Daddyev dnevnik

FAQ
001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016

Idi desnoIdi lijevo
15.1.2003 • 16.1.2003 • 19.1.2003 • 21.1.2003 • 25.1.2003 • 27.1.2003 • 29.1.2003 • 31.1.2003 • 1.2.2003 • 2.2.2003 • 3.2.2003 • 4.2.2003 • 6.2.2003 • 7.2.2003 • 8.2.2003 • 10.2.2003 • 11.2.2003 • 12.2.2003 • 13.2.2003 • 14.2.2003 • 15.2.2003 • 16.2.2003 • 17.2.2003 • 18.2.2003 • 19.2.2003 • 20.2.2003 • 21.2.2003 • 22.2.2003 • 23.2.2003 • 24.2.2003 • 25.2.2003 • 28.2.2003 • 2.3.2003 • 2.3.2003 • 3.3.2003 • 4.3.2003 • 6.3.2003 • 7.3.2003 • 10.3.2003 • 11.3.2003 • 12.3.2003 • 13.3.2003 • 14.3.2003 • 15.3.2003 • 19.3.2003 • 20.3.2003 • 24.3.2003 • 25.3.2003 • 26.3.2003 • 28.3.2003 • 30.3.2003 • 1.4.2003 • 3.4.2003 • 4.4.2003 • 5.4.2003 • 6.4.2003 • 8.4.2003 • 9.4.2003 • 11.4.2003 • 12.4.2003 • 14.4.2003 • 15.4.2003 • 17.4.2003 • 18.4.2003 • 19.4.2003 • 20.4.2003 • 21.4.2003 • 22.4.2003 • 24.4.2003 • 25.4.2003 • 28.4.2003 • 29.4.2003 • 30.4.2003 • 1.5.2003 • 3.5.2003 • 4.5.2003 • 5.5.2003 • 6.5.2003 • 7.5.2003 • 8.5.2003 • 10.5.2003 • 11.5.2003 • 12.5.2003 • 13.5.2003 • 17.5.2003 • 20.5.2003 • 27.5.2003 • 5.6.2003 • 10.6.2003 • 21.6.2003 • 8.7.2003 • 9.7.2003 • 11.7.2003 • 12.7.2003 • 18.7.2003 • 26.7.2003 • 5.8.2003 • 8.8.2003 • 13.8.2003 • 16.8.2003 • 1.9.2003 • 4.9.2003 • 8.9.2003 • 9.9.2003 • 12.9.2003 • 14.9.2003 • 22.9.2003 • 24.9.2003 • 5.10.2003 • 12.10.2003 • 15.10.2003 • 19.10.2003 • 25.10.2003 • 26.10.2003 • 29.10.2003 • 1.11.2003 • 6.11.2003 • 11.11.2003 • 11.11.2003 • 13.11.2003 • 17.11.2003 • 19.11.2003 • 22.11.2003 • 25.11.2003 • 27.11.2003 • 30.11.2003 • 2.12.2003 • 3.12.2003 • 7.12.2003 • 9.12.2003 • 10.12.2003 • 14.12.2003 • 23.12.2003 • 25.12.2003 • 27.12.2003 • 29.12.2003 • 30.12.2003

21.04.2003  

 

AMERIČKI DNEVNIK

Subota – New York

Peter Shershin. Oko 45 godina. Izgledom podsjeća na kombinaciju Vince Clark-a(ex Depeche Mode, Yazoo, Assembley, još uvijek u Erasure) i dalnjeg rođaka David Bowie-a.

Simpa tip. Cijeli svoj život je u music biz-u. Sad vodi svoju producentsku kuću Breathing Protection Inc., u kojoj zastupa interese četvorice producenta između kojih je najzvučnije ime Dave Fridmann-a. Radi i za Sony Music.

Osim našeg Dave-a, tu su još i producent Belle & Sebastian i Delgados-a Tony Doogan, kao i producent Dinosaur jr. John Agnello, te Sandy Pearlman koji je producirao jedan od antologijskih albuma, Clash «Give 'em Enough Rope». Više o tome na www.breathingprotection.com.

