kolumna nebuloza i pisoara (nikola)
Vec neko dulje vrijeme bavim se mislju da sam puk'o k'o
sajla. U takvim trenucima, kad razmisljam o raskolu svoje
licnosti, kao biber po pilavu dodju mi ljudi koji definitivno
jesu pukli. Tako, jucer stojim na trolejbuskoj stanici i vidim na suprotnoj strani E.-a, zabradatio k'o Da Vinci sparta nogostupom, staje kraj bandere i gleda u plakat koji najavljuje Sajin koncert. Kontam, hoce li me skuzit, i bas kad to pomislih on mi mahnu:
- A, kladis li se? I ja isto, ispala Argentina!
Mahnu jos jednom i nastavi k raskrsnici. Mislim da se uzroci moje 'puknutosti' mogu naci u cinjenici da sam izrazito nezadovoljan faxom koji sam izabrao, kao i u tom sto sam izrazito asocijalan tipus. Ali, ako se ikad budete osjecali slicno meni uletite lagano u trolu (moze posluzit i tramvaj, a i bus i minibus). To sam ja ucinio nakon mahanja E-u. A tamo, na zglobu stoji jedan s obrvom izbrijanom u oblik! u registred trademarka adidasa. Jedna zena, pak, osvojila i drzi prvu crtu obrane ulaza s sest jastuka. Treci lik udje na Svrakinom i s ruckom u kojoj drzi kesu punu video kaseta uhvati se za rukohvat iznad moje glave. Vinta se ona vrecica, a ja snimam neke od naslova filmova u njoj: 40 dana - 40 noci, vitezova prica, kralj svih glavonja... Kad smo kod glave, kako cika vozac prikoci tako ona kesa pohita ka mojoj. Svi ti likovi, kad izadjoh na Skenderiji, izvadise me iz crnjaka.
Rekoh sebi: 'jos si dobar!'
Zakljucih: Kad spavam - glavu uvijek na jastuk (ne isplati se buditi na kauca sa sharom na licu u vidu karte rijecnih slivova BiH), i dalje kupujem uglavnom proizvode brand with three stripes, i na kraju, ne gledam lose filmove jer mi definitivno mogu doci glave.
p.s. Zamjecujete da mi je Pusko postao lajtmotiv, pa tu tradiciju necu iznevjeriti. O njemu i nokautu cika Lennoxa, definitivno u iducem nastavku kolumne. Ugodni ovi ljetni dani tri i pol covjeku koji citaju ove budalastine i glavu gore, s pogledom na plavu ozonsku rupu.
- - - -
m.i. & j.a. @ bl. ba.
(18. VI 2002.)
***
toliko sam se nazivcirala oko faksa ovih dana, pa mi je prosto naprosto ovo alanovo "analiziranje" doslo kao razonoda. prvo mi je bilo "krivo" radi njegovih samouvjerenih prigovora, onda mi je doslo da se sama onako naglas nasmijem. no comment! nisam ni slutila da ce onaj odlomak iz tako reci djecije knjige izazvati tako burnu reakciju. sta da nisam napisala autora. bi li ste poznali da je to djelo "velikosrpskog" ideologa? ne, stvarno. na kraju mi je sve to smijesno. i ja, u sluzbi propagandnog programa pipsa?! (ha-ha) doduse, ako je covjek naumio, nek iskoristi priliku za promidzbu nove ploce. sta ima lose u tome? ali, nazalost, mislim da mu ja u tome vrlo malo mogu pomoci.
***
jedan je muzicar (ne bih ga imenovala radi mogucih opetovanih napada zbog "sirenja jugonostalgije") rekao otprilike ovo: "mrze me mnogi jer imam zenu koju volim, zdravu djecu, kucu i dovoljno para za pristojan zivot. a kada bih hodao po ulici ko gladan pas i bez banke u dzepu, onda bi bio omiljen." obicna zavist, ljubomora svih vrsta, nevaspitanje i primitivnost su tako intenzivno prisutni svugdje da je to groooozno.
***
jinxi su skroz o.k. u bl. se po radio postajama vrte njihove pjesme, i stare i novije. mislim da bi komotno mogli napravit najmanje dobar koncert ovdje kod nas. ali... nevermind. yayine slike nije potrebno "braniti". (ovo samo da znate jedno od mnogih misljenja, a mogu vam garantovati jos barem desetak istomisljenika iz moje blize okoline)
***
sto se pak raznoraznih protesta danas "tamo" ili "ovdje" tice... i svih tih "grupnih", organizovanih i masovnih prosvjeda u ovu ili onu svrhu, tuzno mogu potvrditi da su vec unaprijed taki trudovi osudjeni na propast. zalosno je to. toliko se jedno od drugih razlikuju ljudi i shvatanja (ma koliko se slicnim cinili), i bez one prave, cvrste i tacne organizacije (koju ni sama ne mogu sada pojmiti) vrlo tesko uspijeva ikakvo ostvarenje ciljeva. u vrh glave ostvare se neki lijevi zahtijevi, pa ko te sljivi. ti si se izborio, sad nije vazno za sta. koriscenje psihologije mase. jos ako ljudi "muckaju glavom" i ako se ne daju podvest pod pojam mase, e bogami... slazem se, veoma je tesko zivjeti ovdje i sada. naime, ja sam skontala da ljudi danas (nakon rata i svih gluposti) toliko tesko sticu povjerenje u nesto i nekoga da cesto ni sami sebi ne vjeruju. pa... kako to? kako? da ripper iza svojih "naivnih" nakana ne krije nesto podmuklo kao "sirenje trzista"??? pa lijepo, brate. a i da krije, pa sta!
***
zamislila sam da na kraju svakog javljanja napisem neki odlomak ili pjesmu po svom subjektivnom izboru. ovaj put necu napisat ko je "krivac", pa pogadjajte...
---------------
niti
jednom nas tu, gdje nas ima,
nece biti.
mi smo niti
koje vezu nerodjene sa mrtvima.
nema kraja.
prislonimo na zrak uva.
kroz supljine izmedju nas vjetar duva
sto vremena po dva spaja.
leze ispod mracne sjene
mrtvi, a jos nerodjene
sluti vazduh koji kraj nas zasvjetluca.
mi se kobno lelujamo
i slusamo vjetar samo
i nit po nit kako puca...
***
nadam se da ce me iduci put posjetit gospoja inspiracija da ne kakim o vakim glupostima vise.
