Daddyev dnevnik

povratak polipa klatinovića

evo me s «godišnjeg». u biti nit ne znam kaje to godišnji. može se reć da sam čitav život na godišnjem. a isto tako pali i varijanta da ni sekunde u životu nisam bio na godišnjem jer se ja ni ne znam odmarati. uvijek brijem neke varijante o bendu i/ili pjesmama.

ok, sad sam fakat bio zaokupljen s klinkom po čitave dane. ponio sam si muziku za slušat jer u zg ne stignem. naravno da ni sada ništa nisam stigao. ne možeš pazit na malu bebu s discmenom na ušima. da, poslušao sam novi album jednog domaćeg banda (još nije izašao). loše, neinspirativno. a pita me čovjek «što te taklo». ono, ništa, ništa. pa migoljim s odgovorom, ne da mi se prat po njemu jer nemam vremena ni snage za nebitne stvari.
radnu godinu uvijek računam od 1.9. pa do 1.9. (za razliku od «koncertne» godine koja traje od 1.6. do 15.6. dakle, malo je duža od one civilne)
radna je godina vezana uz neku etapu albuma. recimo da bi do 1.9. slijedeće jare trebali imati sve pjesme gotove, spremne za studio. mislim da sam u prošlih pola godine na 7,8 komada uspio onjušiti u kojem će se smjeru kretati. nemam baš nešto tekstova, govorim o fragmentima muzike, više ili manje gotovim. mene muzika fura na riječ jer tako i tako riječi najvjerojatnije ni o čemu ne govore. meni je smešan taj trud davanja riječima smisao. to znači da nešto «znaš» prije nego što uopće možeš saznati. ili si nešto odvojeno od muzike «saznao» davno davno pa sad kad si sklepo 2 harme pokušavaš to znanje nakalemiti na živi (nerazvijeni) organizam. hoću reći da je vokalno instrumentalna pjesma (bravo, bravo) ponajprije proces i trud da se nešto unaprijed pripremi/preskoči/doskoči je uzaludan i nakaradan. muzika i izgovorena riječ iz sasvim određenih usta i sasvim određene ruke daju energetski kod i upravo on ima svoj smisao (radi se o manje ili više osvještenoj manipulaciji) ili je besmislen. nikad ne pišem story, barem nemam intenciju. sve su to manje ili više nesretni hrvatski slogovi. zapravo na svim songovima sam ovaj put info pjevao na nekom svahili engleskom bez ikakvog značenja ili pak totalno debilno. i upravo to je najbolja fora. jednom moram nešto takvo objaviti jer je najbolja zajebancija.
i zato su mi svi dozlaboga tužni i jadni. i klimakterični kritičari i vječno obdanište debilne ergele kvazi muzičara/pesme ti pišem sele moja pesnika. kužiš ti kad oni meni otkrivaju nebrojene istine «koje se malo tko naglas usudi reći», a eto, oni mudonje sad i uvijek to hrabro iznose pred narod na svojoj tacni od cedea. pa jebote. pa onda glupa da ne može bit gluplja paorska svita novinara te ponavljače razreda hvali kako su pametni i mudati, jer jebote tojepravirokenrol, jebote!
koji kurac da ih navodim jednog po jednog. onak, radi se o SVIMA, osim leta 3 naravno. i rundeka još naravnije. e da, i malog biffela iz punog kufera. «u kurac svoj sam zagledan vječnost proveooo – (i onda u totatalnom falšu promjena harme) – oooooo!». to je vrh,nema dalje. odličan je, najtoplije preporučam da se odmorite uz jednu toplu i ljudsku ploču najesen. (slušao sam cijelu – fenomenalno.) kužiš, super mi je drago da kod njih nema konačnih istina. i velkih misli. i borbe za pravdu. onu, znaš koju – socijalnu!? ono, znaš kaj bi «mali» čovjek reko al nema medijski prostor. e, ajde mi se velikani pisanog slova skinite malo s kurca, meni, malom čovjeku. super mi je drago da ni kod mene nakon freda baš nema konačnih istina, jel'te. valjda kad si postavljaš prava pitanja, a to su da se razumijemo posve jednostavna pitanja koje si svaki mali čovjek može i trebao bi si postaviti – a valjda ti onda u rijetkom lucidnim trenucima svane da si nemreš KONAČNO odgovoriti. jer uopće nije bitno da si nekaj konačno i bespogovorno odgovoriš. brate mili, non stop to zvekečuće janjeće meketanje i mluvljenje i pričapričapričamtiganapričamnapriču. e, ajde skinite mi se jebeni debili.

