Kako prepoznati poremećaj ličnosti?
riješi ovaj TEST!
Poremećaji ličnosti su raznolika skupina poremećaja, a smatra ih se trajnim, nefleksibilnim obrascima doživljavanja i ponašanja, devijantnim u odnosu prema kulturalnim očekivanjima, te izvorom stresa i poremećenog funkcioniranja
Skupina A. Čudna ili ekscentrična grupa uključuje paranoidne, shizoidne i shizotipne poremećaje ličnosti.
Osobe pogođene ovim poremećajem koriste obrambene mehanizme projekcije i fantazije, a mogu imati i sklonosti prema psihotičnim mislima. Projekcija se odnosi na pridodavanja neugodnih misli i osjećaja na drugu osobu (npr. predrasude, paranoja). Fantaziranje se odnosi na stvaranje izmišljenog svijeta pomoću kojeg se osoba nosi sa problemom samoće. Paranoja je osjećaj proganjanja ili nepoštenog odnosa od strane okoline (npr. osjećaj da se uvijek govori o njima, da se samo njima smije).
Skupina B. Dramatična, emocionalna ili nepostojana grupa uključuje histrionske, narcisoidne, antisocijalne ili "borderline" poremećaje ličnosti.
Osobe pogođene ovim poremećajima koriste obrambene mehanizme poput disocijacije, poricanja, gledanje na svijet "crno-bijelo" (engl. "splitting") i nekontroliranog motoričkog izražavanja misli i emocija (engl. "acting out"). Disocijacija se odnosi na nesvjesno zaboravljanje neugodnih osjećaja i asocijacija. Proces nijekanja, odnosno poricanja usko je vezan uz mehanizam disocijacije. U poricanju bolesnik odbija primiti na znanje neku misao ili osjećaj, ili pak želi, ali to ne može. "Splitting" je pojava kada bolesna osoba vidi druge osobe ili kao potpuno dobre ili kao potpuno zle. Takva "romantična" podjela svijeta na crno-bijelo otežava uspostavljanje kompleksnijih, svakodnevnih ljudskih kontakata i socijalnih veza.
Osim opisanim obrambenih mehanizama osobe se često žale na poremećaje raspoloženja.
Skupina C. Tjeskobna i ustrašena grupa uključuje izbjegavajuće, ovisne i opsesivno-kompulzivne ličnosti.
Osobe zahvaćene ovim problemom koriste obrambene mehanizme izolacije, pasivne agresije i hipohondrijaze. Izolacija je pojava karakterizirana odvajanjem neprihvatljivih ideja ili djela od emocija. Pasivna agresija se javlja kada je otpor neizravan i često je okrenut prema sebi. Hipohondrijaza je često prisutna kod bolesnika s poremećajima ličnosti, posebno kod ovisnih, pasivno-agresivnih bolesnika.
Poremećaji ličnosti - skupina A poremećaja
Shizoidni poremećaj ličnosti
Ovaj poremećaj karakteriziran je sveobuhvatnim otuđenjem od socijalne okoline i smanjenom mogućnošću izražavanja emocija u interpersonalnim odnosima koje se javlja u ranoj odrasloj dobi.
Za ovaj oblik poremećaja ličnosti karakterističan je
- - izostanak želje ili uživanja u bliskim međuljudskim odnosima,
- izbor aktivnosti koje uključuju samalački način življenja,
- manjak želje za seksualnim iskustvima s drugim osobama,
- nedostatak uživanja i oduševljenja u većini aktivnosti,
- manjak bliskih prijatelja,
- očita nezainteresiranost, emocionalna hladnoća i otuđenost.
Da bi se postavila dijagnoza spomenutog poremećaja potrebno je utvrditi najmanje 4 nabrojena simptoma.
Paranoidni poremećaj ličnosti
Paranoidni poremećaj ličnosti označava duboko i neosnovano sumnjičenje i nepovjerenje u ljude, preosjetljivost na druge osobe i nemogućnost izlaženja na kraj sa osobnim emocijama. Osobe zahvaćene ovim problemom ne pokazuju znakove psihotičnosti, niti shizofrenije. Iako paranoidne osobe zadržavaju moć urednog opažanja svoje okoline, oni kao po pravilu sva djelovanja drugih osoba krivo interpretiraju kao namjerno ponižavajuće ili prijeteće. Ovakve osobe često pristupaju mističnim religioznim skupinama, pseudoznantsvenim i kvazipolitičkim skupinama, što ih čini još izoliranijima od zajednice i pojačava osjećaj neprijateljstva drugih prema njima samima.
Simptomi karakteristični za ovaj poremećaj uključuju
- sumnju na iskorištavanje i zlobnost drugih osoba, naravno bez dovoljnih dokaza u stvarnosti.
