Daddyev dnevnik

predstavljanje teletubbiesa

papageno
ooooo tugo moja, jade i čemeru! devedesetih nas je ta izlučevina svakodnevno samostalno ili u duetu s nekim još gorim (davor dretar drele) maltretirala imbecilnim dens koračnicama (zimzelen «ja držim dijetu»). danas ga nema nigdje, osim ako marija štrajh s njim u kompi ne organizira novogodišnji tulum/doček u nekoj trećerazrednoj produkciji i još goroj gajbi sa škvadrom koju bi samoproglašeni postapokaliptični mesija definitivno odabrao da skupa s njim nanovo izgrade kozmos. pa onda to jadnici poput mene danima gledaju u reprizama repriziranih repriza na otv-u. (jebiga, danas više nema ni lizaljke, ni spešl edišn lizaljke, ni marije štrajh, ničeg više nema što bi nas spojilo s papagenom. zato sam ja ovdje da ispravim nepravdu!)
prejebeni trešer. možda netko zaboravlja da je on zapravo «školovani operni pjevač slučajno zat(u)ečen na estradi».
kao super otkvačena guba vozi, pazi sad ovo – izetu! (auto jednosjed, zamislite pola od fiće – e, to vam je to!) ukoliko imamo spoznaju o njegovoj apsolutnoj disproporciji s tako omalenim prijevoznim sredstvom, svi vicevi o tome kako slon stane u fiću postaju imidijtli besmisleni.

senna m
nositelj grupe? fuck, razmišljao sam stavljati ga ili ne. naime, ako ga staviš – nema zeke, rodio se the favorit. problematično je samo to što on nije autohtoni proizvod hrvatske estrade već je na neki način – uvezen. ok, nema frke, on nam dođe ko pešalov ove naše lige šampiona (boli nas jarbol, ak osvaja medalje ko te što ima pitat?! a ovaj poskočko bogami ima šanse i u ovako zajebanoj konkurenciji biti nešto više od slučajnog prolaznika), a s druge strane nek se malo cijela stvarčica internacionalizira.
kad sam ko malo dijete prvi puta ugledao individuu senne m, tj. senada od bosne galijaševića, prepao sam se, jaaako. drkario je po najmanjem casio sintu orijentalnu imbecilnu melodijicu. al to nije bilo najstrašnije; najstrašnije je bilo kako je on izgledao: sjebano iskopano lice, izblajhani pramenovi, pa nekaj rijetke kose strši u vis, sve neke vrpce i trake oko glave i pojasa, trešijana plastificirana svjetleća obleka i tako to. da, i izgledalo je ko da ima dobrih pedeset godina. nevjerojatno, 25 godina nakon, on izgleda i jopet ko da ima istih tih pedeset godina. ja ne znam ko je na njemu stažirao plastičnu kirurgiju, al mora da je blizak krugovima serijala «pigs in space». jer, sigurno vam nije promaklo da ni kermit ni miss piggy ne stare, zar ne?
sredinom devedesetih naš se teletabi službeno susreo sa predsjednikom komisije vascele naše lige (d.ivanišem, ako me pamćenje ne vara) u zagrebačkom okupljalištu «kavkaz» (kazališna kavana) gdje su ih posjeli zlotvori iz tadašnjeg trećeg nacionalnog tjednika «panorama». (inače, sredinom devedesetih višegodišnji su bili napori raznoraznih kamikaza da sjebu mafiju iz nacionala i globusa; panorama je u tome bila najustrajnija i, naravno, na koncu popušila)
i zakaj su se u stvari naši junaci našli? kao, trebali su razračunati ko je jači: denseri ili rokeri? da, da, priznajem, više u svemu tome nas zabrinjava gospodin predsjednik stručne komisije d.ivaniš, on očito tih godina nije prezao ni od najtežih sranja.
i jedna zgodica: kao rodonačelnik najgore noćne more, trenda densa, točnije cro dens scene, senna m je neko vrijeme (ko mamić) vlasnikovao nekolicinu nevjerojatnih ženskolikih hopsacupsa stvorenja kojima se danas, osim jednog – dalia (mislim da mu je to i žena) ni imena ne mogu sjetiti (a to je samo dokaz da su upravo te spodobe trebale biti konstruktivnim dijelom lige, jer ne zaboravimo – tražimo najpoznatijeg nepoznatog estradnog trešijanerskog stvora). i tako, dojde kraj godinice i naš junak nazove svojeg diskografa «croatiu records» ne bi li se raspitao o godišnjim izvođačkim honorarima svojim i svojih pulena (njih je'no pet-šest). dvije ženskice koje gore rade (i same su legende) ne žališe truda, te ga uvidom u kompjuterski hiperrealizam izvjestiše: gospodine senna, vaši cjelokupni honorari su 10 kuna! kad želite podići sredstva?
tu zgoda prestaje biti zgodom i postaje nezgoda.
i za kraj skinuto s neta; 12.4.1999.
nastupio i senna!
