001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
18.01.2002
e, jergoviću otimaš mi riječi iz usta; pa jebemu, kud to ide?
slušaj, narode, vamos (m.jergović o psovkama i uvredama na njegov račun, danas u jutarnjem):
"...Ne bih želio da itko pomisli kako se žalim, jer svaka je psovka bila zaslužena ili nečim izazvana i mogao sam svaku izbjeći. Isto tako, nije mi cilj izigravati pravednika ili intelektualnu žrtvu niti, barem na razini uvjerljivosti stava, naplatiti svoje zasluge. Njih, naime, uopće nema. Misliti drugačije od tihe većine i njezinih psovačkih falangi, koliko god u nekim slučajevima bilo egzistencijalno neugodno, a u mome nije čak ni to, zapravo je izraz vrhunskoga hedonizma i potvrda visokoga društvenog statusa. Ako ti taj status nitko ne priznaje, on ne biva ništa manji. Pisati i govoriti ono što čovjek misli, ne vodeći računa o očekivanjima razuzdane gomile, isto je što i provozati se u svom novom Jaguaru kroz sirotinjske favele. Koliko je ugodno, toliko je i iritantno."
sjetim se onda histerična 3 dana zadnjeg porina u makarskoj, gdje sam, ne znam čime, ali očito jesam, provocirao majmunariju da me psuje, valjda jer sam se uopće rodio. kako u hrvatskoj nema distinkcije u definicijama (kolikogod ona zapravo malograđanska bila) "ulice" i "salona", naime, radi se o istom palanskom porijeklu i manirama, nisam maltretiran samo na cesti, već i u samom šatoru i to prilikom dobivanja porina. svi su to čuli, zanimljivo, nisam notirao da je itko (medijski) imao nešto protiv. moglo bi se krivo shvatiti da imam nešto kontra dalmatinaca, poglavito splita, al to nije točno, ni izbliza. jest da je tamo mogućnost provokacije veća, ali moj rođengrad tek malko zaostaje. (sjetim se kseta, tada, na tom našem glasovitom katastrofalnom koncertu, puknuli mi živci ko brzogoreći štapin. naravno, žao mi je, al nećemo se lagat, moguće je da se ponovi. samo što više nećemo "pričat" ko babe...ma da, jašta da da, i opet će mi bit krivo!) zato ga, već neko vrijeme, s guštom izbjegavam. znam, nije rješenje, al za kakav drugi potez nemam previše argumenata.
ima jedna zgodna metoda: biti potpuno anoniman.
moj fijaker ide, nekako, tim smjerom. nazdravlje!
slušaj, narode, vamos (m.jergović o psovkama i uvredama na njegov račun, danas u jutarnjem):
"...Ne bih želio da itko pomisli kako se žalim, jer svaka je psovka bila zaslužena ili nečim izazvana i mogao sam svaku izbjeći. Isto tako, nije mi cilj izigravati pravednika ili intelektualnu žrtvu niti, barem na razini uvjerljivosti stava, naplatiti svoje zasluge. Njih, naime, uopće nema. Misliti drugačije od tihe većine i njezinih psovačkih falangi, koliko god u nekim slučajevima bilo egzistencijalno neugodno, a u mome nije čak ni to, zapravo je izraz vrhunskoga hedonizma i potvrda visokoga društvenog statusa. Ako ti taj status nitko ne priznaje, on ne biva ništa manji. Pisati i govoriti ono što čovjek misli, ne vodeći računa o očekivanjima razuzdane gomile, isto je što i provozati se u svom novom Jaguaru kroz sirotinjske favele. Koliko je ugodno, toliko je i iritantno."
sjetim se onda histerična 3 dana zadnjeg porina u makarskoj, gdje sam, ne znam čime, ali očito jesam, provocirao majmunariju da me psuje, valjda jer sam se uopće rodio. kako u hrvatskoj nema distinkcije u definicijama (kolikogod ona zapravo malograđanska bila) "ulice" i "salona", naime, radi se o istom palanskom porijeklu i manirama, nisam maltretiran samo na cesti, već i u samom šatoru i to prilikom dobivanja porina. svi su to čuli, zanimljivo, nisam notirao da je itko (medijski) imao nešto protiv. moglo bi se krivo shvatiti da imam nešto kontra dalmatinaca, poglavito splita, al to nije točno, ni izbliza. jest da je tamo mogućnost provokacije veća, ali moj rođengrad tek malko zaostaje. (sjetim se kseta, tada, na tom našem glasovitom katastrofalnom koncertu, puknuli mi živci ko brzogoreći štapin. naravno, žao mi je, al nećemo se lagat, moguće je da se ponovi. samo što više nećemo "pričat" ko babe...ma da, jašta da da, i opet će mi bit krivo!) zato ga, već neko vrijeme, s guštom izbjegavam. znam, nije rješenje, al za kakav drugi potez nemam previše argumenata.
ima jedna zgodna metoda: biti potpuno anoniman.
moj fijaker ide, nekako, tim smjerom. nazdravlje!
