priča o bogu
priča o "bogu"
sjećam se kako smo ga počeli radit svi zajedno; tićo, kralja, borščak, šparka i ja.
onda se ne sjećam zašto, al su kraljić i mario odlučili otić. i tako su otišli pola godine.
i došao je vanja.
tićo i ja smo zapravo završili komponiranje ploče.
onda je trebalo ić to snimat, a tićo nije htio bez ove dvojice koji su bez razloga otišli. ili ih je hvatala thc paranoja, neam pojma.
onda mi je bilo pun kurac pa sam pozvao sve moguće gitariste u rupu da skinu svaki svoj dio materijala i tako da odemo u tivoli. oh, sjećam se, to se pokazalo katastrofalnim. a u rupi su bili max jurčić, vava, igor ratković i onaj istarski jazz gitarista najpoznatiji kod nas, al mu se sad ne mogu sjetit imena.
sjećam se kad smo emil i ja otišli kraljiću doma nebili pregovarali o njihovom "povratku", barem da snime ploču. kraljić je tražio puno love za to, a mario nešto manje. to je trajalo duboko, duboko u tu kurčevu noć. ne sjećam se kako, al nešto smo se dogovorili i nije bilo oko para i za pare.
sjećam se da smo 4 mjeseca bili u tivoliju gdje je razbornik nevjerojatnom taštinom istjerao iz studija jednog predivnog čovjeka koji nam je došao pomoći oko snimanja bubnja, bona fide. rekao je ili zlaja ili ja. a deniken je rekao jebiga, aco je šef. i onda je zlaja morao otić doma u amsterdam, preko noći. a ko je bio kriv, pa naravno da sam ja bio taj.
sjećam se da smo 10x rušili mix za "dan mrak". sjećam se da se deniken rasplakao na mixu za middle age horror show. od jada.
sjećam se da smo 50 dana samo mixali.
sjećam se sachera koji je prvi i posljednji puta u svom životu ostavio ženu na 4 dana da bi snimo sitar na "narku". prva 3 dana je ugrijavao prste.
sjećam se podolskog iz "jabukatona" kako na internoj promociji sumnjičavo vrti glavom nezadovoljan prodajom; samo 5 somova. sjećam se da tomislav petrović nije ni došao jer je imao pametnijeg posla nego prisustvovati proslavi nečeg tako "pljugerskog".
sjećam se da su se nomadovci kad je ploča izašla fino napljugali, sjeli u auto i izdrkavali po ploči, od pjesme do pjesme. sjećam se da mi je to malo teško palo. i da mi nakon toga jedan jurkas, koji je svoju izdrkotinu od portala napravio baš u inat nomadu (jer tamo ni u najluđim snovima nije mogao upasti) zaista više ne predstavlja baš nikakav problem. i vidi vraga, on je "živ", nomad je mrtav.
sjećam se porina na kojem zamalo nismo dobili baš ništa. i zaista, borščaku se već opasno pripišalo i htio se dić kad su nas odjednom i nama totalno iznebuha prozvali za rock album godine. mi zapravo nismo ni znali da to postoji.
sjećam se da sam ja bio jedna firma, a svi ostali druga firma u svojoj sobi u makarskoj. ne sjećam se zašto, zaista nema racionalnog razloga.
oni su po cijele dane duvali i ležali svi zajedno u bračnom krevetu i gledali tv na zidu. neki blaži oblik katatonije, reklo bi se.
sjećam se da su me neki kreteni bez ikakvog povoda u šatoru vrijeđali na dodjeli i da sam to stoički podnio
sjećam se da sam se strgao oko turneje "fenomenalan dan" koju je pratila cijela svita dodatnih svirača, razglas, svjetlo, scena....onak, kak se šika.
sjećam se da je ta turneja, osim u zg, bila katastrofalno posjećena, a nevjerojatno hvaljena u medijima.
sjećam se dana nakon toura kad mi je kraljić rekao da koji će kurac on na probi, kaj sad ima probavat....sjećam se da sam ga zamolio da uzme svoju opremu i nestane zauvijek. on se naravno, a ja to nisam ni znao, jer "žena uvijek zadnja sazna" već odavno dogovorio s baretom za sviranje u "plaćenicima" i samo je čekao da iskra kresne....
onda je otišao i tićo, ne sjećam se kako, al znam zašto i to nema nikakve veze s bendom, al ima sa psihijatrijom. čak ne njegovom toliko, koliko njegove okoline. jednom mi je, nakon što je prilično prošlo od situacije kad sam mu govorio o tome kako vidim naš put i razvoj ubuduće i kad sam mu rekao kako bi se ta buduća ploča zvala, u jednom od njegovih magnovenja zaustio legendarnu "nisam ja nikakvo drveće i rijeke". tog se jako dobro sjećam.
sjećam se da sam mislio da je sve to sigurno neka "skrivena kamera" i da se stvari ne mogu tako raspasti preko noći, nakon takve ploče. i prije još bolje ploče. a mogu, vidiš da mogu.
sjećam se da sam rekao "ok, ok, neka....al ajmo napravit jedan veliki oproštajni koncert, ko veliki bend da se rastanemo." tražio sam i komunicirao ono veliko srednješkolsko igralište u utrinama. da dođe pun kurac demo i ne-demo bendova, skejteri, vili matula s monodramom, opštenarodno veselje....da bude "fenomenalan dan".
al to sam govorio ledu, očito.
onda se, kao što znamo, sve promijenilo. ostao sam sam i počeo, pa skoro iz početka.
ovo je bila pričica o ploči "bog".
ploča "bog" apsolutni je pobjednik ankete ovog sajta za najmiliju od svih pips ploča.
ploča "bog" je u nebrojenim internet i novinsko magazinskim anketama apostrofirana kao jedna od najznačajnijih ploča hrvatske rokenrol bratije.
i na kraju, braćo, treba bit iskren i reć zašto sam se svega ovog latio i sjetio.
paaaaa....sjetio sam se iz jednostavnog razloga što su "pjesme za gladijatore", vjerujte čiči, bitno domišljenije, znalačkije i zrelije djelo od "boga". naprosto, u prosjeku, to su bitno bolje pjesme.
kao što vidimo, trebat će neko vrijeme da se skine pljuvačka s njihovog lica, pa da to malo realnije sagledate. ja nemam nikakvih emocionalnih ispada sa svojim pločama. vrijedi uvijek jedno pravilo:
zadnja je najbolja, inače je ne bi ni izdali. tako je bilo od samog početka, pa je tako i danas. simpli es det. i uvijek to govorim s odmakom, hladnokrvno.
i već se unaprijed sjećam baš ovih dana koji upravo prolaze. jednom, kad dovoljno sazrijete, kao što ste sad upravo zreli da akceptirate "bog"-a, skoro 10 godina docnije, pričat ću vam o ovom danas. ili ja...ili moja kćer. pa nećemo valjda praunuke trebat čekat, a?
a ja držim do svojih riječi.
