001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
04.01.2002
dolly ima artritis. al se sad uspostavilo da nema kvalitetno određen broj svojih godina. naime, trebala bi ih brojati 5, al kako je klonirana njena šestogodišnja rođakinja, moguće je da dolly ima 11 kuki, a time i pripadajuće staračke probleme.
iz toga izvucite 2 bitna zaključka: a) sretni ste jer i površnim uvidom u osobnu imate garanciju na svoj indeks godina b) ako imate artritis, jebiga, možda ste klonirani, a i spika s godinama vam, u tom slučaju, više nije ziher.
- - - -
dirljivom pažnjom meni dragih ljudi ovih dana postao sam vlasnikom više njihovih autorskih djela.
prvo, 365 ante perkovića, izmolio sam putem dnevnika koji ovaj, očito čita, a kakve li su njegove muke pritom, mogu usporedit samo sa noćnom morom mog preslušavanja demo snimki "vrlo perspektivnih i mladih i općenito super al to niko osim njih i njihove mame i tate ne kuži" bandova koji si još uvijek ne daju dokazat da je "dan, mrak" firma/izdavač ustanovljen samo i jedino zbog pipsa i uzaludno je pržit cd i troškove poštarine plaćat jer ćemo mi to gotovo redovito i bez preslušavanja bacit u smeće. da, ima i iznimka, ponekad je kanta puna, pa pričekamo čistačicu da zaradi plaću, a tek onda dotični uradak hićemo u reciklažu. možda bi praksu i mijenjali da netko svoja nedjela isprži na "rewritable" discu, bar bi ga čovjek mogo presnimit.
elem, ante je genijalac - profesionalac (rijetka biljka!), a meni je moj dnevnik više manje razbibriga i nekvalitetno opravdanje da sam tog i tog dana ipak nešto radio. sigurno je jedno; obojica smo iskusili frustraciju SVAKODNEVNOG notiranja ljudi događaja i intime, a buraz, svakodnevno ne bi ni da dinamo šora hajduka 7:0, majke mi. zato sam birokratski sitničavo pregledao ima li kakvih rupica u njegovim datumićima i... opa! ima ima! .....zloćko, zloćko.....(ili su neki dnevnici u knjizi ispušteni?!)
usprkos tome, ante, sjedi - 5!
- - - -
da bi objasnio ostatak božićno-novogodišnje poklon-paket ponude morao bih odati veelike misteriozove tajne, a zna se, ko oda - više ne hoda!
no, dobro, pokušajmo/krenimo; nekoć davno, skupa s gospodinom č. postao sam, nekom sebi neobjašnjivom zaslugom, član TAJNE ORGANIZACIJE, najtajnije na svijetu, pa ne mogu odati ni njeno ime. mislim da su idejni začetnici bili naši (moji i č.-ovi) idoli iz mladosti - g.& k.. godinama smo se furali da budemo ko i oni, pametni vispreni duhoviti i genijalni. čudnim spletkama sudbine dospjesmo im u fokus, pače, postali smo bliski. (velika je tajna i to čime su se g. i k. bavili, po čemu su tako znameniti; recimo da pišu; recimo da crtaju; recimo da rade čitav niz tajnih i neizrecivih fantastičnih stvari.) uz nas, članovi su bili i svijetu malo poznati likovi, ali ni po čemu zbog toga manje značajni. ipak, jedan je zaista svjetski poznat; gospodin d.ž. (već i samo navođenje inicijala pojedinih članova organizacije opasna je igra vatrom, svaki od nas ima tajni broj i čak se i međusobno ne dozivamo imenima, već pripadajućim nam brojkama!) a djela d.ž.-a od onih su stvari koje ti mogu i hoće promijeniti pogled, srušiti zidove, oprati omagljene prozore, izoštriti njuh, proluftati mozak, otvoriti ti vrata - samo ako si dovoljno hrabar da im to i dopustiš.
kako smo č. i ja zadnjih 10 godina bili nevjerojatno indolentni spram svojih obveza u ORGANIZACIJI, često sam znao pomisliti kako su nas zaboravili i, na koncu, izbacili - sasvim zasluženo - al, ''em ti jarca, ne! ni govora, nisu! pošta mi je, istini za volju, stigla na staru adresu, al miki, čim me mama nazvala i opisala paket i DONOSIOCA, znao sam, huuuuuuuuuraaaaaaaa!!! (btw, termin "pošta" u tajnoj je organizaciji od izvanredne važnosti; vidi se to i po dizajnu i načinu dopreme, pa i samom "poštaru". mojoj mami ništa nije bilo čudno - he he - stari lisci baš na sve paze!)
znam da vam ništa neće predstavljati slijedeće otkrovenje: 2 cd-a, 3 "knjige" (u jednoj je razglednica - vidi vidi - hm, odnekud mi je poznata. datirano - godina mog rođenja!)
ništa, ha?!
neka ostane tako.