- preokupacija s neopravdanim dvojbama (npr. o iskrenosti svojih prijatelja ili radnih kolega). Naravno da se takve osobe odbijaju povjeravati drugima jer bolesno vjeruju da će sve informacije koje bi kazali nekome kasnije biti iskorištene protiv njih samih. Takve osobe nalaze povoda za osjećaj ugroženosti ili ponižavanja i u najbeznačajnijim gestama, riječima ili događajima. Uz to su prisutni
stalno gunđanje, percipiranje napada na vlastiti karakter i reputaciju koji nisu očiti drugim osobama, a kao posljedica takvih rezoniranja, i brzih, ljutitih ispada ili protunapada.
Shizotipalni poremećaj osobnosti
Glavna osobina shizotipalnog poremećaja ličnosti jesu "čudni" oblici ponašanja, razmišljanja i opće pojave bolesne osobe. Nabrojene karakteristike nisu dovoljne ekstremne da bi se mogle svrstati u shizofreniju, a ne javljaju se ni psihotične epizode.
Smatra se da oko 3% populacije pati od ovog poremećaja.
Poremećaj je trajno karakteriziran nedostatkom socijalnih i interpersonalnih kontakata. Simptomi
- čudna vjerovanja i magijska razmišljanja (vjerovanje u vidovitost, telepatiju, razna praznovjerja, postojanje "šestog čula").
- Prisutno je i čudno razmišljanje uz čudan govor (metaforičan, preopširan, stereotipan). Osim toga, javlja se i podozrivost, neprimjereni i suspregnuti afekti. Ponašanje i pojavnost takvih osoba je neuobičajeno i čudno. Sve to uzrokuje manjak bliskih prijatelja, uz prisutnost izražene i jake socijalne tjeskobe koja vjerojatno proizlazi iz paranoidnih strahova.
Poremećaj ličnosti skupina B
Sve te poremećaje povezuje zajednička tendencija korištenja nekih obrambenih mehanizama ličnosti poput disocijacije, negiranja, ˝splitting-a˝ i fenomena poznatog pod nazivom ˝acting out˝. Osim spomenutih obrambenih mehanizama među navedenim poremećajima ličnosti česti su i poremećaji raspoloženja i tzv. somatizacijski poremećaj.
Histrionski poremećaj ličnosti
Ovakve osobe traže pažnju i iskazuju izrazitu emocionalnost. Njihove emocije su plitke i često se mijenjaju. Najčešće se radi o privlačnim i zavodljivim osobama, s prenaglašenom brigom za svoj vanjski izgled.
Prisutan je sveobuhvatni način ponašanja
- jako izražene emocionalnosti i stalnog traženja pažnje koji počinje u vrijeme ranije odrasle dobi. Karakteristično za ovaj poremećaj jest
- -osjećaj nelagode kada osoba nije u centru pažnje, interakcija s drugim osobama koja se može okarakterizirati kao neprikladno seksualna, zavodljiva i provokativna. Osim toga
- osjećaji te osobe su neiskreni, točnije se opisuju kao plitki i brzo se mijenjaju. Takva osoba konstantno koristi svoj fizički izgled da bi privukla pozornost na sebe. Govor takvih osoba je pun dojmova iako bez detalja. Osim toga, kod ovog poremećaja javlja se i povećana sugestibilnost od strane drugih osoba ili okolnosti i na kraju jako isticanje važnosti nekih veza i poznanstva.
Narcistički poremećaj ličnosti
Takove osobe, kao što je već rečeno,
- iskazuju grandiozni osjećaj osobne važnosti, što se može iskazivati kao pretjerano naglašavanje osobnih postignuća i talenata.
- Zaokupljeni su fantazijama o neograničenom uspjehu, moći, izuzetnosti, ljepoti i idealnoj ljubavi. Oni vjeruju da su posebni i jedinstveni i da ih mogu razumjeti samo osobe visokog statusa, a uz to iskazuju jaku potrebu da im se divi. Također,
- oni iskazuju nerazumna očekivanja podilaženja i automatskog slaganja s njihovim stavovima. Interpersonalni odnosi kojih su oni dio pokazuju eksploatacijski odnos na štetu drugih osoba.
- Nedostaje im mogućnost suosjećanja, dok često misle da su im drugi zavidni i ljubomorni na njih. Nije rijedak ni arogantni nastup.
Kao i kod drugih poremećaja ličnosti iz ove skupine, pogođene osobe pokazuju poremećaje raspoloženja. Uglavnom se radi o depresiji i depresivnim raspoloženjima. Preokupiranost vlastitom pojavom izuzetno jako je izražena.
