Daddyev dnevnik

FAQ
001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016

Idi desnoIdi lijevo
3.1.2002 • 4.1.2002 • 5.1.2002 • 6.1.2002 • 7.1.2002 • 8.1.2002 • 10.1.2002 • 12.1.2002 • 13.1.2002 • 14.1.2002 • 15.1.2002 • 16.1.2002 • 17.1.2002 • 18.1.2002 • 21.1.2002 • 22.1.2002 • 24.1.2002 • 27.1.2002 • 29.1.2002 • 31.1.2002 • 1.2.2002 • 3.2.2002 • 6.2.2002 • 7.2.2002 • 10.2.2002 • 11.2.2002 • 15.2.2002 • 18.2.2002 • 21.2.2002 • 23.2.2002 • 26.2.2002 • 28.2.2002 • 11.3.2002 • 15.3.2002 • 20.3.2002 • 22.3.2002 • 23.3.2002 • 4.4.2002 • 10.4.2002 • 16.4.2002 • 17.4.2002 • 25.4.2002 • 27.4.2002 • 28.4.2002 • 30.4.2002 • 1.5.2002 • 4.5.2002 • 5.5.2002 • 11.5.2002 • 16.5.2002 • 22.5.2002 • 30.5.2002 • 1.6.2002 • 3.6.2002 • 4.6.2002 • 6.6.2002 • 10.6.2002 • 11.6.2002 • 12.6.2002 • 13.6.2002 • 14.6.2002 • 15.6.2002 • 16.6.2002 • 18.6.2002 • 20.6.2002 • 21.6.2002 • 26.6.2002 • 27.6.2002 • 29.6.2002 • 7.7.2002 • 8.7.2002 • 10.7.2002 • 21.7.2002 • 24.7.2002 • 27.7.2002 • 30.7.2002 • 19.8.2002 • 21.8.2002 • 24.8.2002 • 29.8.2002 • 1.9.2002 • 2.9.2002 • 5.9.2002 • 10.9.2002 • 12.9.2002 • 13.9.2002 • 14.9.2002 • 16.9.2002 • 19.9.2002 • 21.9.2002 • 24.9.2002 • 25.9.2002 • 27.9.2002 • 1.10.2002 • 2.10.2002 • 3.10.2002 • 11.10.2002 • 16.10.2002 • 17.10.2002 • 18.10.2002 • 21.10.2002 • 29.10.2002 • 31.10.2002 • 6.11.2002 • 14.11.2002 • 21.11.2002 • 4.12.2002 • 5.12.2002 • 8.12.2002 • 19.12.2002 • 20.12.2002 • 25.12.2002

16.05.2002

malo ekskluzive. nemontirano, tek malo nasjeckano. intervju SANJE MUZAFERIJE s yayom i malecnim samnom za COSMOPOLITAN. ovo je integralna verzija. dakle strogo s neljuštenim sjemenkama, smeđa tjestenina itd. 

- Yaya, Porin je iza nas. Niste bili u Dubrovniku, što je mnoge začudilo, niste više u Jinxima. Bavite se i glazbom i slikarstvom, ali i modom: uvijek ste zanimljivo odjeveni. Glazba, moda, slikarstvo. Kad bi baš morala odlučiti, što bi izabrali?

Yaya: To su samo različiti mediji samorefleksije. Valjda mi je pasalo da budem, recimo, pop-zvijezda u jednoj maloj zemlji, da sam u pop-bendu koji super svira… Stvarno sam ispunila svoj san, dovoljno se eksponirala i dokazala. Vjerojatno sam sada zrelija i želim imati više kontrole nad onim što radim, biti odgovornija prema samoj sebi… Rad u grupi je nešto što ponekad zahtijeva previše kompromisa, pogotovu kad se sve počne pretvarati u tzv. "biznis". Najgore mi je bilo podređivati se kvazi-pravilima pop biznisa u Hrvatskoj, koja su meni bila i ostala strana.

- O kojim kompromismima govorite, glazbenim ili međuljudskim?

