001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
| 18.11.2001 | • | 19.11.2001 | • | 20.11.2001 | • | 21.11.2001 | • | 22.11.2001 | • | 23.11.2001 | • | 24.11.2001 | • | 26.11.2001 | • | 27.11.2001 | • | 29.11.2001 | • | 30.11.2001 | • | 1.12.2001 | • | 2.12.2001 | • | 3.12.2001 | • | 4.12.2001 | • | 5.12.2001 | • | 6.12.2001 | • | 7.12.2001 | • | 8.12.2001 | • | 9.12.2001 | • | 10.12.2001 | • | 11.12.2001 | • | 12.12.2001 | • | 13.12.2001 | • | 14.12.2001 | • | 15.12.2001 | • | 16.12.2001 | • | 17.12.2001 | • | 18.12.2001 | • | 19.12.2001 | • | 20.12.2001 | • | 21.12.2001 | • | 22.12.2001 | • | 23.12.2001 | • | 24.12.2001 | • | 25.12.2001 | • | 26.12.2001 | • | 27.12.2001 | • | 28.12.2001 | • | 29.12.2001 | • | 30.12.2001 |
20.12.2001
ovako je bilo;
obična ljetna noć u predgrađu grada. čista, bez oblačka i s rijetkim povjetarcem.
kako je ljepše pišati u prirodi nego u začikanom wc-u, izašao je u vrt i nakon dva dima počeo šorati po zidu vlastite kuće. za njim je izašla i kujica i vjerojatno bi sve bilo ko i obično da nije osjetio nešto ljepljivo na svom tjemenu i leđima. nešto što ga je, na tren, zaista omelo u konzumaciji nužde.
skužio je da ga netko gleda. bio je uvjeren u to, jer teško da neki natripani boropor ili cyanofix leti zrakom. tja, još u ovo doba noći.
da, tako sticky samo pogled može biti.
okrenuo se i pogledao na terasu susjedne kuće; susjeda ga je gledala s balkona/ terase. dobro večer, susjeda, prhnuo je ne misleći ništa loše.
susjeda i nije bila razgovorljiva. muk. susjeda, dobro večer, poduplirao je pozdrav, ovog puta glasnije, al i sumnjičavije.
naime, kroz lišće drveća nije razaznavao najbolje. polako mu se loudao i memory slot; hej, susjedi su već godinu dana u njemačkoj! tko je ta žena?!
koraknuo je i...........break.
njegova praktički neukrotiva kovrčava kosa u sekundi se poslušno pankerski vinula u zrak; dlake na rukama i nogama neprirodno su prkosile svakoj sili, a teža se svakako izgubila. osjetio je nevjerojatnu slabost u koljenima. jednostavno, nisu slušala. eh, da, to su oni trenuci iz filmova i priča; onaj sramežljivi povjetarac ful je zamro. u sekundi. nestalo je bilo kakvog sounda. ni zrikavac, ni jež, ni zakašnjele ptice. ništa.
žena je lebdila cca.pola metra iznad ogradnog stupa.
mama, pozvao ju je, mama, jel ovo majka božja?!
mama je detaljno pregledala (ne)znanku. desetak sekundi.
ha...mora da jest.....sve je tu ..... aureola iznad glave....i plavi plaštić.....i bijela haljinica......da, to je majka božja, sine! (ne znam, ali čini mi se da ja u toj mjeri nisam siguran da je kuhano jaje - kuhano jaje. kažu da i nije neka sreća postat "vidiocem", čitao sam u večernjem prije 3,4 godine. ipak, malko sam ljubomoran. pitam se koja je moja uloga u tome što sam ja "vidioc vicioca". mora da ima nešto i u tome.)
ne znam da li su i o čemu razgovarali. isčezla je nakon minutu - dvije. zapravo, u tim trenucima malo je teže kontrolirati protok bilo čega, tako i vremena. hm, i shvatljivo je.
- - - -
ja sam prenio kako sam čuo. nemam baš nikakvih namjera.
radite s tim što hoćete.
ja sam svoju potrebu da prepričam ispotrebao.
ono što sa sigurnošću mogu ustvrditi je da se momku, nakon tog događaja, život promijenio iz temelja.
znate, ta je promjena u domeni fakt/ činjenica/ stvarno/ jako stvarno.
kako znam?
znam.
obična ljetna noć u predgrađu grada. čista, bez oblačka i s rijetkim povjetarcem.
kako je ljepše pišati u prirodi nego u začikanom wc-u, izašao je u vrt i nakon dva dima počeo šorati po zidu vlastite kuće. za njim je izašla i kujica i vjerojatno bi sve bilo ko i obično da nije osjetio nešto ljepljivo na svom tjemenu i leđima. nešto što ga je, na tren, zaista omelo u konzumaciji nužde.
skužio je da ga netko gleda. bio je uvjeren u to, jer teško da neki natripani boropor ili cyanofix leti zrakom. tja, još u ovo doba noći.
da, tako sticky samo pogled može biti.
okrenuo se i pogledao na terasu susjedne kuće; susjeda ga je gledala s balkona/ terase. dobro večer, susjeda, prhnuo je ne misleći ništa loše.
susjeda i nije bila razgovorljiva. muk. susjeda, dobro večer, poduplirao je pozdrav, ovog puta glasnije, al i sumnjičavije.
naime, kroz lišće drveća nije razaznavao najbolje. polako mu se loudao i memory slot; hej, susjedi su već godinu dana u njemačkoj! tko je ta žena?!
koraknuo je i...........break.
njegova praktički neukrotiva kovrčava kosa u sekundi se poslušno pankerski vinula u zrak; dlake na rukama i nogama neprirodno su prkosile svakoj sili, a teža se svakako izgubila. osjetio je nevjerojatnu slabost u koljenima. jednostavno, nisu slušala. eh, da, to su oni trenuci iz filmova i priča; onaj sramežljivi povjetarac ful je zamro. u sekundi. nestalo je bilo kakvog sounda. ni zrikavac, ni jež, ni zakašnjele ptice. ništa.
žena je lebdila cca.pola metra iznad ogradnog stupa.
mama, pozvao ju je, mama, jel ovo majka božja?!
mama je detaljno pregledala (ne)znanku. desetak sekundi.
ha...mora da jest.....sve je tu ..... aureola iznad glave....i plavi plaštić.....i bijela haljinica......da, to je majka božja, sine! (ne znam, ali čini mi se da ja u toj mjeri nisam siguran da je kuhano jaje - kuhano jaje. kažu da i nije neka sreća postat "vidiocem", čitao sam u večernjem prije 3,4 godine. ipak, malko sam ljubomoran. pitam se koja je moja uloga u tome što sam ja "vidioc vicioca". mora da ima nešto i u tome.)
ne znam da li su i o čemu razgovarali. isčezla je nakon minutu - dvije. zapravo, u tim trenucima malo je teže kontrolirati protok bilo čega, tako i vremena. hm, i shvatljivo je.
- - - -
ja sam prenio kako sam čuo. nemam baš nikakvih namjera.
radite s tim što hoćete.
ja sam svoju potrebu da prepričam ispotrebao.
ono što sa sigurnošću mogu ustvrditi je da se momku, nakon tog događaja, život promijenio iz temelja.
znate, ta je promjena u domeni fakt/ činjenica/ stvarno/ jako stvarno.
kako znam?
znam.
