001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
29.12.2003
- - - -
u veljači smo preletjeli veliku baru i prvi puta sam dojezdio dalje od trsta. teško da ima ikakve logike u mojoj karijeri, tako i ovaj nagli skok ne treba razumom objašnjavati. upoznao sam se i radio s daveom fridmannom, jednim od glavnih patentatora alter zvuka zadnjih 10 godina. boravak u americi, osim što je fascinantno privatno iskustvo, prvi je pravi dokaz da muzika pipsa ne mora tavoriti samo u rodnoj vukojebini i da je apsolutno shvatljiva svakom tko ima volje SLUŠATI/OSJETITI. koliko god čudno zazvučalo, nakon 12 godina dobio sam prvu potvrdu da moj band, moje životno djelo nekog kurca vrijedi, u onom iskonskom i pravom, a ne komercijalnom smislu.
- - - -
u ožujku sam konačno okupio band koji se nakon dugo vremena prestao «krpati». u prvom momentu imao je 8 svirača, no nije band za svakoga, tako smo se smanjili na 7 (+yaya+đana kao aditionali). današnji repertoar uvježbavali smo punih 7 mjeseci. mislim da smo puno postigli i u sviračkom i u ljudskom smislu kao ekipa. u toku godine dobili smo ozbiljnog menagera i ozbiljnog tonca. netko će reći da smo malo svirali, složiti ću se. ipak, to je nemjerljivo više nego zadnje 3 godine i može se reći da smo se makli s mrtve točke. prdilica tomos 4 definitivno je prošljakala.
- - - -
u travnju je izašla najbolja ploča banda ikada – «drveće i rijeke». po mom mišljenju vrlo je jednostavna, topla, nepretenciozna, neurlajuća, emotivna. nema je smisla «shvaćati» ni tumačiti. godinama će samo dobivati na cijeni.
- - - -
u svibnju smo y i ja s kumovima kumovali radioheadu u londonu (plakao ja i plakao. vidio najbolji band na svijetu 30-tak metara ispred sebe u preprekrasnom shepards bushu!) na našem zakašnjelom bračnom tripu. ponovo sam bio ponajviše fasciniran činjenicom da se u svom tom izobilju londona ne osjećam ko štefek, dapače imao sam filing da bih uz malo bolje promješane karte mogao postati legitimnim članom bijeloga nam svijeta.
uz svu kulturnu ponudu (muzeji, galerije, koncerti) najviše me se dojmilo nešto što nemam umijeća opisati – okuse i jela koja sam tamo prvi puta u životu imao prilike onjušiti i okusiti. mogu samo reći da je to nešto potpuno suprotno od janjetine, al ne znam što je! apsolutno je fantastično, apsolutno je umjetnički. (london je gastronomski centar svijeta. znam samo da sam, između ostalog, kušao arapsku kuhinju) imao sam osjećaj (a imam ga i danas) da je sve što sam do tada u životu pojeo jedno ogavno govno nevrijedno probavljanja i mučenja crijeva.
...i ti «restorani», stvarno moram staviti nazivnike jer radi se o naj in mjestima u srcu ovog našeg sjebanog svijeta. jebena dekadencija, ali....tako mi je drago što sam im mogao nazočiti.
5 dana života...paaa, jedno 14 nivoa iznad svojih stvarnih (financijskih) mogućnosti. diznilend.
- - - -
sajt je tijekom ove godine još više ojačao, a od jeseni se njegov virtualni potencijal potvrđuje u vrlo vrlo stvarnom «klubu». do jučer nevjerojatne stvari; druženje ljudi koji dolaze iz makedonije, bosne, srbije, austrije, švedske više uopće nisu misaona imenica. vlado šagadin, neumorni neimar (yeeah) spiritus je movens i programa u «klubu» i novog, rekreiranog izdanja «magazina» na sajtu. jebiga, stvari postaju ozbiljne.
grijeh bi bio nespomenuti dju, morskog, filipa, cutea, waitera, lolli i dipa, sally, trixija, zumbulicu, jelenu, ludog i ludo dobrog zv-a (sajt je velikim djelom i njegova zasluga), gospodnetića, simona, darka, naravno i webmastera i yayu koji su autori novog dizajna ....jebiga, sad sam vas sigurno barem 20-tak zaboravio, jebite me, nije namjerno.
- - - -
na kraju, a to sigurno nije kraj već sami početak – najvažniji događaj 2003. je rođenje lucije i prethodna pripadajuća majčina trudnoća.
mislim da počinjem kužiti što je ljubav. bolje rečeno – učiti.
moje cure i ja – family!
jebeno super.
(događa se upravo ono što sam prije znao samo u teoriji – mozak mi postaje fakinanbilivbl «jednostavan». nema cajta za komplikaciju.)
- - - -
kraj godine lucija, yaya, mama, emil s familijom, moji prijatelji, band – hvala bogu – dočekujemo zdravi. a nema važnijeg od toga! možda još samo poželjeti svima od sveg srca isto tako i u izobilju tog vražjeg zdravlja. ko bakica sam neka, al nema veze.
