Anketa

Uvod

Jedno od osnovnih pitanja gotovo svakog pojedinca, pripadnika ljudske vrste bez obzira na njegov klasifikacijski pridnevak jest: „Zašto živim, koja je svrha moga postojanja?“
Odgovor je jednostavan, no ne znači da je svakom pojednicu i emotivno lako prihvatljiv, no takav je jedan jedini i ispravan;
                             
-          svrha postojanja svake individue jest da stvori novu generaciju i unaprijedi quantum znanja i vještina koju je baštinio.

Opširnije

Prièica


Priča Druga:

-„...kažeš 'vako il' onako glavu gubim. Da, znadeš li druže moj da nekada jedva čekam, smori me ova odgovornost što je na plećima nosim. Pa bih rek'o, ne gubim nego dajem, onako široka srca.“ – odmetne Šumsky svoju misao

- Pojasni Šumsky, je li te nešto muči ili si baš dohvatio misao neku dobru, prijatelju dragi podijeli je s nama – dodade Morsky pažljivo promatrajući svoga druga, dok je u pozadini njihova razgovora promicao prizor mirnog tamnog Univerzuma sa miljunima sjajnih nebeskih tijela svugdje okolo.  

*Nezgodno je ovdje reći, dolje i gore, jer Gravitacija djeluje sa svih strana tako da je svugdje dolje, a opet kada već imaš dolje onda negdje mora biti i gore. Stoga ćemo ovdje zaključiti da cijeli svemir, posebice njegove temeljne principe treba promatrati kroz, ooo kako originalno, Kvante. U protivnom bi svemir bio apsurdan, a on to nije.

- Htio sam reći, ništa mene ne muči, već sam shvatio da svatko mora mrijeti, ali baš svatko. Vidiš ima kod nas svemiraca svakakvoga svata, traju oni na vremenskoj crti, neki dulje neki kraće, ali svaki baš svaki mrije, mislim umire. Zašto? Ja se pitam zašto?Vidiš mi patuljci trajemo i pedeset puta dulje od nekih...h mmm da nešto sam drugo htio reći.., a da! Znam! Htio sam reći da svako umrijeti mora jer nema toga koji može nositi odgovornost beskonačno. To sam htio reći. Zbog odgovornosti. – živo pričajući nastavi Šumsky, dok su ga prijatelji netremice slušali –

- Jer da ja mogu odlučivati, traj'o bi ja još i još i još malo preko toga, ali nemam ja te svijesti o svojoj odgovornosti.

- Odgovornosti ? - ponovi Morsky 

-Da. Znaš, mislim koliko sam loš ili dobar, koliko sam ograničen, a koliko sposoban se mijenjati nabolje. Ja bi uvijek rek'o da mogu i siguran sam da bi neko isto to mog'o napravit', naprimjer neki vilenjak –protisne Šumsky škrgučući – majkumunjegovuvilenjačku – ali što samo ono htio reći?

- Odgovornost ? – pridoda Morsky

- No da, odgovornost..odgovornost.. pa da sve sam već rek'o – reče Šumsky pa padne u misli gledajući jedan zanimlljiv prizor koji je  nekoliko svjetlosnih godina udaljen, tamo  u tamnome prostoru.

- Vidi ! – glasno će Šumsky pokazujući u objekt koji je postepeno pojačavao svoj sjaj,

 - tamo se nešto događa! Hajdemo bliže - veselo će Gorsky pokrenuvši sferu prema mjestu događaja koji im je privukao pažnju.

  Je li životni vijek svake individue ujedno i njen/njegov kvant ?
glas rezultati