001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
26.02.2002
zvalo nas je na doček "janice". baš me uzrujalo; rekoh, ako se mene pita - ja dočekujem i ivicu i gipsa (razgovaralo se prije ivičinog slaloma). kakvi licemjeri!
imao sam sekundu da nešto slažem; heh, ne mogu sakupit band, šatro.
ne mogu braćo. ne mogu ni zbog "najviših" pobuda na stage sa žgadijom koja će se na njega naprdit ničim pozvana. (na dan dočeka laknulo mi je što su se moje sumnje potvrdile: sve najveće estradne seljačine, uključujući govornike i voditelje došli su na zborna mjesta od aerodroma do trga.) ne mogu braćo podnijeti da su organizatori grad zagreb i hoo koji prije desetak, pa i manje godina! kostelićima nisu davali ni za žičaru, a gipsa proglašavali lunatikom (moram priznati da se vrdoljak jedini za njih borio). danas se oni, oh kako dosadno i stoput viđeno, kurče i junače. ne mogu, drugovi, svirati dinamo, a to se ne mora ni naglašavati - očekuje. ne mogu. jer lijepo je reći da postoje iznimne prilike u kojima čovjek treba napravit presedane, ali uzevši u obzir činjenicu da moj bend u ovoj državi nema uvjete niti mogućnosti, a bogme nema niti interesa publike (what? are you kidding?) za tim da pokaže što može, sve se svodi da zapravo živimo presedan i sviramo zbog nekog kurca ono što nećemo. a htjeli bi (barem sebi) biti velki frajeri. prevedeno, da imam mogućnost svirati 20-tak gigova po svom ćeifu, sigurno bi ovom prilikom progutao govno.
skoro zaboravih! znate li kad su se face iz grada i olimpijskog odbora sjetili organizirati doček? tek nakon druge zlatne janičine medalje!!! ona iz kombinacije i srebro nisu bile "to". eto, to su oni, jebemimmater!
nego, kad se stiša frka oko "velikih hrvatskih olimpijskih uspjeha", pozvat ću obitelj kostelić, poklonit im se do poda (ponajmanje kao hrvat) i odsvirat dinamo ako hoće i 70 puta zaredom na vrhu odašiljača na sljemenu u 4.30 ujutro. il' već nešto drugo, samo nek' požele.
nadam se da će me shvatiti.
(najviše me jebe što sam zbog navedenih okolnosti odjebao svirati, a znam da je đenis u više navrata izjavljivala da od "domaćih" voli samo pipse i jinxe. nevjerojatno, nikad se ne bih gurao svirati na dočeku gorana - mandrilo sluša olivera i grašu - neka, nije mi zato ni mrvu manje drag, ali na trgu sam slušao maltretažu nebrojenih koje je jana prvi put u životu i vidjela i čula.)
- - - -
žao mi je ko psu što sam zakasnio na "dnevnik plus" - ozmec (maaamaaaa!!!), pavlek i gips. mogu reći da mi je i 5 gipsovih tv minuta dovoljno da komotno zaključim kako desetljećima nikog pametnijeg stručnijeg educiranijeg kompletnijeg, a tek poštenijeg i iskrenijeg!!! u terminu dnevnika nisam zapazio. a imam godinica.........
imao sam sekundu da nešto slažem; heh, ne mogu sakupit band, šatro.
ne mogu braćo. ne mogu ni zbog "najviših" pobuda na stage sa žgadijom koja će se na njega naprdit ničim pozvana. (na dan dočeka laknulo mi je što su se moje sumnje potvrdile: sve najveće estradne seljačine, uključujući govornike i voditelje došli su na zborna mjesta od aerodroma do trga.) ne mogu braćo podnijeti da su organizatori grad zagreb i hoo koji prije desetak, pa i manje godina! kostelićima nisu davali ni za žičaru, a gipsa proglašavali lunatikom (moram priznati da se vrdoljak jedini za njih borio). danas se oni, oh kako dosadno i stoput viđeno, kurče i junače. ne mogu, drugovi, svirati dinamo, a to se ne mora ni naglašavati - očekuje. ne mogu. jer lijepo je reći da postoje iznimne prilike u kojima čovjek treba napravit presedane, ali uzevši u obzir činjenicu da moj bend u ovoj državi nema uvjete niti mogućnosti, a bogme nema niti interesa publike (what? are you kidding?) za tim da pokaže što može, sve se svodi da zapravo živimo presedan i sviramo zbog nekog kurca ono što nećemo. a htjeli bi (barem sebi) biti velki frajeri. prevedeno, da imam mogućnost svirati 20-tak gigova po svom ćeifu, sigurno bi ovom prilikom progutao govno.
skoro zaboravih! znate li kad su se face iz grada i olimpijskog odbora sjetili organizirati doček? tek nakon druge zlatne janičine medalje!!! ona iz kombinacije i srebro nisu bile "to". eto, to su oni, jebemimmater!
nego, kad se stiša frka oko "velikih hrvatskih olimpijskih uspjeha", pozvat ću obitelj kostelić, poklonit im se do poda (ponajmanje kao hrvat) i odsvirat dinamo ako hoće i 70 puta zaredom na vrhu odašiljača na sljemenu u 4.30 ujutro. il' već nešto drugo, samo nek' požele.
nadam se da će me shvatiti.
(najviše me jebe što sam zbog navedenih okolnosti odjebao svirati, a znam da je đenis u više navrata izjavljivala da od "domaćih" voli samo pipse i jinxe. nevjerojatno, nikad se ne bih gurao svirati na dočeku gorana - mandrilo sluša olivera i grašu - neka, nije mi zato ni mrvu manje drag, ali na trgu sam slušao maltretažu nebrojenih koje je jana prvi put u životu i vidjela i čula.)
- - - -
žao mi je ko psu što sam zakasnio na "dnevnik plus" - ozmec (maaamaaaa!!!), pavlek i gips. mogu reći da mi je i 5 gipsovih tv minuta dovoljno da komotno zaključim kako desetljećima nikog pametnijeg stručnijeg educiranijeg kompletnijeg, a tek poštenijeg i iskrenijeg!!! u terminu dnevnika nisam zapazio. a imam godinica.........
