DOGODI SE
nevoljama s "ne igraj se isusa" danas je konacno stigao i kraj. boze, kako sam nesretan s njom, a s druge strane, u tom svojem nezadovoljstvu i poprilicno usamljen. vec sam vam u ranijim fazama pisao o tome koliko smo je mijenjali, verzije i verzije, potpuno je mijenjala refrene, pjevanja, na koncu i karakter. isprva je bila ful alter, s vrlo zajebanom mjerom, tipa 5/8 i promjenama u 4/4. vremenom sam je pojednostavljivao, dobila je varijetetski sstih, cirksantski. no nikad, bas nikad nije me onako ful odusevila. nikad nisam ostao "paf". znali su se smjenjivati dani kad bi s refom bio manje ili vise sretan, bolje receno - manje ili vise ocajan. zao mi je, jer versovi na momente imaju tu vilinsku, treperavu zajebanciju, ali od silne zahtjevnosti strukture, puno dijelova, nikad mi se nije doimala da je konacno "na hrpi".
da, radi se o jednoj od pjesama (katkad ih bude i vise) na nekom albumu zbog koje si siguran da nisi jos naucio sto si trebao i da to definitivno moras ponovo (naravno, u nekoj sasvim drugoj pjesmi) probati napraviti kako treba. zato ponovo snimas, druge pjesme, drugu plocu. i situacija se opet ponovi, s nadom da ces je savladati. u "isusu" sam mozda i ponajvise pokusao inovirati svoju, ruzno receno, sablonu pisanja. mrzim sablone, klonim ih se, al priznajem da se uvijek na koncu, kad djelo bude gotovo moze prepoznati neciji (moj) rukopis. bez obzira tko svira, tko sudjeluje, tko i koliko pomogne....i tko, uostalom, mixa. bio to i sam dave fridmann. i u suprotnom slucaju, ako ne uspijem, ne moze me nitko spastiti i ostanem sam. dakle, sve sam vec to i prije ispricao, nema carobnog stapica. dave, jura, ante, pavle, moja zena se uopce ne slazu samnom oko mog bada s "isusom" i groze se kad govorim da bi ga bacio. naravno, ja ga ne mogu baciti. ne mogu zato sto se ne radi o nekom proizvoljnom NIZU pjesama, radi se o cjelini. to je kao da netko iz momcadi izbaci lijevog beka iz igre i ne uvede na njegovo mjesto beka nego, recimo, ronalda. usprkos svemu ta bi ekipa najvjerojatnije popusila jer nije skladno sastavljena. ili jos gore, ostavis ekipu s 10 igraca, pa ti u obrani nastane totalna panika. starim, odrastam, pa se pokusavam skulirati. trudim se da mi se na licu sto manje vidi. znas ono kad mi se od bijesa i nemoci svi misici na licu opuste, ko da cu potonuti. samo sam cekao da krenemo negdje dalje. dvije i pol godine zajebancije sa songom - too much. dave me zajebava - "vau, katastrofalna ti je pjesma, kako je mozes staviti na album" i smije se. ne kuzi u cemu je problem. tinu je maknuo clavese jer ih ne moze ukrotiti, nisu u timeu. zao mi je zbog toga. (jura i pavle vec su ti prije na "zalostan je" maknuli maracas, a za vergl je rekao da ga ne moze miksat jer je fals i izvan tajma, nisam se slozio, pa ga je cimao i vratio.) dosta je i "komponirao" po songu, micao bass na prvom dijelu drugog versa, kopirao neke gitare i sinteve na codu. ne mogu rec, trudio se. tako je to. idemo na "baku luciju". cim je prvi put skinuo kanale s naseg backupa i informativno ih digao, odmah sam skuzio da sam bolje volje. (ne bi htio da se netko bedira zbog ovog sto sam napisao, ova situacija mi je poznata i desava mi se na svakom albumu. s godinama sam sve zesci prema sebi, nista si ne oprastam, ne oprastam si kad si za nesto moram dati - 3. ja sam odlikas, you know?!)
pikice:
- dave je otac dvoje djece (mladji ima oko 5, stariji negdje 8 po mojoj procjeni). jedan od sinova predstavlja se kao billy. sve bi bilo ok da to zaista i jest njegovo ime. mary f. kaze da s malim imaju silnih problema jer se i u skoli tako potpisuje, mada mu je pravo ime - johnatan
- d.f. je u mladosti bio hokejas u profi momcadi iz buffala
- "yoshimi battles..." se, zasada, u svijetu prodala u cca. 180000. lipsi su jako zadovoljni s tom cifrom
- najprodavaniji album mercury reva "deserter's song" prodan je u 250000 primjeraka, vecinom u evropi, jer ih, kaze dave, u americi ne podnose
- smatra da smo kupili groznu americku pivundaru i preporucuje "siera
nevada" – u
- s bandom je prestao odlaziti na turneju kad je shvatio da je obisao cijeli svijet, a da zapravo, osim backstagea nista nije uspio vidjeti. primjerice, u parizu je bio tri puta, ali nije uspio uci u louvre jer je bas svaki put bila srijeda, a srijedom muzej ne radi
- kad smo pitali billa, fridmannovog pomocnika, ima li i gdje u americi neke normalne muzike, a ne samo r'n'b i hip hop, bill se desetak sekundi zamislio i ispalio: paaa....zapravo ima. ovdje, u tarboxu!
- miksa baku luciju i u jednom trenutku uzme prijevod i kaze: ovo si ponavljam svaki dan - "ja nisam bio ovdje kad je baka lucija solila more.." bas steta sto taj stih tako grozno zvuci na hrvatskom, zakljuci i nastavi miksat
