opcije
he-he..ipak si ti veliki, netalentirani pušioničar. da imaš nekakav kurac u gaćama, a nemaš, objavio bi moj zadnji reply koji te je očito jako uznemirio a ne pičkario po forumu i spominjao moju majku. Ako te ikad zateknem da teroriziraš ljude svojom lošom muzikom, skratit ću te za glavu i prebiti na mrtvo ime. A do tad, seri u dnevnike koliko ti volja. Odbrojavanje ti je počelo.
dobro, dobro, nije neki bad. priznajem, ovih dana se loše fizički osjećam, muči me probava, nemamo probe jer za to nema ni uvjeta. u toj situaciji stignem se baviti i nekim manje lijepim, ali itekako uobičajenim stvarima. stvarima koje me prate, a priznajem neke (mnoge ne!) i sam isprovociram.
morate shvatiti da je ovaj sajt, na neki način, moja (virtualna) kuća i vladaju pravila ponašanja u skladu s mojim moralnim i vrijednosnim sustavom. naravno, protiv tog sustava svatko može imati štogod hoće. teško da se ikome kompjuter po defaultu otvara na pcvc.com., prema tome, stvar je izbora hoćete li pozvoniti ili ne. zaista, net je ogroman i ukoliko vas nerviram ne trebate svraćati, a s druge strane, mnogi mi se ni ne trebaju obraćati jer mogu imati vlastiti život unutar ovog sajta, a da samnom nemaju baš nikakvog posla! priznat ćete, ta se opcija rijetko pruža. (pogledajte forum – neki su dobili prostor za svakodnevno pražnjenje, a da ih moj dnevnik ili postovi uopće ne tangiraju. oni imaju paralelni život, paralelni svoj sajt na ovoj domeni!)
zamislite slijedeće: ja dolazim kod vas u kuću i imam nešto za primjetit, tipa «ti si takav i onakav i sl.». pritom, mi se uopće ne poznajemo! vi me isprva primite (eto, baš imate vremena!), ali nakon par seansi vama se, bez obzira tko je kozmički u pravu ili ne (pa ko je taj sudac?), više jednostavno ne da raspravljat samnom i kad se meni prohtje otvarati mi vrata. možda, mada po meni u toj situaciji uopće nije spika gotova, možda vi imate i nekog drugog posla, neku drugu zanimaciju i jednostavno vas prepucavanje samnom više ne interesira. po meni, to je potpuno legitimno jer u vašem stanu vladaju kućni red i pravila koja vam daju za pravo da zaštitite svoj osobni integritet, to je možda i jedina takva oaza u vašem životu. u vašem stanu vlada vaš zakon, vaše granice i zapiknuta je vaša zastava. sve je legitimno dok vaše djelovanje ne počne uzurpirat vaše susjede, a ne vaše ničim pozvane goste?! mislim, jel to jasno?!
što se konkretnog primjera tiče, ja stvarno (zasad) nemam problema s KONKRETNIM ČOVJEKOM, nego kao što sam i ispočetka naglasio – s određenim stereotipom razmišljanja. vjerujte, do ovog trenutka, taj vid stereotipa do bola je predvidljiv. sve se događa TOČNO KAKO SAM PREDVIDIO (malo je i dosadno). obično se takvi «hrabri» stereotipi skrivaju pod «utvara» krinkom i bjesne zbog jedne stvari – nikad neće bit toliko jaki (i imat valjane potvrde te jakosti – pred sobom, jebeš kurčenje pred drugima. sebe najbolje znamo, pa ako se imamo volje lagati, to je porazno za nas, ni za koga drugog!)) da bi pred svima priznali i koliko su slabi. da ja imam te dileme, nikad ne bi objavio «full monty». u tom svjetlu treba pogledati i poslušati moje pjesme – tamo gdje sam najjači ujedno sam i najslabiji. jedno bez drugog ne bi išlo.
vratimo se «utvari» (zna utvara zašto je tako zovem): ispričavam mu se ako je moju uvredu osobno shvatio jer ja «utvare» ne shvaćam osobno, nego ih (rijetko) samo koristim kao metaforu, baš zato jer su utvare. namjerno nisam objavljivao njegov mail, niti ime koje je možda izmislio, za mene on je «stav», a ne osoba. no, usprkos svega, nije lijepo psovati, priznajem.
nudim mu slijedeću opciju: ukoliko se javi pod PUNIM IMENOM I PREZIMENOM (naime, trebamo bit ravnopravni – svi znaju da sam ja dubravko ivaniš i snosim konzekvence – do granice da me pojedinci traže po gradu i žele tući. bilo bi zgodno znati i čime se bavi, koja su mu postignuća, jer priznajte i tu ćemo tada biti ravnopravni. u potpuno ravnopravnom položaju bi bili kad bi on svima nama omogućio i svoju sliku, pa da mu, ko i meni, svaki u prolazu može uvaliti šamar ili pusu.) objavit ću njegova razmišljanja unutar (jednog) dnevnika, bez ikakvog komentara. za tu priliku može psovati, prijetiti, raditi što hoće bez mog sudjelovanja na bilo koji način.
sve se svodi na nešto što mi je jedan glumac davno ispričao: jednom, u toku predstave dozlogrdilo mu je što mu non stop seru, dobacuju i ometaju ga. prekinuo je predstavu i mirno pozvao frajera da ga na stageu zamijeni (radi se o legendarnoj monodrami u kojoj spomenuti glumac svira i gitaru). i nije htio nastaviti dok se junačina ne pojavi i ne nastavi mjesto njega kako zna i umije. možda stvarno ovaj zna bolje! rekao je –«momak, izvoli gitaru, pokloni se i počni!» naravno, ništa od toga....
na ovo što sam iznio ima pravo i mladen burnać i thom yorke, bez razlike. kao što imaju pravo na poštovanje ili da ih se ignorira. kako vam drago....
p.s. usprkos svemu, ispričavam se na svojem bezobrazluku. bože, oprosti mi.
