Prièica
u san su dopirali zvuci.....prodirali su u svijest sve jače, do konačnog buđenja. probudio sam se na debelom ležaju od mahovine, meke poput perja malih pingvina.---------------------------------- pogled je pucao na sjajno plavo nebo, a ja sam ležao u hladovini stijene koja se u luku nadvijala nadamnom. u podnožju stijene je bilo mnoštvo lokvi i lokvica različitih dubina i promjera, a stijene je neprekidno kapalo tisuće kapljica i pritom sviralo božansku simfoniju, posvećenu ničemu.-------------------------------------------------------------------------------------------------------------Glazba me umirivala, gotovo do nirvane. zatim je počela, u valovima koji su postajli veći i češći, izazivati osjećaj ekstaze. Ekstaza je rasla, narastala, ostavila me bez daha. doslovno.------------ostao sam lebdjeti iznad svog tijela na mahovini, te osjetio žaljenje za nedostatkom ugode ležanja na toj preugodnoj prostirici. taj osjećaj je potrajao još neko kratko vrijeme, zatim izblijedio kao i svaki drugi osjećaj.----------------------------------------------------------------------------------------- Nisam nestao,......... samo sam prestao osjećati.
|
|
Bez kojeg bi osjećaja najradije ostali?
|
