001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
05.01.2002
kad ja nemam, ima tko će; g.&k.&ž.&m, mislim, na njih ovo nalikuje (odlomak iz "pozdrava majakovskom"):
"Iznosim primjer opruge u satnom mehanizmu.
Kako ona - ta opruga - sudjeluje u vrtnji? Tako što daje energiju.
Kako dolazi do toga da ona daje energiju? Otporom.
Opruga pruža otpor pri navijanju; težeći povratku prvobitnom stanju, ona daje energiju. Nije ona toga pretjerano svjesna. Načinjena je od materijala koji hoće biti ispružen, a ne savijen. Ali, od ispružene opruge nitko nema koristi.
Tek protiv svoje volje ona vrši svoju funkciju.
- - - -
Jedan je poštanski pilot ljudskom srećom smatrao ne potpunu slobodu, već prihvaćanje i vršenje zadataka.
- - - -
Tko nas ili što svladava i napinje ne bismo li izvršili svoju funkciju, nije nam potrebno odgonetati.
Pogotovo kad nam se koji put, između dva treptaja, učini da ugledamo u čemu se ona sastoji.
Ne uživa li ta opruga ponekad, kad zaboravi na prisilu, u vrtnji nemirnice koju pokreće kao u čudesnom plesu balerine?
Danju popravljam satove.
Navečer, prevodeći misli u riječi i rečenice, nastojim iskoristiti blago koje leži u ovim ovdje knjigama, kako bih se izliječio od stare bolesti - govoriti što ne treba i govoriti previše.
Odgovaram Juriju Karloviču: riječima mjerim vrijeme.
I stalno se nadam da će me, usprkos toj neiskorjenjivoj težnji da budem ispružen, nešto i dalje savijati i tako mi možda omogućiti da jasnije vidim i izrazim se preciznije."
"Iznosim primjer opruge u satnom mehanizmu.
Kako ona - ta opruga - sudjeluje u vrtnji? Tako što daje energiju.
Kako dolazi do toga da ona daje energiju? Otporom.
Opruga pruža otpor pri navijanju; težeći povratku prvobitnom stanju, ona daje energiju. Nije ona toga pretjerano svjesna. Načinjena je od materijala koji hoće biti ispružen, a ne savijen. Ali, od ispružene opruge nitko nema koristi.
Tek protiv svoje volje ona vrši svoju funkciju.
- - - -
Jedan je poštanski pilot ljudskom srećom smatrao ne potpunu slobodu, već prihvaćanje i vršenje zadataka.
- - - -
Tko nas ili što svladava i napinje ne bismo li izvršili svoju funkciju, nije nam potrebno odgonetati.
Pogotovo kad nam se koji put, između dva treptaja, učini da ugledamo u čemu se ona sastoji.
Ne uživa li ta opruga ponekad, kad zaboravi na prisilu, u vrtnji nemirnice koju pokreće kao u čudesnom plesu balerine?
Danju popravljam satove.
Navečer, prevodeći misli u riječi i rečenice, nastojim iskoristiti blago koje leži u ovim ovdje knjigama, kako bih se izliječio od stare bolesti - govoriti što ne treba i govoriti previše.
Odgovaram Juriju Karloviču: riječima mjerim vrijeme.
I stalno se nadam da će me, usprkos toj neiskorjenjivoj težnji da budem ispružen, nešto i dalje savijati i tako mi možda omogućiti da jasnije vidim i izrazim se preciznije."