Yaya: Kad smo stvarali grupu, željeli smo biti pop-bend, a pop bi trebao biti vrhunac, pravi izričaj našeg vremena, spona intelektualnog i komercijalnog. Većina članova grupe slušala je alternativnu glazbu, ali smo htjeli biti pop-grupa, i to po svjetskim mjerilima, a ne po hrvatskim, gdje su zabavnjak i narodnjak sinonim za pop. Odrasli smo u urbanom miljeu grada Zagreba koji se i sam od 1990. do 2000. prilično promijenio. Moje nezadovoljstvo traje već duže. Uglavnom, tiče se stvari na koje nismo mogli utjecati. Jedno duže vrijeme smo plivali u ružnom saznanju da u Hrvatskoj postoje možda 3- 4 prostora koji su predviđeni za koncerte. Totalno sam se umorila, zbrojila pluseve i minuse i - shvatila da minusi caruju. Uzeli smo ono što nam se nudilo, postali ravnodušni. Mislim da danas još neki u bendu toga nisu svjesni. Tako bend s nacionalnim hitom, grupa Jinx, svira po diskotekama i kafićima, ponaša se nepromišljeno. Neki bi muzičari mogli svirati svaki dan, mogu i ja, ali za vrijeme koncerta gledam TV preko puta. To je bad. Poslije koncerta se pušta najgori techno u 100 % slučajeva.

* Planirate li sad solo-karijeru?

Yaya: Momentalno mi, iskreno rečeno, glazba kao način preživljavanja trbuhom za kruhom, ne konvenira. Naravno da i dalje volim to što sam pjevačica i da ću se 99 posto kad-tad opet baviti pjevanjem. No, nadam se, amaterski, jer kompromise koje je potrebno raditi da bih bila tzv. medijska zvijezda, od čega baš i nemam koristi, mislim da nisam spremna činiti.

* Znači, u dilemi glazba ili slikarstvo, momentalno ste izabrali slikarstvo. Uskoro ćete imati izložbu?

Yaya: Da. 24.5. u galeriji Matice hrvatske, u Zagrebu. To mi je četvrta izložba po redu. Najviše je kolaža na papiru, nešto assemblagea, kombiniram tehnike.

- Nije, dakle, istina da ste Jinxe napustili zbog Rippera?

Yaya: Nije. Ljudi razmišljaju površno, senzacionalistički i na prvu loptu. Možda se čini očigledno i logično, ali moje nezadovoljstvo situacijom na glazbenoj sceni seže dulje u prošlost, a ne datira od dana kad sam s Ripperom.

Ripper: Volio bih čuti cijelu tu priču, zar je sve tako jednostavno: Ripper rasturio Jinxe?! Gdje je točka kompeticije Yaye i mene, PIPSA i JINXA? Kakvu bi osobnu korist, na koncu, mogao iz svega izvući? Hajde, hajde, zabavite me malo! -

Pa možda zbog toga što kad je dvoje umjetnika zajedno, jedan mora uvijek biti jači. Nerijetko se dogodi kompetitivan odnos.

Yaya: Ma kakvi, napuštanjem Jinxa, sebi sam napravila uslugu. Mi nismo znali gospodariti sa svojim bendom, a nismo imali nikoga tko bi nas dobro vodio, nismo čak imali ni ozbiljan menagement.

- Ripper, a zašto su se raspali Pips, Chips i Videoclips? To je također jedna od priča koja se već dugo vuče.

Ripper: Vrlo zanimljivo. Pipsima su se u karijeri promijenila tri važna člana. Nakon deset godina u jednom intenzivnom odnosu, prijateljstvu koje je bilo skoro obiteljsko, sigurno dolazi do zasićenja. To se dešava u bilo kojoj maloj, većoj ili srednjoj firmi, ne vidim zašto ne bi i u show-businessu...No, Pipsi se ni u jednom trenutku nisu raspali. Ta je informacija pogrešna. Grupa "Pips, Chips & Videoclips” najnormalnije postoji svo ovo vrijeme: u našoj karijeri ne postoji ni sat, a kamoli dan prekida.

- Ipak, niste javno bili prisutni? Možda se odmarate, kao "Rolling Stonesi", koji su već “sto godina” zajedno, ali se po godinu dana odmaraju.

Ripper: Ja se nisam odmorio već deset godina, ali ću to uskoro napraviti. No, to je druga priča. Istina je da nismo koncertirali, no, to je zbog toga što sam napravio bend koji je po svom glazbenom i svakom drugom profilu nezanimljiv disco-klubovima, Danima pive i kafićima. Dakle, ja uopće, za razliku od Yaye i Jinxa, nemam problem s tim “institucijama”. A kako smo ipak preživjeli? Možda je riječ o čudu. Hoćemo li ikada postati populističkiji bend? Nećemo. A što još radim? Ništa. 24 sata dnevno se bavim glazbom.