 Pjevač Senad Galijašević, poznatiji kao Senna M, osvojio je prvo mjesto na natjecanju poznatih osoba u slalom vožnji automobilom, što se održalo na Zagrebačkom velesajmu u sklopu sajamske priredbe Zagreb Auto Show. Drugo mjesto pripalo je DJ-u D.D., a treće pjevaču Robertu Marekoviću.
Za pehare su se još borili Vladimir Kočiš Zec, Zdravko Valentin, DJ Voda i dvojica glazbenika iz pratećega benda Branimira Mihaljevića - Damir Kresnik i Vlatko Medvedski.
Zadaća natjecatelja bila je da na kružnoj stazi, vozeći Volkswagen Polo između čunjeva, postignu što bolje vrijeme. Senad Galijašević premoćno je pobijedio ostale natjecatelje, što je izazvalo veliko odobravanje brojne publike, posebice kad je s uzdignutim peharom izjavio da "nastavlja koracima svojeg ´imenjaka´ i prethodnika Ayrtona Senne".
only bass& drum
oh, bejbi, dont stop! toni blažinović jednog je dana pobjegao iz grupe legen i osnovao svoj vlastiti band jer je shvatio da ne može tak'a dva banda imat istovremeno u jednom životu. a vidite, braćo, mi ih možemo imat! i moramo! i hoćemo ih još i još!
naš je toni jednog uraganskog dana zadužio kompletnu povijest glazbe nemjerljivim doprinosom – izumio je tzv. slap-tapping, način sviranja bass gitare. to vam je nešto ko da netko patentira urlanje u šaptu. u slobodnom prijevodu to je strašan, nezapamćen i nezakonit teror nad instrumentom.
njihov spot/pjesma «statistika» jedno je od mojih najbolnijih audio vizualnih iskustava, i tko to vidio/čuo nije ne zna što sam ja kadar preživjeti. «statistika» je jedna od malobrojnih melodija koja ti se danima poput 13 zloglasnog framea u filmskom kadru ne ispire iz glave. najjebenije je što kad počneš slušat skamenjen ne možeš ništa kontra toga učiniti, naprosto voljni moment jednak je zero, nula. ljudi bi prije regrutacije razmišljali hoće li se natripat esidom ko nilski konji il pogledat pola tog spota (to znači da si s nekim gluhim i slijepim u društvu koji te jednostavno nakon 2.5 minute po dogovoru makne od ekrana). trajna odgoda ti ne gine, enivej.
grupa s basom i bubnjem nastupala je po cijelom svijetu, a najviše u italiji. «tamo je prava brijačina», veli u jednom intaču tony. digići su bastion evropskog rokenrola, bili i ostali.
grupu only bass& drum stavio sam u posljednji čas umjesto izvođačice prelijepog glasa i još ljepšeg scenskog nastupa i odjeće – izabele martinović. zašto sam to učinio nek ostane misterij do kraja ovog našeg svijeta koji ima, kako čitam ovih dana, samo 50% šanse da preživi 21. vijek. slaba je argumentacija što mi je dino neki dan napomenuo da danijelina sestrica uopće nije ni neuspješna ni nepopularna. naime, (dino to govori najusporenije moguće glasom čovjeka koji nije spavao zadnji eonij) «znaš ono..... kad se na obali skupe dječica..... i ona dođe onako odjevena u bijelom..... i vikne «heeej» i «dignite ručice u zrak»....................................................................................................................... i dječica viknu «heeeeej».... i dignu ručice u zrak».
prejebeno.....ako je tako, onda ništa, onda vam evo samo basovi i dramovi koji su, da ne zaboravim, dobili i neke porine za kazališnu muziku čime samo podebljavam potrebu za njihovim uvrštavanjem u kompetišn.
