Forum

hvala vam od srca, prijatelji.

Kad nakon 3 godine napuštaš mjesto na kojem si provodio cca 40 sati tjedno, osjećaji su podijeljeni. S jedne strane sreća jer ideš na nešto potencijalno bolje i neki novi izazovi su pred tobom ( a ti odavno voliš izazove, jer najogre je kad je dosadno). A s druge strane oko srčeka je teško. No, to valjda tako treba biti. Bilo je teško napustiti i bagru iz osnovne pa se to eto dogodi i kasnije shvatiš da se i ne bi nešto ludo usrećio da si ostao zauvije u osnovnoškolskoj klupi. A oni koji su bitni i koji trebaju ostati ionako na kraju priče ostaju. Život. Ajmo dalje!

samo piči, salamunović. ne okreći se sine.

hahahahahaha

samo piči, salamunović. ne okreći se sine.

ajl give maj best. :)

vidjeh danas u 21.stoljeću(novine), ima pola stranice, daddy-evi tvitovi i fb statusi. eto, zanimljivo.

jes!

jel'' može neki link na tu stranu?
pliz..

...evo, stavio sam u press;)

tnx

pored zivih pipsa elemental. o, zevse!!!
http://www.jutarnji.hr/115-najvaznijih-ljudi-i-mjesta-suvremene-hrvatske-kulture...

A baš....

Al dobro...nažalost, navikli smo.

ma meni je jebeno tragično da na jednom htv-u nema neka normalna emisija di ću ja te ljude pogledat i poslušat. ja bi s guštom volio daddyja vidjet u nekoj emisiji, a on je zadnji put bio u emisiji kad je dinamo igrao kolo hnl-a i komentirao dinamove narančaste dresove :D

nedavno sam za vrijeme neke proslave u jednom klubu ,ubijao dosadu, razgovarajući sa ljudima (prijatelji prijatelja,cure i dečki) na temu glazbe,kako strane tako i naše.sugovornici sve vrsni znalci, više seljoberi nego znalci,ali šta je,tu je.nema povlačenja.na moj spomen kako su pipsi jedinstveni i najbolji band u nas,za povratni feedback dobivam podsmijehe,ruganje,pljuvanje i po bandu i daddy-u.Zašto? Obrazloži?vidi se na prvu da sve što znaju o pipsima,znaju ili su čuli na radiju.pametnom dosta.i vi ste se našli tu kopetentni nekoga razapinjati.vidno iznerviran skupljam zadnji atom snage,kako bi se suzdržao, da ih ne pošaljem sve u pičku materinu.ubrzo nakon toga napuštam sve te farizeje brzinom svijetlosti kako bi spasio živce za ostatak večeri.okej,cijela ta priča dobiva svoj vrhunac prošli vikend u jednim svatovima.(inače svatove mrzim.ne mičem se sa stolice) par puta mi se pogled susreo sa pogledom jedne cure i odlučio sam da joj priđem i pobliže ju upoznam.nakon što sam skulirao sve crne misli u glavi odem ja do njenog stola.i tako se mi upoznamo, sjednem pokraj nje i počnemo voditi dijalog o svemu i svačemu.reklo bi se, opaa super se kontamo.nakon nekog vremena dolazimo na temu glazbe.pita ona, što slušaš od naše glazbe? odgovaram kako studiram pipse od 95.god i da mi je to najbolji naš bend. na to se, ona stane podsmjehivati i stane pljuvati, kako je to sranje od glazbe,ovo-ono.(ne zna da je ona već jedno 10ta osoba u kratkom vremenu koja tako razmišlja) u tom trenu prizivam sve kozmičke sile, da mi pomognu suzdržat se, da joj ne kažem u facu, shimpoo pimpoo glupačo.idi si mamu sprdaj,ali upravo je to i mogla jasno pročitat iz mojih očiju.za mene je to bio kraj priče.nema dalje.ustajem se i sa smješkom joj kažem e pa doviđenja curo.bilo mi je drago i odlazim nazad na svoje mjesto.nema zajebancije.tko ne voli pipse, ne volim ni ja njega. ipak su mi oni drugi mama i tata.

