Almost Famous

grof i grad (nije slučajno)


nije ništa
i nije mi ništa
nitko me ne pita
ništa
može li bez grada
grofe

nije slučajno
nemarom nepripremljeno
nitko neće sjesti
nigdje
jer nema kauča
sofe

u tom nitko nikom
nikakvom svijetu
gdje samo ništa treperi
u mračnom prolazu
ponekad zastanu
brižno nadzirane
katastrofe


zimski san kraj zagrebačke save
(posvećeno ivanu lesiaku, feat.ivan lesiak)

velika poplava u zagrebu
večernja zvijezda
zimski san kraj zagrebačke save
ljubavno putovanje
faust

kupačice
biciklist
diabolični autoportret
katedrala u rouenu
fotograf

portret oca
ljubavno putovanje s elom
umrijeti od ljepote

okružen velikom igrom
ljubavi ispunjen
pokušavam spoznati
neosporni genij umjetnika

kipar
pisac
slikar
svjedok vremena
tin
rački
eros i thantos
lorca
leonardo

samo je jedan crtež iznad svega
leonardov autoportret
u crvenom crayonu
en face
kao da ga nije napravila ruka čovjeka

nacrtao sam mnoštvo crteža
silnu količinu spalio
a kad vidim leonardov autoportret
čini mi se da sam na bezdanom početku

sve pomalo odgađam
jer mi nedostaje vremena
za moj rad
koji je za mene kao
disanje

preimenovati voćarsku
bilo bi nedovoljno

da li to ovaj grad
zaslužuje

hanza, mudrujem da
ne


tri tona

kad znao bih
ta tri tona
skupa
povezat
vješto rukama promijenit
pozicju
stvorit kompoziciju
i glas pustiti

bio bi sebi velik
bio bi jako hrabar
poderao bi glas

postoji mogućnost
da ipak bi oprezno
od očiju skriven
baš u nekom prolazu
i bez puno svijetla
sa šeširom velikog oboda
jer sakriva pogled
svirao bršljanu
što spleo se uz zid kuće

iz metalnog kontejnera
vire vreće smeća
trgaju ih mačke
a počeli su ljudi
u potrazi
za plastičnim
bocama

staklene davno
nitko ne baca
previše su vrijedne
na njima
možeš svirati
uvodna
tri tona
iz ovog notturna

možda i ne treba
naručiti moog


brod je poljubio otok

u borbi mišljenja
mjerenju oštrice izrečenog
kako se drznuh primjetiti
što njihov brod je poljubio
otok

onako gorostasan i ranjiv
nepomičan jer je nasukan
groteskan jer je besmislen
put kojim se kretao

remorkeri iz daljine
jer domaći nisu
sposobni
pijane kapetane osloboditi
noćne more nasukavanja

crveni li se obraz
od hladnoće vjetra
ili je laž
pred mikrofonskim
grozdom
prekinuta
seljačkom
gozbom

tlačenicu
iz običaja
bijeli stolnjak
ne proliti
vinom
iz poštovanja
prema domaćinu
probati
kukurzni
hljeb

baš onaj
od kumice
s drvenog
pulta
punom
crvotočine
što prodaje
sir
i vrhnje
na dolcu
preko puta

uvijek iste
crne kočije
s bjesnim konjušarima
osvjetljena crkva
dva povjesna grba
obasjava
saborni trg
sablasna
jesenska
predvečer

vani suznježnica
špije što čuče

meni su važne
boje za bubnjeve
pearl ili ludwig
što udarit će
snažno
trčim
do kuće

presvuci se
promjeni odoru
zavaraj one koji te slijede
stavi šal na glavu
budi upadljiv
ali ne prepoznatljiv
i daj kartu za sreću
prvom
kojeg sretneš


nema tišine

previše je slika
ovih dana
ubijanja
masakra
klanja

bijesne spodobe
urliču
reže
i kad plaću
i kad mole
kad se prijete
i kad pate

nema tišine

ali je razgovjetno
i nepovratno istinito
da spominju moje ime
izgovaraju konspirativno
kao u nekom špijuskom
spektaklu
spletkom
opleću po meni

osjećam blizinu
na pori kože
u ukrudbi dlake
u svrbežu tjemena
ježim se
vukodlaka
što šuljaju se oko nas
i hine bliskost

ni ograde
zidovi
armature
razapete mreže
sigurnosti
radio antene
noćne kamere
nišani
ništa ne može
izmijeniti taj pritisak
što steže
guši
boli
ubija
završava posao

baš svi
piju razrijeđno gazirano piće
iz automata
s dosta sode
i vode
sve sami šećer u ustima
jer misle da je slatko
poželjno
a nakon toga ostaje
samo smrad

zadah civilizacije


ona što nedostaje

uvijek nedostaje jedan
ili jedna

novčanica
misao
lončanica

smisao
riječ
gesta

soba
igrač
čaša
trenutak

nedostaje ona jedna
bitna rečenica
pametna i završna
nimalo površna

pjesma
za cjelovit album