Daddyev dnevnik

o mom gradu

umro je ivica šerfezi, «zagrebački zlatni dečko», takva se sintagma najčešće veže uz njegov život i rad. priznajem, teško mogu pokazati divljenje jonsovom umjetničkom opusu, većinom baziranom na kičastoj varijanti njemačkog niskobudžetnog šlagera. no, ovom prilikom to nije ni bitno. ovih dana kad moj grad slavi svoju godišnjicu (koju smo premjestili s partizanskog 8.5. na neki drugi datum u sklopu promjena imena i datuma svemu i svasčemu) samo sljepac ne primjećuje kako se često omalovažavani i ismijavani duh purgerštine gotovo neprimjetno deset zadnjih godina supstituirao u nešto čemu ni imena ne znam; seljaštvo, barbarizam, primitivizam, brđanstvo, poganstvo, prognanstvo...you name it!
šerfezi je takvom duhu bio sušta suprotnost: bontonski uglađen, kavalir, šarmer, bečkih manira. dotepence je sigurno iritirao svojom mittel evropski uglancanom vanjštinom i ponašanjem. (pokušajte si to samo zamisliti '60, '70 – tih godina u doba tvrdog komunizma. takav životni stav bio je prava pljuska partijskim kamaradima) kuiš, ono; tenis, golf, a bogme manje se zna da je prejadnom hokej klubu medveščak prije slavne faze s gortanom, gradečkim, trenerom kostrjukovom i igračima iz amerike, rusije i slovenije (kraj juge), dakle, prije cijelog tog kratkotrajnog procvata hokeja u zagrebu šerfezi bi bokcima često znao darovati komplet hokejaške opreme za čitavu ekipu bez neke želje za javnim isticanjem svojih zasluga. a bogme ta oprema košta.
netko će reći da je takav model građanštine često u velikoj opasnosti da mu se spiči «malo» osuđujući prefiks. i neću mu se puno protiviti. no, između «velkoseljaštine» i «malograđanštine» ja, pizdeki moji, ne dvojim ni sekundicu!!!
- - - -

htjedoh jučer kad sam se popeo na stage trga bana jelačića zaustiti: grade moj, svaka ti čast, al ne ličiš mi na sebe! zašto? pa tako, zato. znamo se ti i ja. no, grad nije kriv. kriv sam ja i meni slični. jer puštam da stvari idu onako kako ne smiju, onako kako nije dobro. i nisam ja nikakav skinhed, dapače, tako se sigurno ne rješavaju problemi. ovo je (relativno) velki grad, ima mjesta za sve. a hijerarhija bi trebala biti kuhanac najbolje 1.sposobnosti, 2.znanja, 3.volje i 4.ljubavi prema miljeu u kojem živiš, od kojeg živiš! jes, jes, ima takvih ljudi, ima ih, pače, puno, al su u mišjim rupama posakrivani jer banditi kolo vode. tek usput, nakon svih uvezenih gradonačelnika koji su većinom srozavali ovaj grad (čast iznimkama!) pitao bih: pa može li po 4 kriterija koje sam gore naveo konačno i jedan rođeni zagrepčanin stati na čelo gradske uprave?! nemojte mi sada srati da i svjetski megapolisi imaju gradonačelnike dotepence. pa naravno da imaju, nemam ja ništa protiv. ali, konačno! bi volio provjeriti može li interese zagreba štiti netko ko se ko klimpač zajebavao po dvorištima kušlanove ili trnja ili ....
uštedit će si vrijeme učenju kajkavštine....(hej, sad sam skužio da onaj na kojeg pikiram trenutno nije gradonačelnik, al nemojte me zajebavati – a ko je ako nije on?!)
- - - -
i zato sam se derao ko zvjer. urlao. nema mjesta filozofiranju na mjestima za slučajne prolaznike namjernike. to sam se naučio. samo udri nabij ili hitovi. hitova nemamo pa ostaje udaranje i nabijanje. organizacija ko seoska zabava. sve se slomilo na nama. glumac tomislav štriga, nekaj u organizaciji (zadužen za kulturni dio programa) ni kriv ni dužan kaže mi prilikom penjanja na stage da se ne iznenadim ako me skinu prije 1. a popeli smo se u 12.20. a skinuli nas u 12.40! a trebali smo svirati 40 minuta. pa ja da ispadnem pederčina pred okupljenom gomilicom koja nije uspjela na dan grada ispuniti prostor od manduševca do konja! kakva propaganda! utrine su bile ko wembley prema ovome. druga je stvar što se tamošnji organizatori usuđuju najavljivati izvođače koje nitko ozbiljan ne bi smio stavljati na propagandni pano. jer, jebiga, danima se zna da neće nastupiti. zna se, ako ne znaš pitaj mene! pa glavna faca kaže «ko ih jebe, bit će onda oni drugi!» ajd, nadam se da je skupljena lova. ja i dalje očekujem prijedlog kako možemo pomoći s naše strane (a da to nije besplatno sviranje).
uzalud sam čekao da netko iz organizacije dana grada dođe na stage, uljudno se i (malo)građanski ispriča i zaključi večer. ne, to sam valjda ja trebao napraviti iz neba pa u rebra. pa jebem vam mater seljačku, život ću posvetiti tome da vas preodgojim, a ako neće ići otjeram preko sedam brda i dolina. ljudi moji, vlado, cute, zv.....kaj po vama tak izgleda središnja proslava dana grada? pitam vas koji niste ovdje rođeni, al znam da ovaj grad volite, poštujete i na neki svoj ga način unapređujete.