(sutra očekujte pogled kroz malo tamnije cvikere)
2003. gledana šarenim naočalama
zašto mi je 2003. bila stvarno neuobičajeno dobra?
početkom godine još sam navelike snimao (jednina, jebiga, band je tu već bio bitno manje studijski aktivan) s jurom i pavlom. dovršavali smo pjesme s «drveća». nakon dugogodišnjeg rada s denykenom promjenio sam producente, mada sam se tog poteza jako bojao. naime, nikada nit nisam imao iskustvo s nekim drugim. pokazalo se da s jurom i pavlom band može napraviti vrhunsku ploču, zvukom i stavom korak ispred prijašnjih.- - - -
u veljači smo preletjeli veliku baru i prvi puta sam dojezdio dalje od trsta. teško da ima ikakve logike u mojoj karijeri, tako i ovaj nagli skok ne treba razumom objašnjavati. upoznao sam se i radio s daveom fridmannom, jednim od glavnih patentatora alter zvuka zadnjih 10 godina. boravak u americi, osim što je fascinantno privatno iskustvo, prvi je pravi dokaz da muzika pipsa ne mora tavoriti samo u rodnoj vukojebini i da je apsolutno shvatljiva svakom tko ima volje SLUŠATI/OSJETITI. koliko god čudno zazvučalo, nakon 12 godina dobio sam prvu potvrdu da moj band, moje životno djelo nekog kurca vrijedi, u onom iskonskom i pravom, a ne komercijalnom smislu.
- - - -
u ožujku sam konačno okupio band koji se nakon dugo vremena prestao «krpati». u prvom momentu imao je 8 svirača, no nije band za svakoga, tako smo se smanjili na 7 (+yaya+đana kao aditionali). današnji repertoar uvježbavali smo punih 7 mjeseci. mislim da smo puno postigli i u sviračkom i u ljudskom smislu kao ekipa. u toku godine dobili smo ozbiljnog menagera i ozbiljnog tonca. netko će reći da smo malo svirali, složiti ću se. ipak, to je nemjerljivo više nego zadnje 3 godine i može se reći da smo se makli s mrtve točke. prdilica tomos 4 definitivno je prošljakala.
- - - -
u travnju je izašla najbolja ploča banda ikada – «drveće i rijeke». po mom mišljenju vrlo je jednostavna, topla, nepretenciozna, neurlajuća, emotivna. nema je smisla «shvaćati» ni tumačiti. godinama će samo dobivati na cijeni.
- - - -
u svibnju smo y i ja s kumovima kumovali radioheadu u londonu (plakao ja i plakao. vidio najbolji band na svijetu 30-tak metara ispred sebe u preprekrasnom shepards bushu!) na našem zakašnjelom bračnom tripu. ponovo sam bio ponajviše fasciniran činjenicom da se u svom tom izobilju londona ne osjećam ko štefek, dapače imao sam filing da bih uz malo bolje promješane karte mogao postati legitimnim članom bijeloga nam svijeta.
uz svu kulturnu ponudu (muzeji, galerije, koncerti) najviše me se dojmilo nešto što nemam umijeća opisati – okuse i jela koja sam tamo prvi puta u životu imao prilike onjušiti i okusiti. mogu samo reći da je to nešto potpuno suprotno od janjetine, al ne znam što je! apsolutno je fantastično, apsolutno je umjetnički. (london je gastronomski centar svijeta. znam samo da sam, između ostalog, kušao arapsku kuhinju) imao sam osjećaj (a imam ga i danas) da je sve što sam do tada u životu pojeo jedno ogavno govno nevrijedno probavljanja i mučenja crijeva.
...i ti «restorani», stvarno moram staviti nazivnike jer radi se o naj in mjestima u srcu ovog našeg sjebanog svijeta. jebena dekadencija, ali....tako mi je drago što sam im mogao nazočiti.
5 dana života...paaa, jedno 14 nivoa iznad svojih stvarnih (financijskih) mogućnosti. diznilend.
- - - -
sajt je tijekom ove godine još više ojačao, a od jeseni se njegov virtualni potencijal potvrđuje u vrlo vrlo stvarnom «klubu». do jučer nevjerojatne stvari; druženje ljudi koji dolaze iz makedonije, bosne, srbije, austrije, švedske više uopće nisu misaona imenica. vlado šagadin, neumorni neimar (yeeah) spiritus je movens i programa u «klubu» i novog, rekreiranog izdanja «magazina» na sajtu. jebiga, stvari postaju ozbiljne.
grijeh bi bio nespomenuti dju, morskog, filipa, cutea, waitera, lolli i dipa, sally, trixija, zumbulicu, jelenu, ludog i ludo dobrog zv-a (sajt je velikim djelom i njegova zasluga), gospodnetića, simona, darka, naravno i webmastera i yayu koji su autori novog dizajna ....jebiga, sad sam vas sigurno barem 20-tak zaboravio, jebite me, nije namjerno.
- - - -
na kraju, a to sigurno nije kraj već sami početak – najvažniji događaj 2003. je rođenje lucije i prethodna pripadajuća majčina trudnoća.
mislim da počinjem kužiti što je ljubav. bolje rečeno – učiti.
moje cure i ja – family!
jebeno super.
(događa se upravo ono što sam prije znao samo u teoriji – mozak mi postaje fakinanbilivbl «jednostavan». nema cajta za komplikaciju.)
- - - -
kraj godine lucija, yaya, mama, emil s familijom, moji prijatelji, band – hvala bogu – dočekujemo zdravi. a nema važnijeg od toga! možda još samo poželjeti svima od sveg srca isto tako i u izobilju tog vražjeg zdravlja. ko bakica sam neka, al nema veze.
(sutra očekujte pogled kroz malo tamnije cvikere)
