Prièica
osobno, kazalište mi je veća magija od koncerata.
tu je sve na jednom mjestu, često i odjednom;
priča, gluma, pokret.
pjesma
ples.
kostimografija.
scenografija.
light. i sjena.
tamo upijam, tamo sam inspiriran.
zapravo, ne znam kad mi je u kazaleu bilo loše.
tamo me zarobi, uhvati.
tamo se predam.
tamo mi je baš drago da nisam gore nego dolje.
da je drugačije, vjerojatno bi nestalo magije.
tamo se divim glumcima kako popamte te silne uloge,
a ja brljam onu svoju jednu jedinu.
odajem poštovanje tim šizofrenim životima koji se šaltaju iz karaktera u karakter
ko što mi smrtnici mijenjamo gaće.
tamo mi je svaka muzika čarobna i nikad nemam osjećaj
da bi osobno mogao bolje.
tamo mi je pravo majstorstvo kako režiser uspije ukrotiti neki tekst i kakvim se pritom metodama služi.
hm, toga se ne bi nikad sjetio, iskreno si priznam.
kazalište je više dimenzija.
i mašta.
čudo,
neobično je bitno djecu od malih nogu uvoditi u taj svijet.
građanski svijet.
|
|
Koliko ste kazališnih predstava pogledali u zadnjih godinu dana?
|