Peter managerira i Grand Mal, bend iz New Yorka čije je zadnji album producirao u slobodno vrijeme Dave. Po prijateljskoj liniji. U sam album investirano je vrlo malo sredstava. Sjednite.

Snimanje, produkcija i mix albuma koštali su manje od 5.000 USD.

Gradn Mal su dobili za svoj album koji je izašao krajem ožujka 2003. vrlo dobre kritike; NME 8/10, Uncut 4 zvjezdice, Mojo 3 zvjezdice,...

Imali su i dogovorena i 3 koncerta u Londonu; jedan kao predgrupa, jedan double bill i jedan samostalan. I ništa od toga. Sve karte su stavili na britansko tržište. Tamo su dobili inicijalni interes medija. I ništa od koncerata. Ne mogu dečki financirati put na Otok. A diskografska kuća za koju su izdali zadnji album smatra da je to preveliki trošak u ovom trenutku. (Grand Mal album koji sam dobio od Petera na poklon ima naziv «Bad Timing» i možda je u tome kvaka?)

Cijela glazbena industrija je pala oko 7 % u odnosu na prošlu godinu. Puno ljudi gubi posao.

Tko će biti support band na turneju Mercury Rev? Peter slježe ramenima. «Netko čiji je stric, otac ili ljubavnik, velika faca u V2» (V2 je diskografska kuća za koju snima Mercury Rev, op.a.). Ima li šanse da preko Dave-a Grand Mal ide na turneju s Flaming Lipsima? «No,way!»kaže Peter, «Wayne prezire gotovo sve u muzici. Svi mu se gade i glupi su mu!»

Peter je podosta utučen. Kaže, ako prodaju 10.000 primjeraka da su carevi! Zbunjen sam. Pa to su naše tiraže. Koliki je honorar benda za koncerte? Nema ga! A baš u petak, dan prije nego sam doletio preko Atlantica, Grand Mal je imao koncert zajedno s još 3 benda koji je Time Out – New York, vodeći vodič kroz zbivanja u gradu ocijenio koncertom dana. A taj dan su u gradu bili i Primal Scream i Groove Armada i čitav niz meni nepoznatih imena, ali jedno je sigurno; ako negdje postoji kvalitetna ponuda koncerata, to je u NYC.

Bend, ako Peter nešto dogovori može računati na 70% iznosa prodanih karata, ali iz toga iznosa treba financirati dio troškova kao što je management fee, plakati i dr.

Dečki u bendu teško žive od muzike, kaže Peter; nemoguće. Svi nešto rade i kako je lider benda već zašao u kasne 30-te, čini se da bend neće još dugo.

Peter je nabavio karte za The Music i The Vines. Ovi prvi, kaže Branko imaju vrlo solidan album. Mladi dečki, u prosjeku 22 godine, praše na tragu Led Zeppelin i The Kinks. Nakon njih, The Vines, trojka koja se fura na Nirvanu, imaju debi album koji je prodan u više od 1.000.000 komada, od toga bar pola miliona u SAD-u. Kad ne rasturaju stage, set bubnjeva, gitare i pojačala, onda su nježni i umilni na tragu Coldplay. Simpa bend. Publika je hladna. Kaže Peter, takvi su i na najboljim koncertima. Ako ti plješću nakon pjesme, znači da je dobro.

Roseland – mjesto koncerta je jedna Tvornica uvećana za dva puta, ali sa vrlo visokim stropovima i odličnom klimatizacijom. Mala boca izvorske vode košta 4 USD, a karta za koncert 22 USD. Koncert počinje točno u 20.00, glavni bend u 21.30. Postoji uredba lokalnih vlasti do kada se smije svirati.

Tjedan kasnije nastupaju The White Stripes. I pogađate. Karte su davno davno rasprodane.