da, ja ti ovo od drugih ljudi slušam o sebi i bendu 20 godina. nekad me smetalo, danas ni najmanje.
NITKO baš NITKO mi nešto slično NIKAD nije rekao u lice.
no, sve to nije bitno.
pitam ja tebe, rio, kad sretneš nekog pips/daddy hejtera (a to nećeš dugo morat čekat) vidi molim te prema kome ti ljudi gaje ljudski respect, a može i artistički. na spomen čijeg imena ti ljudi vele "e njemu svaka čast!"
ako se ti ljudi nekom iskreno dive i nekog iskreno poštuju onda je sve u redu, drago mi je zbog njih. al nekako iskreno sumnjam.
oni samo seru. netko tko na nečemu radi, nešto nastoji, nečemu stremi ne hejta nikoga. ne troši vrijeme na pljuvanje po bilo kome, jednostavno to je nepotreban gubitak energije.

ne znam zašto, ćemu taj "tretman" pipsa...
ustvari znam, uglavnom je riječ o nepoznavanju, površnom izdrkavanju, pa može se ići i u ono klasično, a to je jednostavno frustracija, ma koliko god ti ljudi to ne žele priznati.
ono već dosadno i nije za komentirati ...taj ripper samo copy ove, one...blabla...mene više smeta što ljudi nemaju poštovanja prema radu, jer uvijek je to prvo što naglašavam kad se spominju pipsi.
žalosno je da se većina uvijek hvata rada, kao fizičkog rada, pa odmah bacaju primjere, kakav rad ili kao mogu i ja, šta treba pisat pjesme i malo nešto oko glazbe...znate te jako isfrustrirane likove i njihove pričice, nek on radi za 3 milje, ovo, ono, uglavnom nešto fizičko, pa da vidi šta je rad.
nema objašnjenja za takve.
ko ih jebe.

pa stvar je u tome da živimo u kraju di su neki drugi standardi za početak, teško je uspjet u državi gdje glavnu riječ vode neki drugi glazbeni žanrovi. žalosno je to, jer to nešto govori i o ljudima; recimo da daddy snimi porno uradak ko neki "kompozitori" sigurno bi postao puno cjenjeniji izvođač i tekstopisac...mislim da je također stvar u tome da ti ljudi koji slušaju ko zna kakve pizdarije imaju puno veću potrebu isticanja, kako sebe tako i te "glazbe" koju slušaju. a jedino kaj me živcira kod toga da pipsi nisu tolko popularni je to kaj bend ne dobiva lovu kakvu zaslužuje, tj. kaj pjesma nije nagrađena onolko kolko vrijedi, jer meni je isto, bili popularni ili ne...a s time kaj se pušta po zabavama i birtijama sam se ionak odavno pomirio, a ni ne izlazim tam, jer tak i tak je ta ekipa koja ide u te rupe bogu za plakat

Pa to ti je uzročno-posljedična veza, jer sa kvantitetom ne ide kvaliteta.smanjen intelekt kod većine populacije groznolanda je doveo do toga, da je dobra mjuza izgubila na masovnosti.jednostavno. danas na ovim prostorima, dinaroidi obožavaju glupost i muzičko barbarstvo,a dobre stvari oni ne razumiju.ništa od toga ne dopire do njihovih sivih stanica.bilo da je riječ o glazbi ili nečemu drugom.tu je ogromna većina primata još uvijek, na plemenskom stupnju razvoja.

mislim si, cijela populacija hrvatske mogla bi se humano preseliti u jedan chongqing ili šangaj i tamo bi jedan od nas eventualno dobio titulu predsjednika gradske četvrti, ali po partijskom ključu, naravno;) nikakvi predsjednici, premijeri, institucije... i basta. hoću reći, ne želim glumiti elitistu, ali profil slušača pipsa često je dosta specifičan. a u startu nas je premalo da bi ta kritična masa donijela velike brojke, osobito u zadnjih 10 ''zakučastih'' godina.
inače, znalo mi se desiti da pips hejtere koje upoznam fanatično vole npr. balaševića. a od stranih - silni sijaset terraneo bendova od kojih 85% meni ništa ne znače.