-
Antisocijalni poremećaj ličnosti
Osobe koje pate do ovog oblika poremećaja ličnosti imaju povijest trajnog i kroničnog antisocijalnog ponašanju u sklopu kojeg se vrši nasilje nad pravima drugih.
Osnovni poremećaj kod ovog stanja jest
- nemogućnost kontroliranja impulsa. Osobe pogođene ovim poremećajem pokazuju
- nedostatak osjećaja prema drugima. Oni su
- egocentrični, sebični i pretjerano zahtjevni. Uz to, često se kod njih ne mogu pronaći znakovi tjeskobe, kajanja i krivnje.
- Kršenje prava i zakona zajednice karakteristično je za ovaj poremećaj ličnosti.
Ovo stanje smatra se doživotnim, a za dijagnozu je važno da je poremećaj u ponašanju prisutan već u adolescenciji.
˝Borderline˝ ili granični poremećaj ličnosti
Glavni poremećaj jest nestabilnost poimanja samog sebe, među-osobnih odnosa i raspoloženja.
Stanje je obilježeno velikim naporom u izbjegavanju stvarnih ili izmišljenih vezanja.
- Prisutna je impulzivnost u barem dvije aktivnosti koje su potencijalno štetne za tu osobu (seks, zlouporaba droga, prežderavanje).
- Suicidalno ponašanje može biti prisutno ili ponašanje koje naginje samoranjavanju.
- Prisutan je kronični osjećaj praznine. Osjećaj ljutnje je intenzivan, bez kontrole i neprikladan za određenu situaciju.
Poremećaji koje svrstavamo u takozvanu skupinu C, zovemo još i tjeskobna skupina, a u nju spadaju inhibirani, ovisni i opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti.
Ovisni poremećaj ličnosti
Ovisni poremećaj ličnosti (ili pasivno-ovisni poremećaj) jedan je od tipova poremećaja ličnosti, a karakterizira ga
- nesposobnost donošenja odluka, čak i u uobičajenim, svakodnevnim situacijama, ako nemaju pomoć ili savjet drugih osoba
- izbjegavanje vlastite odgovornosti i svih zadataka u kojima je potrebno neovisno funkcioniranje ili preuzimanje odgovornosti
- naglašen strah od napuštanja te osjećaj bespomoćnosti i beznadežnosti u slučaju završetka emotivnog odnosa, uz započinjanje nove veze odmah nakon završetka prethodne
- pretjerana osjetljivost na kritiku
- izrazit strah od usamljenosti ili nemogućnost osobe da bude sama
- spremnost na prihvaćanje zanemarivanja i zlostavljanja od strane drugih osoba
- stavljanje potreba drugih ispred svojih
- pesimizam i nedostatak samopouzdanja, što uključuje i uvjerenje da nisu sposobni voditi brigu o sebi
- izbjegavanje suprotstavljanja ili neslaganja s drugima radi straha od gubitka podrške ili odobravanja.
Jedna od pretpostavki jest da na razvoj ovog poremećaja utjecaj ima autoritaran ili pretjerano zaštitnički roditeljski stav.
Pasivna agresija događa se kada je otpor neizravan i često okrenut protiv osobe same. Stoga su namjerno padanje ispita i klaunsko ponašanje oblici pasivno - agresivnog ponašanja.
Pasivno-agresivno ponašanje uključuje odugovlačenje, zamjeranje, opstrukciju, dvosmislenost ili nejasnoću, otpor prema tuđim prijedlozima, optuživanje drugih, izbjegavanje odgovornosti kroz ispriku da se nešto zaboravilo, stalno kašnjenje i ponavljanje zaboravljanja, strah od kompeticije, strah od autoriteta i bliskosti, poticanje kaosa, namjerna neučinkovitost, izbjegavanje otvorenog izražavanja ljutnje, prigovaranje.
- povišen neuroticizam (kronično negativan afekt – anksioznost, tenzija, bojažljivost, ljutnja, iritabilnost, malodušnost, osjećaj krivnje i srama, beznađe),
- povišena ekstravertiranost (pretjerana otvorenost uz neprimjereno otkrivanje detalja o sebi, nemogućnost osobe da bude sama, naglašeno izražavanje emocija, neodgovorno traženje uzbuđenja, pokušaji kontroliranja drugih osoba),
- snižena otvorenost (problemi prilagodbe na osobne i društvene promjene, snižena tolerancija ili razumijevanje različitih gledišta ili stilova života),
- snižena sklonost slaganju (izražen cinizam i paranoidno razmišljanje – nemogućnost stjecanja povjerenja u druge, sklonost svađi, manipulativnost i bezobzirnost prema bliskim osobama, što se često iskazuju nepoštivanjem društvenih konvencija, napuhanim ili veličanstvenim doživljajem sebe uz arogantno ponašanje)
- povišena osjetljivost (ove se osobe često ističu pretjeranim uspjesima na poslu).
