš.
Jer si sit.
Jer te hrane. Biftecima. Ruku na srce, jasno mi je da moraš hodati po jajima jer svatko zna da je to za što te plaćaju njima potpuno nebitno.
A plaćaju te da radiš nešto sasvim drugo.
Dok ti radiš nešto posve treće, pritom pazeći da si sam sebi jebeno fora. Sam predložak je uvijek najmanje bitan, jamačno. Nečiji rad je samo platforma za tvoju jeftinu sociopatologiju.
Ti bi stalno, već 20 godina htio biti nešto više od nebitnog piskarala. Ti bi manipulirao, ti bi utjecao. Tvoje superpokroviteljstvo iznjedrilo je, pa kasnije i bitno pomoglo, istinabog, jednu sasvim pristojnu karijeru.
U cijelom tom očaju koji stalno verglaš najočajniji si ti.
I od tebe mi se povraća.
Ti si najgori od svih.
Povraća mi se od takvih Pravednika, od takvih fajtera za „našu stvar“.
Ovaj pejsaž nije truo zbog apostrofiranih kretena i gangstera. Svaki, pa i ovaj sustav najvidljivije je kancerogen upravo po pravednicima – pizdunima poput tebe.
Sva sreća da te odavno nitko ne uzima za ozbiljno.
Biti Pravednik je privilegija, i nije moguće imati tvoju poziciju i tu privilegiju istovremeno.
Jednostavno, bilo bi pristojno i nužno inteligentno da začepiš, glupane.
Ti si, baš kao i mnogi drugi „pravednici, jurišnici i bojovnici“, moj neprijatelj zato jer se silom želiš nametnuti u mojem kozmosu kao moralna vertikala.
S onima koje ti taslačiš iz tjedna u tjedan ja nemam nikakvih problema. Oni za mene ne postoje. Nisu mi ni isprika ni drive.
Pitaj se. Jednom se živi.
Pozdrav iz Podsljemena.
