001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
11.02.2002
amer me suočio s nulama. a puno ih je, čak četiri. same za sebe one i ne djeluju strašno, ali nule su zaista nule od karaktera; uvijek ispred sebe, sigurnosti radi, pripuste još brojeva koji im daju na težini. bez njih one su jadničavi banalni sažaljenja vrijedni niz ničega - u društvu samo jedne jedinice i dvojke nule nude sasvim oprečan efekt; što im dulje pratiš tijek sve ih se više bojiš, a ako si stvarno hrabar da ih pročitaš do kraja - pođu ti na kurac.
amer mi se, dakle, svojim nizom nula garniranih izvidnjom jedinica i dvojki - popeo na kurac.
vjerojatno je da ću ga još večeras ugledat prilikom kasnodnevnog kupanja, kako viri kroz lahoraste oblike pjene. vjerojatno je da će mi se patuljak grohotom keziti; znaš, ti si ono što vidiš - ti si kurac. i znaš što još? uvijek ćeš i ostati!
ja ću potražiti spas u stereotipu svoje misije (koju sve više i više ne znam) i razvedene obale i milion otoka.
i lijepih žena i odličnih nogometaša i svake druge koja je/bila je/ili bit će manekenka.
ooooo, kako ja ne želim biti ovdje! i......ooooo, kako sam stravično zacementiran baš tu, u ovoj vukojebini.
ne da mi se više moje stanje dijagnosticirati "mazohizmom vulgaris". svaka dijagnoza dođe kraju. a novu si ne znam, i ne želim je ni znati.
kad bi amer, u ludilu nekom, otpustio samo jednu jedincatu nulu, moja bi nula dobila pratnju.
moj bi život bio za 10.
amer mi se, dakle, svojim nizom nula garniranih izvidnjom jedinica i dvojki - popeo na kurac.
vjerojatno je da ću ga još večeras ugledat prilikom kasnodnevnog kupanja, kako viri kroz lahoraste oblike pjene. vjerojatno je da će mi se patuljak grohotom keziti; znaš, ti si ono što vidiš - ti si kurac. i znaš što još? uvijek ćeš i ostati!
ja ću potražiti spas u stereotipu svoje misije (koju sve više i više ne znam) i razvedene obale i milion otoka.
i lijepih žena i odličnih nogometaša i svake druge koja je/bila je/ili bit će manekenka.
ooooo, kako ja ne želim biti ovdje! i......ooooo, kako sam stravično zacementiran baš tu, u ovoj vukojebini.
ne da mi se više moje stanje dijagnosticirati "mazohizmom vulgaris". svaka dijagnoza dođe kraju. a novu si ne znam, i ne želim je ni znati.
kad bi amer, u ludilu nekom, otpustio samo jednu jedincatu nulu, moja bi nula dobila pratnju.
moj bi život bio za 10.