Hipohondrijaza često je prisutna kod osoba s poremećajem ličnosti, posebno kod ovisnih i pasivno-agresivnih osoba. Hipohondrijaza je psihijatrijski poremećaj pri kojem osoba navodi fizičke simptome i posebno je obuzeta sigurnošću da ti simptomi predstavljaju ozbiljnu bolest.
Hipohondrijski poremećaj je stanje kod kojeg je prisutna stalna zaokupljenost mogućnošću da je prisutan jedan ili više ozbiljnih i progredirajućih tjelesih poremećaja. Izražena je preokupacija strahom od bolesti, tj. strahom od dobivanja bolesti ili vjerovanjem da je prisutna ozbiljna bolest.
Strah ili vjerovanje nastaje kada osoba krivo interpretira tjelesne znakove ili funkcije, ili kada normalne i obične osjećaje bolesnici često tumače kao nenormalne i psihički opterećujuće, a pozornost je obično usmjerena na jedan ili dva organa ili sustava u tijelu.
Termin "hipohondrium" označava stari medicinski izraz (termin) koji označava zajedničku abdominalnu komponentu mnogih bolesnika s tom bolešću. Bolesnikova zaokupljenost rezultira zamjetnim distresom i oštećuje sposobnost funkcioniranja u interpersonalnim, socijalnim i okupacinim ulogama.
Hipohondrijski poremećaj je shvaćen kao poremećaj u naučenom socijalnom modelu prema kojem bi bolesnik preuzimao ulogu bolesnika. Pretpostavlja se da bi tako, preuzimajući ulogu bolesnika, bolesnik izbjegao za njega neugodne obveze i preokupacije, i "bježao" iz nepovoljnih ili zahtjevnih situacija. Prema ovoj teoriji pretpostavlja se da je hipohondrijski poremećaj dio drugih mentalnih poremećaja ili oboljenja, najčešće anksioznog poremećaja ili depresije.
Psihodinamska teorija hipohondrije pretpostavlja da su hostilni i agresivni porivi prema drugima (putem potiskivanja i premješanja) transformirani u tjelesne simptome. Također, hipohondrijski poremećaj se može promatrati i kao odbrana od osjećaja krivnje, ili može biti ekspresija sniženog samopoštovanja, tako se somatska patnja može i doživljavati kao željeno samokažnjavanje za prošla loša djelovanja (prava ili imaginarna).
Opsesivno kompulzivni poremećaj ličnosti.
Pogođene osobe su perfekcionisti, neprilagodljivi, te nisu sposobni izraziti prijazne, nježne osjećaje. Preokupirani su beznačajnim detaljima i pravilima i nimalo im se ne sviđa promjena u nekoj rutini ili navici.
Najčešći znakovi ovakvog ponašanja su:
- preokupacija detaljima, pravilima, redom, organizacijom ili rasporedima što može biti toliko izraženo da osoba postaje manje učinkovita na određenim drugim životnim područjima, radnom, obiteljskom ili nekom trećem
- perfekcionizam koji ometa završetak započetog zadatka, sve mora biti detaljno i precizno razrađeno, ništa se ne prepušta slučaju, razrada do najsitnijeg detalja ide unedogled odgađajući time sam početak zadatka
- izrazita posvećenost poslu i radnim zadaćama do stupnja koji isključuje odmor, opuštanje ili bilo kakvo opuštanje i uživanje
- pretjerano izražen osjećaj savjesti, skrupuloznosti i nefleksibilnost po pitanjima morala, etike ili životnih vrijednosti (tu ne spadaju spomenute pojave koje ima izvor u kulturološkom, socijalnom ili političkom nasljeđu), zato jer savršenstvo mora biti prisutno i na radnom, ali i na duhovnom planu, svaka pogreška, posebice ona na moralno-etičkom planu je nedopustiva
- nesposobnost odbacivanja potrošenih ili istrošenih stvari čak i kada takvi predmeti nemaju nikakvih sentimentalnih vrijednosti
- odbijanje rada ili suradnje s drugim ljudima osim ako svi ne radi baš "po njegovom", jer nitko ne zna to tako dobro uraditi
- škrtost i štednja novaca i sredstava na sebi, ali i na drugima jer se novac gleda kao vrijednost koju treba čuvati za buduće crne dane ili neku veliku katastrofu.
Za razliku od drugih poremećaja ličnost, kod ovog poremećaja osobe znaju da imaju problem kojim sami sebe koče i ne dopuštaju sami sebi da se dobro osjećaju
