aquarius, feedback
KFS je, krivnjom pjevačice, bio osrednji.
ne stoji, nikako. prvenstveno, đana je moj izbor, a izlog mi je…mislim, izloga nema. (kao izbornik, dakle, preuzimam odgovornost) dalje; đani pjesma nije u “lagi”, odnosno nema volumena u yayinoj lagi. đana je jako dobar stage igrač, napadački. to se možda I nije moglo vidjeti u aquariusu jer sigurno je da je jebeno katastrofalno pjevački ući u koncert na 13. stvari, dakle, nisi upjevan, a pjevaš nešto što ti I ne leži savršeno. pokušao sam joj to olakšati tako da je svirala šuške od početka, tako da osjeti koncert.
čak je i publika bila dobra. nažalost, malo je ljudi bilo.
publika je bila odlična. ne zaboravite, mi smo svirali 2 bisa I nisu bili na silu. (NIKAD u karijeri nismo svirali 2 bisa!)
pazi sad: nikad nismo imali manje publike na ovakvom tipu koncerta. razočaran? ne. očekivao nešto takvog? da, svašta ja očekujem! mislim da smo kroz sve mjene proteklih godina ipak profitirali. kako I zašto? smatram da više nema “zalutalih” na naš gig, nema ni (striktno) “dinamo” (recimo “shimpoo pimpoo” faza) ekipe, a bogme ni šminkera bezveznjaka zato kaj smo bili “in” (“dernjava”, “fred” faza.) pa-pa, otišli oni nekom drugom. danas pipsi zaista imaju svoju publiku, ponekad I fanatičnu. danas se u zagrebu dolazi SLUŠATI koncert, a to mi je fenomenalno. tooo, brale. jebeno nas je malo, ali bit će nas više. manje ne može. to vam kaže (inače) dežurni svemirski pesimista – ja, fuckin’ dubravko ivaniš! (sad me jebe; da li zagrabački termin za nestaška – “fakin” ima neke veze s eng. izvornikom?)
(Mada, ruku na srce, "Ljeto 85", koliko god mi bila draga i pjevljiva, ne uklapa se nikako pogotovo tekstom u ostatak koncerta).
eeeeeeeeeeeh. ovo je slučaj kad me (rijetko) netko podbode di sam tanak. fred apsolutno ne ide u današnji zvuk pipsa (po meni I po cijelom bandu). on nam svirački ne leži jer su ivo I šinec gitaristi drugog profila. mogli bi ga prerađivati, al ljudi, nemamo mi vremena za te zajebancije. umjesto da se zajebavamo s njim treba raditi nove pjesme. (bdw, mi smo ga dobro odsvirali jučer!) meni fred ne leži jer sam ga davno proživio I njegova poetika mi je passe. al zanimljivo, ista je stvar I s rositom I nac. parkom. zašto ih sviramo? zato što “dižu”, zato jer ih ljudi znaju, pa u tom floutu dolazimo I do zahtjevnijeg “gradiva”. (netko će reći “ok, onda svirajte sex, supermamu, dinamo…”. hm, taj koji bi to izvalio nek prije malo promisli) jebiga, djeca najbolje uče kroz igru. prijevod: hrvati (ni sarajevo, ni mnogi drugi) nisu spremni za “tihu misu”, kako je netko nazvao songove s “drveća”.
uskoro ćemo u repku uvesti frišku pjesmu, prvu ove postave. možda će mijenjati freda, nisam još odlučio. bit će “dizalica”.
Moram priznati da sam dobar dio koncerta proveo u back stageu (tj. kod šanka) pa nisam imao kompletan audio-vizualan užitak, ali sve ono što sam htio čuti na koncertu Pipsa čuo sam, uz izuzetak "Na putu prema dole".
očekivao bi od nekog tko prati rad banda da usvoji kako je apriori loše “ulaziti” I “izlaziti” iz našeg koncerta jer je on precizno filmski vođen. šteta za samog slušača, koliko se god radilo o čovjeku koji doslovce napamet zna sve pjesme. ne zamjeram, njegovo ponašanje je ljudsko, koncert (često) I nije samo svirka, tu su I frendovi I cugica I spikica I ovo I ono. (shvaćam da si netko nakon napornog radnog dana daje oduška kroz mnoge filtere I možda ne može sve koncentrirano pratiti) ok, al jebiga, kako onda meritorno komentirati koncert?
”na putu prema dole”? to mi je tak opće mjesto. naime, to je tipična “zadnja pjesma”, ona za laku noć. godinama smo je svirali kao takvu I imao sam feeling da su nam zbog toga svi gigovi isti. znaš, s tom pjesmom vas uvijek mogu “dobit na foru”. a to mi je dosadno. ipak, kad me već zezate, stavit ću to pitanje u anketu.
Što se Đane tiče istina je da je Yaya obilježila pjesmu tako da su usporedbe vrlo osjetljiva stvar iako mi se čini da je promjenila boju glasa ili je fora u tonalitetu, ne znam, pa mi se manje svidjela nego mi se inače sviđa.
točno. mada sam sve već gore rekao, zapamtite jednu stvar: (često) ne postoje idealna rješenja. u interegnumu od (nepostojećih) idealnih do katastrofalnih rješenja problema čitav je dijapazon I nijanse. bdw, imam za ubuduće jednu nevjerojatnu foru za kfs koja već graniči s campom.
s prvom se rečenicom ne slažem jer band daleko više voli svirati nove od starijih pjesama. a ne zaboravimo, ovo je nova postava I njima su sve pjesme “nove”. e, pa jebiga, više vole “drveće I rijeke”. mislim da markosa ipak povuče kad sviramo stvari koje idu na “mišiće” (fred, nac.park, rosita, danmrak..) nego one u kojima je jedan sasvim drugi vid energije prisutan I na stageu I u publici (bajka, vjetar, porculan itd.) često to apostrofiram; možete li zamisliti koliko se teško “šaltati” iz jedne u drugu kategoriju emocija (to su samo dvije osnovne, inače ih na gigu ima koliko I pjesama!), a da sve zvuči tečno i “normalno”?
druga markosova rečenica je točna. nažalost, nismo mogli puno birati prostor. sve sam rekao. ili vam možda nešto govori da na naš upit možemo li svirati “pauk” dolazi odgovor da su prekapacitirani do sredine siječnja? wow, neki dan su imali press konferenciju s programom do kraja godine. baš razmišljam da si uzmem pretplatu, ako postoji (sic).