Kasnije večeram s Peterom. Već sam više od 20 sati na nogama, ali ono što čujem me razbuđuje. Mogwai neće raditi novi album s Dave Fridmannom. «Rock Action» je bio odličan album, ali se nije dovoljno dobro prodao. U odnosu na uloženo. Jedan od majora je uložio više od 300.000 USD, te je prodaja koja je bila viša od 400.000 primjeraka world wide nedovoljna za ponavljanje tako velikog budgeta. I tako nam naši Škoti ostaju na otoku, album će producirati Tony Doogan, pa ako bude love ići će se kod Dave-a na mix.Ed Harcourt je imao izvrstan prvijenac «Here be a monster». Dave je njemu miksao dvije pjeseme na albumu. Album je bio shortlist (nominiran) za Mercury Music Award, vjerovatno najznačajniju stručnu muzičku nagradu na Otoku. Inače tu je prestižnu nagradu Dave Fridmann, odnosno albumi koje je radio, osvojio dva puta; sa «Soft Bulletin» i s «Deserter' Song» Nedavno je Ed-u izašao drugi album. Ni sluga prvome. Zašto nije išao u Tarbox? Nije dobio termin. Iako je već radio s Dave-om, nema ništa preko reda. Dave je rasprodan mjesecima unaprijed. Osim kad je riječ o Flaming Lips-ima koji su i suvlasnici Tarboxa i naravno kad se radi o Mercury Rev-u.

Delgados su za tjedan dana isto u gradu. Koliko se za njih zna? Dovoljno da mogu računati s jednim većim KSET-om. Možda puni Kulušić; 800 prodanih karata je to! A to je ekipa koja je pod svoje skute stavila i Mogwai i Arab Strap kada su kretali. Chemikal Underground. Dave je producirao i miksao zadnju ploču «Hate». Kritike vrlo solidne, ali niti blizu panegiricima koje su dobili za «The Great Eastern».

Cafe Tacuba su potpisali za MCA. Napreduju velikim koracima. Na open airu, zaboravih ime, sivrat će na main stage zajedno s Foo Fighters, The Storkes i ostalim prvoligašima. A upravo su oni bili u studenom 2002.u Tarboxu. Vesela družina. Moram nabaviti album.

Nedjelja – New York

-------------------------

Sunce. Kažu prvi lijepi vikend od ljeta. Zima je bila pregrozna. Svi su na ulici. I dobre su volje. A ima ih u New Yorku s fakultetskom diplomom više od 20% bez posla. Kriza je.

Burza se strmoglavila. A o 11.rujnu da ne govorimo. Nekad su klinci, 24-25 godina investicijski bankari, brokeri i dot.com majstori brali goleme novce. Bonusi su tekli u slapovima. Miljunskim. Trajalo je to 5-6 godina. Kažu mi frendovi da to nije bilo zdravo. Kao ni ovo danas.

Bili smo na brunchu u francuskom baru. Simpa mjesto. Bend svira; violinist, harmonikašica koja i pjeva i ak.gitarist. Vrlo šarmantno, poput ekipe iz Alo alo. Dosta je praznog mjesta. I nitko ne govori Engleski. Poslje su mi objasnili da Ameri bojkotiraju sve što je francusko. Zbog Iraka. Ni «Francuski krumpir» više se tako ne zove. Američki proizvođači vina likuju.

Kasnije šetam Brodway-em. Na žalost vremena je malo. I Branko je ostao bez naručenih albuma. A kažu da ima izvrstan shop; «Other music». Po cesti se prodaju ogromne količine starih vinila. Ima svega, ali nema «Paket aranžman», «Bistriji ili gluplji čovjek biva kad...» i

«Ikebana». Onda, ne kupujem ništa.

Ponedjeljak – Washington D.C.

--------------------------------------

Ne bi o poslu. Nekako sam htio još u Zagrebu izbjeći poziv na večeru i po preporuci frenda, u slučaju da Michael Jordan s Washingtonom igra kod kuće, uhvatiti neku od zadnjih utakmica najvećeg u povjesti.