samo gurati dalje, ne sustajati, ne se prepuštati.
pritom je samoća logični sudrug.
ništa što se dešava meni nama vama njima ne dešava se po prvi puta.
desilo se milioe puta mnogima. možemo nešto naučiti iz toga, zar ne?
u toj "poteškoći" krije se ljepota, istraživanje, razmišljanje.....i ono možda najbitnije - emocija.
ako se poželite riješiti takvog "tereta" upitajte se je li vam lakše ako ste dio grozote.
bitne stvari uvijek se dešavaju u mikrokozmosu.
to nije bajka, nije utjeha, to je tako.
razmislite.

samo gurati dalje, ne sustajati, ne se prepuštati.
pritom je samoća logični sudrug.
ništa što se dešava meni nama vama njima ne dešava se po prvi puta.
desilo se milioe puta mnogima. možemo nešto naučiti iz toga, zar ne?
u toj "poteškoći" krije se ljepota, istraživanje, razmišljanje.....i ono možda najbitnije - emocija.
ako se poželite riješiti takvog "tereta" upitajte se je li vam lakše ako ste dio grozote.
bitne stvari uvijek se dešavaju u mikrokozmosu.
to nije bajka, nije utjeha, to je tako.
razmislite.

http://www.youtube.com/watch?v=zCSsWEyLPAw

(((:

samo gurati dalje, ne sustajati, ne se prepuštati.
pritom je samoća logični sudrug.
ništa što se dešava meni nama vama njima ne dešava se po prvi puta.
desilo se milioe puta mnogima. možemo nešto naučiti iz toga, zar ne?
u toj "poteškoći" krije se ljepota, istraživanje, razmišljanje.....i ono možda najbitnije - emocija.
ako se poželite riješiti takvog "tereta" upitajte se je li vam lakše ako ste dio grozote.
bitne stvari uvijek se dešavaju u mikrokozmosu.
to nije bajka, nije utjeha, to je tako.
razmislite.

je, točno to.
rijetki uspiju u tome i zato rijetki imaju respekt od tih rijetkih.

http://www.youtube.com/watch?v=zCSsWEyLPAw

(((:

super mi je što često ovaj film (vudija) ''citiraš'' jer je jebeno legendaran :)))

oduvijek stoji ono da pipse ili voliš ili mrziš. sad, zašto ih ljudi mrze. ili zašto nisu poslušali nešto osim 4-5 hita 90-tih. odgovor je uvijek isti: daddy im je iritantan/bahat/prepotentan. čak ne bih rekao da osporavaju samu muziku, to najmanje.

baš nedavno mi veli frendica da su se vozili u autu, na radiju zasviraju pipsi, netko prokomentira kak je glas iritantan, svih četvero se složi, frendica čak nadoda: "kome nije?", pa se sjeti mene. (mislim da i nije bitno, to je ekipa koja je u death metalu, čak jedan i svira. dylan i cash su im najbliže "mainstreamu".)

e, sad, zašto je njima iritantno ono što je meni baš osvajajuće? znate ono: "nije problem u drugima, problem je u tebi". i oni tako vjerojatno imaju neki "svoj" problem. jer da nemaju, bolio bi ih kurac i ne bi ih to kočilo da se prepuste glazbi. koji je to problem, ne znam, ali možda i ja imam sličan jer ni ja ne mogu bareta slušati ili gledati; glup mi je i dosadan i kaj da radim. frend voli pipse, ali jinxe ne može podnijeti. to je tak. ne možemo svi isto voljeti, ne bi to bilo ni dobro - na žalost, u cijeloj toj priči, pipsi nekako puše i to mi je žao. ako ni zbog čega drugoga, onda jer bih volio imati više frendova s kojima bih otišao na koncert.

http://www.youtube.com/watch?v=zCSsWEyLPAw

(((:

super mi je što često ovaj film (vudija) ''''citiraš'''' jer je jebeno legendaran :)))

((((((((((:

pritom je samoća logični sudrug.

