Goran Gatalica
Goran Gatalica (1982.) diplomirao je fiziku i kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu nakon čega upisuje doktorski studij. Poeziju, haiku i prozu objavljuje u domaćim i međunarodnim književnim časopisima, zbornicima i antologijama. Za poeziju i haiku višekratno je nagrađivan u domovini i inozemstvu. Do sada je objavio dvije knjige pjesama Krucijalni test (OMH Daruvar, 2014.) i Kozmolom (Biakova, 2016.). Za knjigu Krucijalni test primio je nagradu Dana hrvatske knjige - Slavić za najbolji knjigom objavljeni prvijenac u 2014. god. Član je Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske.
Zvezde tancem fgasnu v čikobernice
čkomečočujna zvezdana lambada
zbire verzuše
mater vetra šuflja med zvezdama
korenje mužike štrči med odbeglim rečima
dim prekrivle promrzle cajte
kak svetleče zvezdano janje znad komina
zvezde tancaju i telima vužgaju žerafke
vu kmici
pepelnati koraki rišeju pozoja od zvezda
serce čuti nemir sveta
čez fletni dim cigaretlina
čuti cifraste zvezde
med gizdavim kričima
i norim čkominama
zvezde tancem
fgasnu v čikobernice
šufljati – tiho govoriti; pozoj – zmaj; čikobernica – pepeljara; žerafke – žeravice; lambada – vrsta plesa; fletan – brz, hitar
(Ne)povoljne perspektive
Tišina je pogodna poput vlage
da se njom prekrije mlohavo tijelo
onemoćalo od virtualnih depresija
koje vidno ne utječu na izgled.
U makrokozmičkom skladištu
treba prepoznati i razlučiti
slučajne susrete i navigaciju tijela
po vjetrulji pokreta
koja mijenja smjerove
ovisno o (ne)povoljnim perspektivama.
Jedan atom
dizajnira libido svijeta.
Ostale virtualne čestice
kalibriraju povezanost
taštine i mašte.
Kroz naivnu sumaglicu
privid dinamike
izaziva rasap riječi
u Božjim rukama.
Izvedeni subjektivizam
Monolitne rečenice
nestaju u trenutku subjektivizma
bogova i mora.
Traže se vlasnici kapljica
i apokrifi koji su zanoćali
uz internet
da bi hipnotizirali povijest
u trenutku njene slabosti.
Maska je ljudska
poput nepomične vode
i mitskog središta zemlje.
Ona je svijet u svijetu,
rebro postanka u supernovi
koja naočigled izvedena
mijenja svoje granice,
kao događaj
koji uspijeva uskovitlati
kozmičku tišinu.
Romarska slava našem Jezušu
romarske naše škornje rastackane
kak vazmene noči i križni poti
kalvarije naše pretrplene
kak gluha drotena strnišča
po terima koracaju duše
svečkice zasvečkale
po taktu Božje lubavi
vu bolečivem draču i plaču
tam gde greh nema zide
nucame crkvenu šekaštriju
plizame tam gde ni breznađa
dika su nebeski bolti
dika su večerja z Jezušom
On odpušča naše rane čuklave
pehne nas jedinstvem Duha Svetoga
gda nam fali zamaha
gda nas opernatele trgaju slabine
nazveščenje deteta vrači divline
vu bolečivem draču i plaču
romarska slava našem Jezušu
rastackane – razgažene; romarska – hodočasnička; šekaštrija – sakristija; nucati – trebati; čuklav – bez ruke; bolta – zaobljen svod; pehnuti – dirnuti; zasvečkati – zaiskriti