djoni gitara
da danas nisam malo prosurfao valovitim morem interneta o ovom vam dječaku ne bi znao reći baš ništa! a «znam» ga! a «čuo» sam za njega! pa jebote, ima li boljeg kandidata, boljeg teletabija od njega. dakle, nitko nema pojma ni ko je on ni što je, a ipak, tu je i neće prestat bit tu! to što su si neki dozvolili da vrše pritisak na komisiju ne bi li se na koncu djoni ipak uvrstio nek samo njima ide na savjest.
elem, djoni je tipična podvojena ličnost: taman kad pomislite da je on nenadjebivi zajebant («moj je malac kapitalac», split '97.) stiže i vas i njega kletva u vidu oratorijskog predloška «prokleta moja sudbino».
to što ga je glupi malnar jednoć pozvao u noćnu moru i iživljavao se na njemu isključujući mu svakih 10 sekundi playback meni nije ni smiješno ni zabavno. a ni presudno.
djoni, dobro ti more želim! trebat će ti puno sreće da se probiješ u finalinjo, al nada nikad ne umire!
phantasmagoria
evo što najpoznatiji zagrebački panker sam piše o svojem bandu. kurikulum je to kojeg se ne bi postididjeli ni zig zig spatnjik:
»Skupina PHANTASMAGORIA oformljena je 1988. godine temeljeći svoj glazbeni izraz na post-punku i velikom utjecaju grupe THE SISTERS OF MERCY kao i cjelokupne gothic struje. Ideja za ime preuzeta je sa istoimenog albuma grupe THE DAMNED. Svojim prvijencem, pjesmom "Alex" PHANTASMAGORIA ubrzo dospijeva do prvih mjesta top lista te zadobiva etiketu mračnog i kontraverznog banda......
a poznati rock-kritičar Darko Glavan preko tiska hvali verziju pjesme "I wanna be your dog" (u originalu od THE STOOGES).....(može li se postići više?, op.d.i.)
Najveći uspjeh pjesma je postigla uvrštavanjem među deset najboljih spotova za 1992. godinu u emisiji "Hit-depo".......(himalaja, tres, himalaja, tres, tres , tres...op.d.i.)
1993. godine PHANTASMAGORIA nastupa uživo na zagrebačkom OTV-u u tadašnjoj kultnoj emisiji "Klupica", koju je vodio glumac Željko Vukmirica.....
Početkom 1996. godine PHANTASMAGORIA radi na novom materijalu koji se sastojao od 15 cover-verzija, a u proljeće iste godine odlazi u studio i započinje snimanje. Međutim neprofesionalni odnos studijske ekipe te slaba tehnička i stručna podrška rezultirala je odbacivanjem planova vezanih za taj materijal. (vrh vrhova!!!, op.d.i.)
PHANTASMAGORIA je nastupila na najvećem europskom gothic-rock festivalu koji se pod nazivom "WAVE-GOTIK-TREFFEN" održao u njemačkom gradu Leipzigu od 09.-12. lipnja 2000. Prošle godine, festival se održao po deveti put, a između ostalih nastupili su i SIGUE SIGUE SPUTNIK, ANATHEMA, LACRIMOSA, MOONSPELL, LOVE LIKE BLOOD, DREADFULL SHADOWS, LONDON AFTER MIDNIGHT, ALPHAVILLE, CLAN OF XYMOX, CHRISTIAN DEATH i mnogi drugi. Također je PHANTASMAGORIA pozvana u latvijski glavni grad Rigu na festival najboljih novih bandova istočne Europe. No zbog velike udaljenosti od Zagreba do Rige i problema s prijevozom taj se nastup nije ostavario dok poziv stoji za 2001. godinu. (ne kužim, kaje slijedeće godine mislio ić raketom?, op.d.i.) PHANTASMAGORIA je kao specijalni gost nastupila 22. lipnja 2000. na festivalu demo-bandova (band je osnovan '88. i još uvijek je demo. zakon! op. d.i.) pod nazivom "Hrvatski Glazbeni Festival" u dvorcu Gjalski u Zaboku koji se ove godine održava po četvrti put.»
ima i jedna zgoda; tomy šega godinama drži svoju glazbenu slušaonicu u velelebnom gsk «jabuka». stvar je u tome da godinama nije promijenio niti jednu pjesmu a nekmoli njihov poredak u toku večeri. voditelj kluba mu je prije nešto vremena pripomenuo da bi trebalo malo osvježiti set listu jer, jebiga, znaš, tommy....
ovaj mu je samo odgovorio – «ti nisi normalan, ja sam legendarni panker tommy!!!»