Daddyev dnevnik

FAQ
001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016

Idi desnoIdi lijevo
18.11.2001 • 19.11.2001 • 20.11.2001 • 21.11.2001 • 22.11.2001 • 23.11.2001 • 24.11.2001 • 26.11.2001 • 27.11.2001 • 29.11.2001 • 30.11.2001 • 1.12.2001 • 2.12.2001 • 3.12.2001 • 4.12.2001 • 5.12.2001 • 6.12.2001 • 7.12.2001 • 8.12.2001 • 9.12.2001 • 10.12.2001 • 11.12.2001 • 12.12.2001 • 13.12.2001 • 14.12.2001 • 15.12.2001 • 16.12.2001 • 17.12.2001 • 18.12.2001 • 19.12.2001 • 20.12.2001 • 21.12.2001 • 22.12.2001 • 23.12.2001 • 24.12.2001 • 25.12.2001 • 26.12.2001 • 27.12.2001 • 28.12.2001 • 29.12.2001 • 30.12.2001

01.12.2001 ma, normalno. eto, hr playboy nudi "istinu". u okviru tradicionalnog pregleda protekle godine (svega i svačega), sasvim skroman je i pregled domaće diskografije. manje više nevažno, osim što sad i u njemu otkrivam komercijalnu definiciju muzike u 21. stoljeću:..."jer ti glazbenici znaju da se od muzike ne živi. ali možda znaju kreirati uzbudljivu glazbu."
zaključujem: svi kojima je muzika poziv su glupi prevarantski šarlatani. svi koji od muzike zarađuju ne valjaju kurcu.
e, tako.
ali, pisanje i zarađivanje na pisanju o tim kretenskim lopovima je sasvim regularno, poželjno i persu.
općenito, muzika je besplatna, dapače jedina dobra muzika - besplatna je muzika. nemoguće je, po njima, da se netko cjelodnevno/cjeloživotno bavi samo i isključivo glazbom. znači, da je "odabran" da 24h x 75g. radi muziku. zanimljivo, takvu paralelu ne nalazim kod slikarstva/slikara. (možda i zato što se puno manje zemljana uopće za nj i interesira, tako da ih boli njonjo za činjenicu da se neka djelca plaćaju i milijarde nekih novaca). a ako se baviš, buraz, sam si si kriv. (ne očekujte da ću počet razglabat o pojmu "intelektualnog vlasništva", jebiga, za to onaniranje trebali bi me platit.)
ne moram ni naglašavati da sam prvi za onaj istinski utopijski komunizam; nema love, johnny. ja vas besplatno zabavljam, al drugovi i drkačka štampa je besplatno...i ploče su džabalesku.....i studio je free.... i prijevoz do dubrovnika...i light...i razglas...i osiguranje...i design...i benga....i kurve.....i klopa......sve je besplatnjaka.
al čak ni tada se ne bi uspio usladostrastiti na naslovnjak zadnjeg broja gorespomenutog mjesečnika.
starmaćkica - uvijek neka frka oko nje. a ona....ko kurac u sladoledu. frka na snimanju nekog hrvatskog filma, frka u njenim erotskim pričicama, frka u nekoj pjesmi u kojoj bivši konobar - sadašnja zvijezda htv-a - pronalazi incestuozni odnos gđice starmaćkice s njenim tatom.
interesantna je ovdje samo fenomenologija. stvarno je to fenomen. non stop prisutan, praktički zakonit.
naime, uvijek, baš uvijek imamo priliku (medijski, jasno, bez medija nema ni fenomena!) pratiti neku osobu (zanimljivo, većinom žensku!) u njenom haračenju tiskom tv-om, a čije je haračenje samo sebi svrhom. zatrpani smo njenim izjavama, najavama, otvorenim pismima, "skandaloznim" fotkama... ubrzo ona postaje medijska junakinja, heroina, girl power, zlostavljana, neshvaćena, izdana, izjebana od društva/ ogavnih smrdljivih zavidnih glupih muškarčina/ malogrđanske sredine/obitelji. al ona je hrabra/ nadnaravno pametna/ sexy/ piša u vjetar/ al nema veze, umrijet će ponosna i sretna. po mogućnosti i bogata. (takve osobe imaju više desetaka autobiografija. prvih 10 čitaju same, a ostale osim nje i svi oni koji će je tužit sudu)
i na kraju se pitaš: kaj te osobe, fakat, celi božji život rade? zapravo, niš.
njihova prava djelatnost je: dizačice frke.
majstorstvo je to, majke mi. cijenim. ministarstvo za rude i gubljenje vremena zaista postoji.
i, da. skoro zaboravih. ima još jedna varijanta sudbine takvih likova; oko 36,7% mudrica negdje oko 35. izgubi sapu/popuši nervni slom, te ufati nekog kriminalca, a ovaj, šora li je šora do kraja života.
nezgodno, nezgodno....ali - istinito.