Što je najgore u glazbenom biznisu kod nas?

Ripper: Kad izađeš na stage i usereš se od straha da te netko ne ubije: to je najgore, mada sam svjestan da ovo baš i nije "Cosmo" odgovor. U osamdeset posto svojih nastupa na stageu, osjećam smrtni strah. Nisam si neka posebna faca i veliki frajer zato što sam sad ovo priznao. I drugima se to događa, samo ne pričaju jer nije komercijalno. Istina je da nije lako biti pred publikom. A kod nas postoji i jedna specifičnost: naime, svaki drugi čovjek ima pištolj, a mnogi imaju i PTSP (sindrom posttraumatskog šoka).

- Čini mi se da uz Rippera uvijek idu neka mračna pitanja i mrgudni odgovori. Koliko je to vaš namjerni medijski image, koliko doista situacija u vašoj glavi, a koliko odraz stvarne situacije u nas?

Ripper: Mislim da je kasno da ispravljam krive Drine, tj. tu neku medijsku sliku o sebi. Meni mišljenje bezimene mase uopće nije bitno. Što sam odrasliji, to me fama o meni manje smeta. Manje sam mrgudan, čak i manje ljut na one čije me mišljenje o meni baš i ne oduševljava. Što da radim? Medij te guta i gloda, bitno je otkriti u kojoj je mjeri čovjeku to bitno. Oni, međutim, koji prate moj dnevnik na našem web-siteu,(www.pipschipsvideoclips.com) polako korigiraju svoje stavove. Tamo se nudim onakav kakav jesam, necenzuriran i nemanipuliran.

Yaya: Pogriješio je predstavljajući se ljudima iskreno, onakvim kakav je, a iz medija se obično mogu izvući samo površni zaključci o čovjeku. Doduše, ima ljudi koji su spretno iskontruirali svoj medijski lik i vjerojatno glase za simpatične. Divim im se, ali im isto tako ne bih bila u koži. Mislim da je to užasno naporno.

- A što je najgluplje ili najgore što ste čuli ili pročitali o sebi?

Yaya: Čuli smo stereotipne priče o tome kako smo narkomani… A pročitala sam, nedavno, i da je za Jinxe dobro što sam ih napustila, jer sam ih svojim glasovnim mogućnostima ograničavala u izvedbi.

Živite dosta visoko, u brdima. Jeste li i koliko u kontaktu sa Zagrebom?

Ripper: Ja sam, fakat, u ovom gradu bio kao drek na cesti, stalno vani, bauljao… Ok, hvala, bilo je loše, ha ha. Ne samo zato što sam se sad sredio i živim pun život sa svojom ženom i intenzivno se bavim glazbom, pa nemam ni vremena, nego se i grad iz korijena promijenio. Ona mjesta koja su slovila kao prava urbana mjesta za super provod, građanska, ostavio sam prepuna ćelavih glava s "kamatarama" oko vrata, koji su me maltretirali... Takav Zagreb uopće mi ne fali. Sad sam se, kao Walt Disney, zaledio na jedno vrijeme i čekam da me grad eventualno iznenadi. Zasad ga ne konzumiram. Kao par rijetko izlazimo, osim u kino i kazalište.

Yaya: Meni je uvijek bilo naporno i dosadno po kafićima.

- Prepoznaju li vas na ulici?

Ripper: Mene više ne prepoznaju, jer je odrasla nova generacija i to je odlično. Jer ako neki o kojima mislim sve najgore glase kao celebrity, mene je sram čak i biti na na stranici 27, ako je uz mene na stranici 28 takva osoba. Čak i da imam najbolji intervju u tom trenutku u Hrvatskoj, s najboljom fotkom, ipak me je sram, jer se pitam je li to uspjeh, zar je to rezultat onoga što sam zadnjih deset godina radio? U krajnjoj liniji, jesu li me tako roditelji odgajali?! Yayu prepoznaju, i preko nje vežu i mene, kao nekog tipa koji je "isto nešto", iako se ne mogu točno sjetiti što. Ali, ja ne ni na koji način ne razvijam kompeticiju s njom, niti sam je razvijao dok je bila u "Jinx"-ima. Ponekad kad je prepoznaju, to zna biti simpatično, a nekad je i naporno. Zagreb obožavam, ali ne mislim da svi njegovi stanovnici i zaslužuju njegovo gostoprimstvo. No, ja još uvijek vjerujem da polako, prvenstveno kroz pjesme, mijenjam sebe, a onda i sve oko sebe, u jednom pozitivnijem smjeru.