I nakon prvog sastanka, pita me poslovni partner bili bi me smetalo da umjesto večere u 19.00, otiđemo prvo na utakmicu, pa nakon toga na večeru. Jer, veliki zračni igra zadnju tekmu u gradu. Ako dobijemo karte.

I ovu utakmicu, iako se teško kretao (vjerujem da je ozljeđen) je bio najbolji. Ekipa mu je prestrašna. Zadnje minute smo prostajali. I nisam štedio dlanove. Pljeskao sam za sve one koje i ne znaju da sam bio tamo. Nekako sam osjećao da je potrebno viknuti «BRAVO MAJSTORE», jer je M.J. obilježio naše živote. Riječ je o najpopularnijem, najomiljenijem sportašu današnjice. Na kraju su vrtili dokumentarac od njegovih početaka, preko prvog profi ugovora u Philadelphiji, preko niza prstenova u Chicagu, do zadnjih dana u Washingtonu.

Nije bilo inserta iz Barcelone. Šteta, baš se sjetih i Dražena, ali i Franje Arapovića koji je zakucao preko svih dream-team gigant playera.

Inače publika me razočarala. Sve je to premlako za takvog majstora. Vanzemaljca. Siguran sam da je oproštaj prije koju godinu u Chicagu, nakon osvojenog prvenstva bio bitno više frenetičan. A šampion kako i treba bit, velik u pobjedi, velik u odlasku. Darovao je svim srednjim školama u okrugu komplete kompjutera. Rukovao se sa svim ravnateljima škola.

Utorak/Srijeda – Duke University (Durham)

-----------------------------------------------------

Gospodin Duke, prvi američki kralj duhana i cigareta odlučio je ostaviti nešto veliko iza sebe.

Legenda kaže da je nudio Princestone University-ju više od tadašnjjih 100 miliona dolara da promjene ime u Duke Univresitiy. Nije išlo. Najpoznatije sveučilište u SAD (uz Harvard) se oduprlo toj velikoj donaciji, ali je gospodin Duke u rodnom Durhamu napravio «veće» i «bolje» sveučilište. In the middle of the nowhere je sagrađeno takvo zdanje, koje je ne samo veličinom, nego prije svega kvalitetom, opravdalo donaciju gospodina D.

Već ne znam koju godinu uzastopce, Duke se nalazi među 5 najboljih sveučilišta u SAD. I ne samo to. Njihov Fuqua School of Business se nalazi među prvih 5 najboljih poslovnih škola na svijetu. Studenti tamo i nisu čuli za puno Hrvata; Toni Kukoč, Goran Ivanišević, Nikola Tesla i dr Saša Pekeč.

Saša je naša generacija. Doktorirao je na Duke University, te je tamo postao profesor i predaje znanje najboljima i najambicioznijim studentima (kad kažem ovo to podrazumjeva postdiplomce, odnosno one koji slušaju i polažu ispite na magistarskom programu; MBA).

Saša je cool tip. I njegova žena (isto se zove Saša). Od srednje škole briju još na Pixies, the B52's, C.Twins-e, a eto sada u autu slušaju i «drveće i rijeke». (inače prate bend od samih početaka i ponosni su da su do sada kupili na spržili sva 4 albuma).

Duke University je poznat u svijetu po još jednom fenomenu. Košarka. Višestruki nacionalni prvaci u studenskoj košarci. I coach-K. Ikona. Još kada bi ih mogao nagovoriti da dovedem našu ekipu «crveni vjetar» pa da samo za gušt odigramo protiv njihove četvrte-pete ekipe u legendarnoj dvorani. 

Na kraju ceh je platio dućan koji prodaje široki spektar predmeta s logom Duke-a. I naš Dudo je dobio jednu majicu. A na njoj piše «joj što volim Duke, a na njoj piše; DUKE»

(posebni pozdrav i čestit Uskrs svima u bendu!,e.)