Prièica
Vesela je družba promicala vrijemeprostorom, sveudilj šaleći se i pjevajući doskočice;
Vrijeme sam ja, vrijeme si ti,
vrijeme, vrijeme, vrijeme, vrijeme
to smo svi,
vrijeme gospodara nema,
Ja tražim da se nađe,
jer sa gospodarom,
putovati je slađe,
ovako,
bez njega,
samo puno slutim,
a od kojih nijednu slutnju,
ne mogu da potvrdim!
Gospodare, gospodare,
Ti ni ne postojiš,
kako
tako
naopako
u srcu mi stojiš?
Jo-ho-ho-hi
jo-ho-ho-ha
jo-ho-ho-ho
nema tebe,
izmislio te
ja!
I tako, nakon što se pjesma primirila naša je družina zapala u tišinu.
Tišinu nije remetilo ništa, sve dok je nije poremetio Morski; -„ Dragi moji
veseljaci, palo mi na pamet jedno pitanje..“
-„ ne vjerujem“ – sarkastično uzvrati Šumski – „tebi, pa pitanje? Čudim se.“
-„ No da, pitanje ide ovako; - koji su sastavni elementi formule formata?“
-„Hm..,sastavni dijelovi formule formata. „ – ponovi Gorski, pa nastavi -„ to će
biti pod broj jedan, dimenzija. A pod broj dva Planckova konstanta. A pod broj
tri će biti..ne znam, moram još vidjeti ima li štogod pod brojem tri.“ – završi
Gorski svoje prvo promišljanje pitanja.
-„ da dobro zboriš, slično se nešto i meni provlačilo kroz vijuge, pa sam eto
zato i zatražio vašu pomoć, prijani moji dragi.“ – složi se Morski
-„ no kada ste već tako postavili stvari evo što ja mislim – započe Šumski, te
nastavi: - definiranjem formata, bi vjerujem, stekli uvjete za razumijevanje
univerzalnog zakona, odnosno mehanizma svih zakona, a prema kojima je
uređen Univerzum. Držim da je dimenzija jedna od ključnih determinanti
definicije Formata, pa pokušajmo prvo artikulirati što su to dimenzije i
kakve su im karakteristike.“
-„Ola – la. Zgodno zboriš dragi moj druže Šumski“ – uzbuđeno će Morski,
te nastavi – to je točno na tragu moga razmišljanja, pa bih stoga dodao i ostatak.
Evo kako to ide;
- Dimenzije moramo sagledavati kroz njihov format, a prema veličini formata.
Znači, principi većeg formata utječu, odnosno determiniraju manji format,
djelujući kroz konstante, dok manji formati ne posjeduju osobine jedne ili
više determinanti, no posjeduju svojstvenost drugačiju od većih formata.“
-„Hm, vidi dragi moj Morski; dobro, može biti, no valjalo bi promisliti i o
slijedećem; valja imati na umu da prostor jest determiniran manjkom mase,
odnosno da prvi format ne sadrži masu - Huh! moramo ovo dorazmisliti,
no idemo dalje; analogno tome ispada da je drugi format određen masom,
što mu daje slobodu od usmjerenosti!? „ – dovrši Šumski svoj ekspoze.
-„Ma to je čista provokacija – vrisne Morski – slobodu od usmjerenosti
ne mogu imati prvi i drugi format ! Prvi i Drugi, ne. Tek vjerojatno neki
slijedeći format, vjerojatno treći ili četvrti.“
|
|
Je li Šumski u pravu?
|