ovo me podjsetilo na jedan meni fantastičan citat tarkovskog. jer volim ja te citate. ostanu mi onda u glavi pa ih povezujem sa situacijama, osobama i sl.


learn to love solitude, to be more alone with yourselves. the tragedy of today’s young people is that they try to unite on the basis of carrying out noisy and aggressive actions so as not to feel lonely, and this is a sad thing. the individual must learn from childhood to be on his own, for this doesn’t mean to be lonely: it means to not get bored with oneself, because a person who finds himself bored when he is alone, it seems to me, is a person in danger.”
andrei tarkovsky on being asked ‘what would you like to tell young people?''

odličan citat i savjet andreya;)
inače, tarkovsky je genije, njegovi kadrovi, taj ambijent i sporost koja ti daje vremena da razmišljaš, a istovremeno si povezan sa radnjom, monolozi, dijalozi, kao dok čitaš, pa povremeno digneš glavu od knjige i samo gledaš u prazno. jako hranjiv autor.

Volio bih da svi skupa nismo toliko osjetljivi na to što netko voli nešto što mi ne volimo i to što netko ne voli ono što mi volimo. Svi smo drukčiji, i ne znam zašto ne bih mogao bit blizak s nekim tko ne voli Pipse. Ne možeš argumentirat ljubav.

Al ono što mi ide pun kurac na živce je to što se Pipsima često zamjera navodna krađa i kopiranje. Kako da im objasnim da to SVI, apsolutno SVI rade. Odustao sam od objašnjavanja. To će ljudi zamjerit ili Pipsima, ili nekim drugim bendovima koje ne vole (zanimljivo, to se često spominje kod domaćih autora, kao, oni ne valjaju i kradu, a strani nisu nikad ništa posudili, ne daj bože). I sad ti njima objasni da to rade svi, da NITKO nije imun na to i da je to najnormalniji dio procesa stvaranja. I uvijek se tu koriste ti tvrdi i ružni termini "krađe" i "kopiranja". Zašto to nitko ne gleda kao posudbu, slaganje, homage, stvaranje nečeg novog i svježeg na temelju ili uz korištenje i kombiniranje nečeg postojećeg?
Ko da nitko ne vidi da su to radili i velikani poput Beatlesa, Stonesa, Blura, Smithsa, pa zašto ne bi smjeli Pipsi? Znam da se pisalo na ovom forumu o tom fenomenu nadugačko i naširoko, al to mi baš diže živac, a trebalo bi mi do sad već bit svejedno.

Ima jedan štos iz jednog intervjua s Red Hot Chili Peppersima (oni nikad nisu ništa ukrali ni posudili, ne daj bože), ne da mi se sad tražit na YouTubeu:
pita radijska voditeljica da l'' se u njihovim pjesmama mogu osjetiti utjecaji njihovih uzora. Veli Flea: "Hoćeš reći, da l'' sam nešto ... UKRAO?", na što se ova počne izmotavat: "Pa, zapravo, da, takvo što sam vas htjela pitat.", a ovaj odgovara: "Pa NORMALNO da sam KRAO, tako to ide! Naravno da ćeš htjet pokupit nešto što ti se sviđa kod drugih autora, i da ćeš htjet svirat nešto slično. Pa pokradeš nešto od ovoga, nešto od onoga, i iz tog se stvori neki novi mišung pokradenog i tvojeg senzibiliteta i vizije što na koncu postaje tvoj osobni stil."