Yaya: Ja sam rano krenula u "ulični" život, već s petnaest. Prvi put sam bila u "Jabuci" u osmom razredu, a kasnije posjećivala sva moguća mjesta, vidjela sve i svašta i upoznala svakakve ljude. Imala sam dosta buran gradski život i došla u doticaj sa raznim profilima ljudi, vrstama muzike.

- Što danas slušate doma?

Yaya: Joj, svašta. Novu Bjork, Tortoise, Radiohead... Ripper: Yaya sluša dok slika. Ja bih, iskreno, najradije zgasio glazbu, jer sam otprilike šest ili sedam sati dnevno na probi, pa bih se doma malo i odmorio od muzike.

Trenutačno snimate novi album. Koje su inspiracije?

Ripper: Kao i uvijek do sada, glazba "Pipsa” je crossover… Nema konkretnog odgovora. Mogu se samo nadati da ćemo imati veliku ekstenziju materijala. Bitno je da će dio albuma biti instrumentalan, dakle bez mog vokala, a nešto ćemo raditi i s vokalima koji domicilno nisu iz Pipsa. Stvarno interesantno, bit ćemo prilično drugačiji od onog zvuka na koji ste od nas navikli. - Gdje se odmarate? Imate vikendicu? Radite li roštilje, provodite li vikende u prirodi?

Ripper: Ne baš. Uostalom, nama ovaj naš stan u šumi, djeluje kao vikendica.

Yaya: Imamo i onaj stalak za bicikle koji se montira na auto, potpuno smo opremljeni, imam role, Dudo mi je kupio zmaja na poklon, što sam oduvijek željela, ali sve to stoji. Barem momentalno: nikako da odemo…

* A putovanja?

Yaya: Ne želim čuti tu riječ sljedećih godinu dana! Putovanja mi je dosta, pogotovo onih po Hrvatskoj. Valjda ćemo uskoro otići nekamo u inozemstvo, da se malo “nafilamo” energijom. London bi mogao pasti...

Ripper: Kum nam duguje londonski gig "Radioheada". -

Kako ste znali da ste jedno za drugo, da se trebate oženiti?

Yaya: Bilo je puno pokazatelja (smijeh). Ipak, sve se svodi na to da to jednostavno - želiš, jednostavno skužiš. Nisam ni ja mislila da ću se udati, pogotovo ne za Dudu. To mi se činilo najčudnijom pričom na svijetu...

Ripper: Nema tu znanja. Stvar je prepoznavanja, a ono se ne temelji samo na znanju. Imam 35 godina i iza sebe nekakav seksualno-emotivni koloplet normalan za čovjeka tih godina. I onda, poučen iskustvom, znaš prepoznati. Zapravo, kad bolje razmislim, mislim da bi i nekakav kiborg dao emotivniji odgovor od ovog mog. Takav sam, introvertiran.

Spomenuli ste djecu. Pričalo se da je Yaya imala pobačaj.

Yaya: Svaka žena koja je to iskusila zna koliko je to grozno.

Ripper: Evo, reći ćemo javno: imali smo pobačaj tri sata prije vjenčanja. Namjerno govorim imali, jer ne mislim da se to dogodilo samo njoj, nego i meni, nama. Slučajno smo isti dan imali redovni pregled kod ginekologa. Vjenčavali smo se taj dan poslijedpodne, u ponedjeljak, jer nismo htjeli robovati nikakvim standardnim običajima. Bitan nam je bio datum, postoji cijela pozadina oko tog datuma…U dva sata smo saznali da smo izgubili dijete, a u pet popodne smo se vjenčavali. Koma!

Yaya: Ja sam bolje glumila. Strašno je što ništa nisam znala, iako jesam slutila, ništa mi se nije dogodilo. Nisam imala nikakve fizičke simptome. Mnogo žena zatrudni a da i ne znaju da su trudne, i imaju pobačaj a da ni ne znaju da su pobacile.

Ripper: Yaya je trudnoću skužila puno prije nego su joj to rekli.

Yaya: Da, znala sam odmah. Nešto se počelo mijenjati.