- - - -
kako opljačkati vlastiti auto (uz malo vježbe) za samo tri minute
potrebno je imati:
ključ od svog  auta u zaključanom autu, a rezervni ti je 300 km udaljen u zagrebu dok jedini bravar na otoku u nedjelju ostavlja svojoj ženi poruku da «nek ga niko ne jebe na mobitel do četvrtka» (jebiga, ak to nemaš koji ga kurac ideš razvaljivati)
kišobran kojeg treba satrati i uzeti samo JEDNU žbicu
konac (obični)
i da, da – šarafnciger (malo deblji)
frenda, komada 1

postupak:
frendu daš šarafnciger. njegov je zadatak da s gornje strane šarafncigerom malo odvoji (reko sam «odvoji», ne «odvali»!) vrata od kabine automobila. vrata su prednja, naravno, neuki čitaoče. svejedno je desna ili lijeva.
kad frend malo šarafncigerom podbolta vrata ti si već ko zapeta puška (jer si već prije tupane tupi razvalio kišobran, strgao jednu žbicu, a žbica s donje strane ima najnajbitniji dio, pokazat će se – malenu UŠICU kroz koju si proveo konac naturalis zavezan u najobičniji čvor. čvor mora biti dovoljno velik da proguta onaj glupi pipac kojim se zatvaraju vrata), munjevito brzo žbicom pipkaš mali zrakoprazni prostorić koji se boltanjem šarafncigera stvorio. uz zaista samo malo sreće i spretnosti – TRANU SI, kuiš ne, gušt je ko kad si bio mlad. žbica je sad, za razliku od tebe, u unutrašnjosti auta i ti je kristalno jasno kroz prozor auta vidiš. naravno, svi drugi turisti unutra vide i ključ od auta koji je tvoja supruga nehotično zaključala zalupivši peta vrata.
počinje tzv. pecanje. pokušavaš koncem koji je, rekoh, proveden kroz ušicu žbice i dovoljno široko učvoren, daklem, pokušavaš zahvatiti pipac. dobra je, odlična je pače okolnost što je konac ko mlitav kurac pa kretanje čvorića iole možeš potezima šake kontrolirati. NIKAKO NEMOJTE KORISTITI UMJESTO KONCA ŽICU jer sve što je čvrsto ima neku svoju politiku i nećete uspjeti! svaki čvršći materijal je ful ankontrolibl!
za nepovjerovati je da ukoliko ne kriziraš od alkohola ili dopa nećeš koncem uspjeti zahvatiti pipac za najviše 5 minuta!
i kaj sad pitate se? sad kad si pipac koncem konačno obujmio genijalan izum kišobranske provaljivačke žbice pokazuje svu svoju tehnološku genijalnost. (ako ti frend još nije svisnuo sa šarafncigerom) počinješ prstima okretati žbicu, a konac dolje ko najžešći udav počinje se obavijati oko pipka. jebote!!! kad skužiš da je udav dovoljno čvrst povuci pipak gore.
heureka!
upozorenje: ne vjeruj švicarcima i talijanima koji ti žele pomoći.
upozornje 2: frend koji šarafncigerom odvaja vrata mora biti fokusiran, a ne da razmišlja o lopti i drugim stvarima dok to radi. jer jebote, ako popusti vrata će ti malkice sflajšat prste (ajde ajde – desnom, naravno, hendlaš sa žbicom, ali lijeva, prsti proklete lijeve su ti stoposto u utoru vrata, zato voč aut!)
upozorenje 3: e jebiga ak imaš alarm pokušaj fakat biti brz ili daj nekom ko je to već radio!

autor se zahvaljuje romanu koji je pecao i mariu koji je držao šarafnciger. i starijem bodulu koji nam je rekao nakon 2,5 sata zajebancije sa raznim žicama «a zašto ne probate s kišobranom?»