zaoštrit ću, flafi, raspre radi.
naime, muzika je prokleta stvar. i ne, nije besplatno u socijalizaciji, i ne vjerujem u iskreno prijateljstvo ljudi koji u slučaju nekog benda ne gaje bar POŠTOVANJE prema nekom autoru. u prijevodu, nemam niti jedan slučaj da sam dobar s ljudima koji iskreno cijene, napajaju se, pod influencom su autora kojeg ja NE respektiram. (hejt ni ne spominjem, to je za NIŽA BIĆA.) žao mi je, to nisu male razlike i samo se onda multipliciraju i u mnogim drugim, ajmo reć banalnijim stvarima.
a ja više nisam adolescent, ne nadjebavam se ni sa kim "moj ukus je najbolji", daleko od toga. ali se ni ne družim s ljudima koji po meni slušaju govno od muzike. isčistio sam ih desetljećima, ako je i bilo potrebe.
muzika je prokleta stvar, vaš glazbeni ukus je vaša osobna karta.
muzika nas je odgojila, muzika postaje naš pogled na svijet. ne možemo biti kompatibilni s ljudima koji hejtaju naš pogled na svijet!
u slučaju pipsa u gornjim postovima ne govorimo o "ne sviđanju", govori se o hejtu čistom pljuvanju.
to me ponekad čini stvarno gorostasno jakim i bitnim, umišljam si da sam faca kad me tako šupci gaze.
al fala bogu, 10 sati dnevno sam u muzici pa me ona jako brzo spusti na zemlju.
što se "krađe" tiče o njoj uvijek raspravljaju nekreativne kreature, ljudi koji nemaju sluha. ma nit jedan kreativac mi nikad ništa ne bi rekao, naprosto jer baš kao i flea zna tajnu. ne samo muzike, nego i ljudske povijesti, svakog napretka.
a jedan je nikola tesla, znate.

ma sve je tu jasno, netko će reći, pa tako je to uvijek bilo i biti će. sve ostaje na tome da su se oni koji su nešto iskreno i s ljubavlju radili/stvarali pljuvali od strane one ostale većine, bili su neprepoznati ili neshvaćeni. i to nikako ne spada u ovaj novi trend emo cmizdrenja, ja sam patnik i mene nitko ne kuži. nametljivo igranje žrtve iza čega ne stoji nikakav rad, istraživanje, prvenstveno rad na sebi, prihvaćanje svog ne znanja i onda poticanja samoobrazovanja. u bilo kojem smislu. sve je to potrebno da bi te kasnije prepoznao netko, nešto, što će te hraniti idejama. ako prestaneš raditi na sebi, napuštaju te i izvori, ti izvori ideja, to su te nagrade/ljepote o kojima daddy priča(barem ja tako razmišljam), to je ono što te pronađe, kad uopće ne tražiš ništa i jednostavno ostavi poklon pred tvojim vratima, za trud i iskrenost koju pokazuješ („samo gurati dalje, ne sustajati, ne se prepuštati.“)
to mogu shvatiti samo oni. rijetki. e nakon što si sam sebi dokazao da si nešto ozbiljno stvarao, e onda si spreman i nekome drugom uputiti kritiku. a najteže je sebe uvjeriti da si jak, da imaš nešto, jer to kratko traje, to je bljesak, ali tako to treba biti, jer inače nema poticaja. koliko god bilo lijepo vidjeti da si nešto stvorio, uvijek se čini da je stvaranje puno jači proces i uvijek iznova stvara potrebu za novim stvaranjem, učenjem, istraživanjem… inače ideje napuštaju tvoju čekaonicu, ostaje samo izgubljenost, štancanje i propadanje.
problem je što se danas olako takve osobe baca na istu hrpu s ostalima i proizvodi se kult brže bolje/svi to mogu. to je katastrofalno za buduće generacije, za njihov odgoj i ne bi trebalo uzimati samo kao neka moralna trabunjanja, već vidjeti što je očito i raditi na tome da se očuva ta ljepota.
meni je jako drago da mi je netko ukazao na ovaj bend i da sada mogu kroz njega i ljude oko njega učiti o ovome što pišem, a to je valjda i smisao postojanja, da uspiješ pronaći nekoga koga ćeš promijeniti na bolje i dati mu motivacije da on isto pokuša učiti iduće generacije. I tu nisu u igri nikakva idolopoklonstva( što su znali nametati neki kritičari za fanove pipsa), nego stvarno jednostavno prepoznavanje sebe, kroz bend upoznaješ polako i sebe.
i što se tiče tajne, upravo je to što većina ne može podnijeti (kao ni samoću, tišinu), ne mogu shvatiti tajnu i to ih jebe, a oni bi baš jako htjeli, ali teško si je priznati i sjesti u pustinju u svoju prazninu.
a tamo je sve.