Prièica
Sa 21 sam godinom odlučio da ću živjeti do 2500. godine (kalendarske!), kako bi doživio stvari koje ni zamisliti ne mogu. Sa 26 sam na tu odluku zaboravio, a i učinila mi se bedastom, pa sam počeo živjeti tako da stignem sve što trebam do svoje 80-te.
Sa 29 sam tražio tipku za resetiranje, te u toj potrazi ponovo naišao na svoj nepromjenjivi default trajanja 500-tinjak godina.
Teret grijehova koje sam skupio do 29 bio je toliki da nisam znao kako se nositi sam sa sobom, a naročito u odnosu na ideju o sebi i čovjeku.
Trebalo je promijeniti nešto. OK.
|
|
(Be)smrtnici moji mili...
KOLIKO BI TREBALI ŽIVJETI?(zapravo, smije li čovjek biti (dugo)vječan?)
|