- - - -
thanx, momci, you make my day!
iz toga izvucite 2 bitna zaključka: a) sretni ste jer i površnim uvidom u osobnu imate garanciju na svoj indeks godina b) ako imate artritis, jebiga, možda ste klonirani, a i spika s godinama vam, u tom slučaju, više nije ziher.
- - - -
dirljivom pažnjom meni dragih ljudi ovih dana postao sam vlasnikom više njihovih autorskih djela.
prvo, 365 ante perkovića, izmolio sam putem dnevnika koji ovaj, očito čita, a kakve li su njegove muke pritom, mogu usporedit samo sa noćnom morom mog preslušavanja demo snimki "vrlo perspektivnih i mladih i općenito super al to niko osim njih i njihove mame i tate ne kuži" bandova koji si još uvijek ne daju dokazat da je "dan, mrak" firma/izdavač ustanovljen samo i jedino zbog pipsa i uzaludno je pržit cd i troškove poštarine plaćat jer ćemo mi to gotovo redovito i bez preslušavanja bacit u smeće. da, ima i iznimka, ponekad je kanta puna, pa pričekamo čistačicu da zaradi plaću, a tek onda dotični uradak hićemo u reciklažu. možda bi praksu i mijenjali da netko svoja nedjela isprži na "rewritable" discu, bar bi ga čovjek mogo presnimit.
elem, ante je genijalac - profesionalac (rijetka biljka!), a meni je moj dnevnik više manje razbibriga i nekvalitetno opravdanje da sam tog i tog dana ipak nešto radio. sigurno je jedno; obojica smo iskusili frustraciju SVAKODNEVNOG notiranja ljudi događaja i intime, a buraz, svakodnevno ne bi ni da dinamo šora hajduka 7:0, majke mi. zato sam birokratski sitničavo pregledao ima li kakvih rupica u njegovim datumićima i... opa! ima ima! .....zloćko, zloćko.....(ili su neki dnevnici u knjizi ispušteni?!)
usprkos tome, ante, sjedi - 5!
- - - -
da bi objasnio ostatak božićno-novogodišnje poklon-paket ponude morao bih odati veelike misteriozove tajne, a zna se, ko oda - više ne hoda!
no, dobro, pokušajmo/krenimo; nekoć davno, skupa s gospodinom č. postao sam, nekom sebi neobjašnjivom zaslugom, član TAJNE ORGANIZACIJE, najtajnije na svijetu, pa ne mogu odati ni njeno ime. mislim da su idejni začetnici bili naši (moji i č.-ovi) idoli iz mladosti - g.& k.. godinama smo se furali da budemo ko i oni, pametni vispreni duhoviti i genijalni. čudnim spletkama sudbine dospjesmo im u fokus, pače, postali smo bliski. (velika je tajna i to čime su se g. i k. bavili, po čemu su tako znameniti; recimo da pišu; recimo da crtaju; recimo da rade čitav niz tajnih i neizrecivih fantastičnih stvari.) uz nas, članovi su bili i svijetu malo poznati likovi, ali ni po čemu zbog toga manje značajni. ipak, jedan je zaista svjetski poznat; gospodin d.ž. (već i samo navođenje inicijala pojedinih članova organizacije opasna je igra vatrom, svaki od nas ima tajni broj i čak se i međusobno ne dozivamo imenima, već pripadajućim nam brojkama!) a djela d.ž.-a od onih su stvari koje ti mogu i hoće promijeniti pogled, srušiti zidove, oprati omagljene prozore, izoštriti njuh, proluftati mozak, otvoriti ti vrata - samo ako si dovoljno hrabar da im to i dopustiš.
kako smo č. i ja zadnjih 10 godina bili nevjerojatno indolentni spram svojih obveza u ORGANIZACIJI, često sam znao pomisliti kako su nas zaboravili i, na koncu, izbacili - sasvim zasluženo - al, ''em ti jarca, ne! ni govora, nisu! pošta mi je, istini za volju, stigla na staru adresu, al miki, čim me mama nazvala i opisala paket i DONOSIOCA, znao sam, huuuuuuuuuraaaaaaaa!!! (btw, termin "pošta" u tajnoj je organizaciji od izvanredne važnosti; vidi se to i po dizajnu i načinu dopreme, pa i samom "poštaru". mojoj mami ništa nije bilo čudno - he he - stari lisci baš na sve paze!)
znam da vam ništa neće predstavljati slijedeće otkrovenje: 2 cd-a, 3 "knjige" (u jednoj je razglednica - vidi vidi - hm, odnekud mi je poznata. datirano - godina mog rođenja!)
ništa, ha?!
neka ostane tako.
- - - -
thanx, momci, you make my day!
