Forum

40 km od Zagreba postoji zajednica bivših ovisnika o teškim drogama. Većina ih je iz Hrvatske, te nekoliko iz Srbije, Bosne Bugarske, Litve, Poljske, Italije... Njih osamdesetak muškaraca (uglavnom dvadesetogodišnjaka i nešto starijih) živi bez ikakvog nadzora u prekrasnom starom dvorcu koji sami održavaju i renoviraju (iznutra, iz vana ne smiju jer je to naša zaštićena baština). Nemaju nikakvih prihoda, žive od crkvenog i ljudskog milosrđa i onog što sami proizvedu: imaju nekoliko krava, koke i zečeve, obrađuju zemlju i uzgajaju voće i povrće. Dvorac im je poklonila Crkva (nekad je bio starački dom za časne sestre) i cijela je zajednica samo jedna u nizu koje je za liječenje od ovisnosti po cijeloj Europi utemeljila sestra Elvira (samo sam čula za nju, nije se toliko slikala po novinama kao svima znana Bernarda).
Ne pričam vam napamet, bila sam tamo s mužem, išli smo im nešto odnijeti. Kad sam prethodno pitala što im treba, skromno su odgovorili da su zadovoljni s onim što imaju, i da se lako mire s tim kad nemaju. Nakon mog inzistriranja, rekli su da bi voljeli dobiti voće, pa slatkiše, sir, paštete, sokove...
Voljela bih da svi odemo kod njih, nije daleko od nas i naših uljuljanih života, a oaza je jednog posve drukčijeg svijeta, kao neka paralelna stvarnost za koju samo nagađamo da postoji ali nas ne dira jer u nju nikad nismo zavirili.
Vjerujte mi, to što smo muž i ja napunili prtljažnik hranom i odnijeli, možda je za njih osamdeset značilo tek jedan bogatiji doručak, a nama je dalo osjećaj da bismo uz malo truda mogli iskoračiti iz svog začaranog kruga bahaćenja, prenemaganja i samopovlađivanja, i konačno uistinu pokazati da smo svjesni Drugih, pa i drukčijih od nas samih. A taj je osjećaj puno dragocjeniji od dobrog doručka.
S bezrezervnom sam spremnošću raspoložena organizirati naš zajednički odlazak tamo (s darovima, kakvim-takvim, oni se svemu vesele), jedne od subota koje slijede.

Sve sam očekivala, samo ne da ćete izignorirati ovaj prijedlog.

Izmjenio - dju u 14.04.2003 9:57:17

Neee, tek sam sad pročitala i vjerujem ti. Ne kužim ignoranciju ostalih, ali ja se slažem da tamo odemo jednu subotu.

bio vikend, ponedjeljak ujutro je...nije ignorancija.
ja sam uvijek za sve, mene se ne treba ni pitat

hu....(uzdah olakšanja)
fakat sam pomislila da vam se ne da, ili da su u pitanju predrasude
otkako sam vidjela te dečke, samo na njih mislim i na taj privid života, i na taj užas da su katkad gladni, i na činjenicu da su se lokalni mještani bunili i pisali peticije protiv otvaranja te zajednice...
jedva čekam da odemo.

cita te se...sutnja znaci da...

eheh...vi muski...sutnja obicno znaci ne (neslaganje), al aj dobro :)

Evo, ja procito... Ajmo! Mozemo i u Nazorovu, kod djece, bio sam ja, super je. Malo srce puca, al to je dobro.

nisam komentirao na temu jer ne mogu direktno sudjelovati u to. al imate moju moralnu podrshku. eto.

On je čuvar vremena, jahač mokrih valova...
Kao poštar lakog sna, on u snove dosurfa...

ajmo!

zasto narkomanima u posjet?? ima gomila bolesne siromašne djece koja zasluzuju vise paznje i brige od narkomana! jedan prosjecni narkoman ili ovisnik o drogama krece na taj svoj put preko trave, tableta, lokanja, pa hors... i tako i onda se probudi i kaze ja ne mogu vise i odluci se za skidanje koje u 70% slucajeva ne uspije. Dakle taj narkoman prvo je brizi roditeljima koji gube zivce, pare trose na svoju djecu koja ih maltretiraju. Zatim prosjecni narkoman pocinje krasti i time ostecuje drzava a bogme i vlasnika tog ducana...Oni sire bolesti za koje lijecenje opet placaju porezni obveznici, mame i tate i pare ne idu za djecu i za siromasne nego za njih...Svojim karakterom odnosno u svojim krizama "jebu" druge, kradu druge, plaše jadne starice... i na kraju kad vide da to više ne ide idu na lijecenje koje opet placa država i opet manje para za djecu i siromašne...Odite u posjet djeci iz Lupinovih andjela...oni vas istinski trebaju

slažem se da ima i potrebnijih, ali, kredenco,
glupa si ko kurac

Ej, tebe sam čekala! Zašto narkomanima u posjet? Baš zato što većina razmišlja kao i ti. A manjina čini proljeće. Mislila sam ti napisat esej "zato što", ali šteta mog vremena. Radije ću ga utrošit na BIVŠE narkomane.

Nemojte se svadjati DANAS! Jebo ga ja!