Ripper: Sjećam se, bio sam na svirci u Hvaru, pričali smo telefonom i ja sam shvatio da je pizditis s druge strane linije ipak jedan sasvim specijalni pizditis, oprostite mi na stručnoj medicinskoj terminologiji, ha ha...

- Planirate djecu?

Yaya: Normalno! U braku smo i želja nam je imati dijete.

Zasada jedno.

Ripper: Čovjek ništa ne kontrolira. Gospodin Anthony Hopkins dobro kaže u jednom filmu da ne postoji kontrola, nego postoji samo iluzija kontrole. Kažu da je sve nakon više od šest mjeseci unaprijed planiranja, puka kalkulacija, bez ikakve osnove. Neke obrise svog, odnosno našeg života u budućnosti, otprilike imam, ali neću biti frustriran ako ne bude točno tako. No, nismo samo turisti na zemaljskoj kugli i mislim da je egoistična odluka ne-imati djece jer imamo pametnijeg posla. Ja nemam pametnijeg posla. Imati dijete bio bi najpametniji posao na svijetu, i sve ovo što mi danas pričamo ne vrijedi pišljivog boba naspram toga da imamo djecu. Ništa: ni Jinxi, ni Pipsi...

- Djeca su vam očito važna, a koliko vam je važna lova?

Yaya: Možda će danas zvučati malo čudno i poremećeno, ali sanjam o tome da svi ljudi u ovoj zemlji zarađuju koliko vrijede. Mislim da bi onda svi bili malo drugačiji.

- Što bi sve napravili za lovu?

Yaya: Nemam predrasude prema novcima, nemam ništa protiv toga da budem bogata. Ne mogu reći da nisam ambiciozna, energična i da se ne bih žrtvovala za sebe i svoju obitelj- jer jesti se mora, ali sve u okvirima mojih kriterija, nekog morala...

- Jeste prodali koju sliku?

Yaya: Jesam.

Moje slike nisu skuplje od slika mojih kolega akademskih slikara. Ne mislim da bi trebale biti skuplje zato što sam ja Yaya, iako je danas vrlo bitan marketing, sve je javna medijska konstrukcija...

- Tako je bilo oduvijek. Rubens je još za života bio bogat, a Rembrandt siromašan: valjda je Rubens bolje odradio marketing.

Ripper: U konkretnom slučaju, kod nas, bojim se da bi Yayi glasine o pjevačici koja sad, eto, malo slika, mogle više štetiti nego koristiti. 90 posto ljudi valjda misli da je počela slikati jučer navečer, a ona je slikarica od svoje desete godine.

- Kad bi imali puno novaca, na što bi trošili? Možda neki dobar auto...

Yaya: U Zagrebu je glupo imati jako dobar auto! Nema šanse da vozim dobar auto u ovom gradu, dok ne poprave ceste. Svatko tko ima dobar auto u ovom gradu je budala. A kad bi imali puno para, sigurno bi ih većim dijelom trošili na daleka putovanja. Prvo na Tajland...

Ripper: Išli bi vidjeti gdje smo mi to zapravo, na kojoj to planeti planiramo provesti 60 ili 70 godina. Jer, ne izvučeš li se iz svoje jazbine, misliš da je jazbina cijeli svijet i jedini mogući film. Treba malo obići okolo, onda ćemo i sami bolje funkcionirati.

- Ripper je rekao da mu je kućni ljubimac njegov website. Ipak, pravi kućni ljubimac je crni mačak, Pin, kojem fali jedna noga. Zašto mačka?

Yaya: Uvijek sam imala mačke, ali Pin je jedinstven! Jednostavno me zaskocio. Bila je ponoć i moj rođendan.Odlučila sam ga spasiti od kotača automobila. Dok je prvu večer bio na čuvanju kod mojih roditelja, dobio je "koksanje" od njihovog kućnog ljubimca- street fightera mačka Martina. Naravno da je i Martin moje maslo o kojem ima jos luđa priča, al o tom....Ubrzo smo upoznali najbolju kliniku za kućne ljubimce, jer je Pin dobio po oku. Kad sam si konacno oprostila pogrešku, pao je psu u ralje. Prizor je bio šokantan! Vanjski prijelom straznje šape, nagnječenje....Kad su ga vidjeli, veterinari su rekli da ne mogu ništa. Bio je u komi par dana, a kad je iz nje izašao, amputacija je bila neizbježna. Naravno da su me morali ispratiti iz klinike, jer sam bila spremna za Vrapče. Skupila sam vijeće prijatelja ne bi li mi pomogli u moralnoj dilemi. Naravno, nitko nije mogao odluciti umjesto mene -to je moj tronogi baksuz..Odlučila sam ga ostaviti na zivotu. Da sam znala kako će me moja odluka nagraditi, ne bih dvojila ni sekundu: doma imam nevjerovatno spretnog ljepotana, privrženog i sretnog mačka. Obožava ljude, puno priča i stalno prede. E, takvog jos nisam imala!

