Sead Vrana
Sead Vrana, bosanski pjesnik, rođen 1975. Objavio je zbirku pjesama Garnirane utopije (Naklada Zoro, Sarajevo, 2004.)
Nabildani mladić obraća se djevojci za šankom cafe bara Curry igrajući se ključevima automobila
Ja sam Džedaj
koji laserske šamare
šanerima,
lokalni Šumaher
što gradom vozi
ponoćni Grand prix,
duša mi je poetska,
a muda diverzantska,
u ratu sam bio Rambo,
onda sam otiš'o u Njemačku,
poslije rata studiram,
ali započinjem vlastiti biznis,
pravim odlične bifteke na žaru,
mobitelom pričam
drito s Venerom,
ne nosim robu
ispod dvjesto marki,
imam zlatan sat,
imam prazan stan.
Body language
na zadnjem sjedištu
autobusa Mostar – Sarajevo
kao slijepci Brajevo pismo
vrhovima prstiju
čitamo jedno drugo
Ličnost stoljeća
On je
slika na zidu iznad table,
bista u dvorištu kasarne,
glavna ulica,
drug sa kojim se nisam mogao igrati,
četiri slova ispisana sadnicama na obronku
ili bijelim kamenjem na nasipu rijeke,
priča iz rata,
tetovaža na lijevoj strani Rusovih grudi,
značka na reveru tatinog sakoa,
lik na kojeg se u filmu baci pas,
prva strana u bukvaru,
pjesma na školskoj priredbi,
zakletva koja se nije smjela iznevjeriti.
Bog kojem se molilo na partijskim sastancima.
Na nišanu prošlosti
Gledam Ismeta Hrastodera
bivšeg tenkistu
kako u ostacima
maskirne uniforme
upravlja žutim valjkom
gradeći put,
a vidim kako puca
na utvarne vojnike
što izranjaju iz prošlosti
koja nas zauvijek
drži na nišanu.
Konzumizam vs. Komunizam
kada smo jednu utopiju
zamijenili drugom
društvena jednakost
pala je pred težnjom
da budemo za klasu bolji.
poklekla je pred
skupim usisivačem,
brojem konjskih snaga
gigabajta, kvadrata,
novijim kolor TV-om,
markom gaća,
veličinom grudnjaka,
spavaćom sobom kao iz Burde,
dnevnom kao iz Bazara,
skupom policom
sa jeftinim sadržajem
i Kur'anom na centralnom mjestu,
i nek se zna
zlatnom vezenom levhom na zidu.
kao u pogrešno riješenom rebusu.
Ljubavnici
Ukopali su se jedno u drugom.
Istakli su zastave,
Navukli osjećanja kao pancirne prsluke,
Zakamuflirali se onim što su rekli juče,
Napunili redenike onim što će upravo reći.
Kao uhode su našli mjesta koja bole,
I ćoškove za zasjede.
Sada pucaju,
Ne usuđujući se na juriš,
Čekaju da drugi padne.
Da ga dokrajče ljubavlju u glavu!
