Prièica
Priča XII
Dok su naši prijani slijedili razvoj događaja u našemu Univerzumu, kratili su vrijeme („...oho-ho, aha – ha, kratili smo vrijeme škarama, škarama !? Aha-ha---šakarama!“) mozgajući o prirodi Univerzuma.
- „ Dragovići moji, vjerujem da ćemo se složiti kako je Svemir uređen prema nekome redu, jel' da?“ - ne čekajući potvrdne odgovore Gorsky nastavi redati misli – „ Ma da, i ono prvo pitanje svih nas ukućana Svemira bi bilo; Što pokreće ovaj red što ga Svemirom zovemo?“
- „ Pa to i nije neka majstorija za odgovorit', majstore Gorsky“ – odgovoti Šumsky - „rek'o bih da je to Ideja, jel'da?“
- „ Da, dobro, jest Ideja. Ne bih sada špekulirao sa tim odakle ili od koga je došla, jer to je pitanje prvo, no dolazi na Kraju. Mislim, kako je i logično.....no, što sam ono bio govorio? Da..da..da. Htio sam pitati, a to je ključno pitanje; što je to Ideja? Kako bismo je definirali'“
Tada nasta muk. Muk, koji je potrajao sve dok Šumsky i Morsky ne počnu jedan preko drugog nizati fakte;
„ Ideja je :
- je bezdimenzionalna i nije fizikalna...
- postoji u svemiru, fizikalnom prostoru...
- kompleksna je, istovremeno pokazuje više lica i sva su istinita...
- usmjerena je, u svemiru je sukladna strijeli vrijeme-prostora...
- samostalna, van fizikalnog svijeta je višesmjerna, uvijek!
I još su mnoge minute (cca34 – 35) nizali što sve Ideja može biti i u Svemiru i van njega...
|
|
Molim nastavite nizati i Vi...............
|