BRZA PITANJA

Ripper, što si prvo zapazio na Yayi?

- Njenu putenost.

Yaya, što je za vas Cosmo djevojka? Koje su Cosmo kvalitete?

- Cosmo djevojka je ona koja je u trendu, vlada svim potrebnim informacijama da bi se prezentirala kao samosvjesna i interesantna osoba. Ja nisam Cosmo djevojka.

- Što vam fali?

Yaya: Ne fali, nego mislim da mene ipak druge stvari zanimaju. Ja u Cosmu mogu pročitati koji su novi parfemi, koje su stvari u trendu, a ja definitivno nisam trendovski tip, i više sam vezana uz neke parfeme koji su izašli prije pet godina, ili čak mamine. Nostalgična sam “rakica” okrenuta više u prošlost.

- Koji parfem volite?

Yaya: Svi Kenzovi parfemi: na njih uvijek padam, a volim i jednog Valentina koji sam dobila prije 2-3 godine, još uvijek ga štedim.

* Što ste najvrednije kupili Ripperu? Je li uopće njemu lako kupovati ili je teško, voli poklone ili ih ne voli?

Yaya: Obožava poklone, i mi se međusobno dobro darujemo, pošteno. Voli parfeme. On je, zapravo, više Cosmo boy nego što sam ja Cosmo girl. Unaprijed znam što mu treba.

Ripper: Razgovaramo, idemo po gradu, pratim njene reakcije.

Yaya: On inače kupuje bolje poklone meni nego ja njemu.

- Što na primjer?

Ripper: Kupio sam joj stolni nogomet, onaj pravi, veliki. Prije nego što sam je bolje upoznao, kad bi se Jinxi i Pipsi družili, sjećam se da su oni stalno bili na stolnom nogometu. I, moram priznati, možda je mačistički od mene, ali bilo mi je čudno da jedna žena s njima ravnopravno igra. Sad razmišljamo o ženskom turniru.

* Tko je još dobar?

Yaya: Đana iz Kulture. Rado bih pozvala i Ninu Violic kad bih znala da voli s. n.

Ripper: Anđa Marić, ona zna nabijati, ima tešku šapu.

* Yaya, tko vam je najbolja prijateljica?

Yaya: Mama je najbolja prijateljica, uvijek. I moja kuma Katarina, pa Snježana, Ivona, Darija, Mirela…

* Tko kuha?

Yaya: Ja.

Ripper: Ja ne kuham uopće, ali zato ona kuha super.

Yaya: Tako on veli, glavno je da je njemu dobro.

Pa jeste li dobri ili niste?

Yaya: Volim fino jesti, pa onda valjda jesam.

Nismo vegetarijanci, ali ne jedemo puno mesa. Jedemo juhe od povrća, pogotovo guste, krem. Uvijek kao dodatak ide putar ili maslinovo ulje. Volim komorač u nekim juhama. Ne radim nikad zapršku, koristim se trikovima. Ne jedemo nista bijelo, sve je integralno. Kuham dosta u woku. Izbjegavamo svinjetinu, teške začine i slatkiše. Petkom užicam tatu da nam kupi neku super frišku ribu. Kad nemam vremena, složim salatu od tune ( i slanog sira, paradajz, kapare, masline.......) uz to volim popiti malo dalmatinskog crnog (Vis, Peljesac, Ivan Dolac) Dudo ne pije, on je stari ovisnik o čokoladi! Dakle, on se odrekao čokolade, a ja cigareta. Ne pusim vec skoro godinu dana.

- Yaya, što je tebi seksi kod Rippera.

Yaya: On je vrlo eksplozivan i vrlo temperamentan, zna biti super duhovit , a da nije toga ni svjestan. Volim to što strašno gestikulira, to mi je super. I seksi mi je kad se pravi da je ozbiljan, a zna da “sere”. Naime, vrlo je često ozbiljan, ali ponekad zna plesati breakdance u shopping centru. Takvog ga ljudi ne znaju.