Pa, ne mogu se kontrolirati. Idemo napravit nešto dobro, nešto što većina neće, i ne dam da mi netko pljucka po tome. Mislim, sretna sam zbog novog albuma, ali će me veselit i da mi koji se tu skupljamo i verbalno popravljamo svijet, napravimo i korak naprijed s oblaka prema tlu. I to i te kako ima veze s Pipsima. Budala je ko posumnja.
Živjeli!

Ma razumijem te drugarice, mada mislim da je doslo JEBENO vrijeme da se pocnemo kontrolirat. Inace, odosmo svi u...

Zapravo, Daddy je u zadnjem dnevniku odradio ono što sam isprva smatrala izlišnim, a jučer iritantnim: objašnjavati zašto.
Točno to, nemojmo si previše davati na važnosti i određivati prioritete, ajmo od nekog krenut, zašto ne od onih od kojih se drugi okreću.
Istina je, oni nisu nesretni, a cijeli taj teškošljakerski i isposnički život koji žive shvaćaju kao način iskupljenja, pokoru, ili kako li se to već zove. I prekrasna je činjenica da ih se čak 80 % trajno izlječi.
Ali, to što oni žive, to nije život. Nema privatnosti, nema se vremena za samog sebe, za čitanje, za dokolicu. Taj režim ne dopušta da si nađu vremena da misle.
Možda donekle ilustrira neprirodnost pravila po kojima ti ljudi žive činjenica da oni kad međusobno igraju nogometnu tekmu, imaju pravilo da faul zove onaj tko ga je napravio.
Ne znam kako se prilagođavaju životu kad mu se konačno vrate, jer lako je biti na dijeti kad ti je frižider prazan.

Bas to! Ajmo od nekog krenut!

Ma nema razmisljanja, samo treba otici, sto vise razmisljas to te vise frka... A zapravo je to sve potpuno normalno.

Izmjenio - vlado u 15.04.2003 14:45:41

ja sam i totalno za sto je vlado spomenuo djecicu u nazorovoj..jos od srednje skole zelim nesto napravit, frendica i ja smo cak jednom tamo otisle i onda nas tete nisu pustile! kao, s kojeg ste vi faksa, aha, niste s tog i tog (valjda socijalni rad?), e onda ne mozete. bila sam tako tuzna tada, nije mi bilo jasno zasto nismo mogle ici.......e vidis....da dip nije dao prije 2 dana svoj stari sint necakinji to bi bila odlicna stvarcica za odnjet djecici. e bas mi je zao sad....

Dom u Nazorovoj je medijski dosta eksponiran, tako da smo mi ovdje u firmi dvaput godisnje odlucili organizirati prikupljanje pomoci za djecu u bolnici u Gornjoj Bistri i rado sudjelujem u tome. No, necu nista uciniti za ovu ekipu o kojoj Dju prica. Sorry, drustvo, ali doista mislim da svatko tko se lati droge (cigareta, alkohola...umetnite sami) zasluzuje sve sto ga snadje. Za razliku od gore spomenute djece, ova ekipa je imala mogucnost izbora, i profuckali su ga. Ali, ako bude takvih akcija ubuduce, pogotovo ako su djeca u pitanju, rado cu se odazvati, samo imam probleme s ovom ciljnom skupinom...

Jebiga Hadzo, zao mi je, ja sam se svojevremeno latio droge...
A moglo je bit fino poznanstvo....

a ko od nas nije? (nek baci kamen!) samo smo možda bili već dovoljno stari, okolnosti su nam išle u prilog, imali smo nešto/nekog za uhvatit se.

nisam ovisnik, ali i ja sam zbog svoje
boleštine u životu par puta dotakao dno.
iako su ljudi u mojoj okolini znali da se
radi o nečemu što nisam izabrao i što nisam
mogo kontrolirat, velik dio njih me odjebao
kao zadnje pseto. ajde još da je ostalo samo
na tome, ali, ne, ajmo još i malo osuđivat...
zato razumijem kako je narkomanima.
znajte da neki ljudi svaki dan vode krvave
nutarnje bitke, da svako jebeno jutro moraju
smoći snage da se opredijele za život i smisao

malo više (su)osjećanja...

Dju je nesto predlozila i to je dosta da prihvatimo ili ne. Tesko je usporedjivat djecu i narkomane. Svi imamo pravo izbora , samo nekima treba pruzit drugu sansu ak se zeznu. Ja sam jedna od onih koja ni ne zna sta je marihuana, a kamoli sta drugo, toliko sam izvan toga da ne bi ni znala, da mi mama ne prica lokalne traceve, da u bircu blizu mene postoje resident dileri i da zato svako toliko dolazi marica kod nas u naselje (totalni suburbij Rijeke).
Pustimo na stranu zašto treba nekom pomoc , ako ces pomoc pomozi, ako neces pomozi djeci ili kome vec.droga nece proc ako je ne odobravamo. mora se krenut odnekud. KAko kaze moja prof. RIM udjimo u sukus.


Izmjenio - cruzer u 15.04.2003 23:41:00

al' svi smo mi pod sticajem okolnosti tu ili tamo, i svaki od tih momaka ima svoju pricu i sigurno je da svi nisu isti. oni jesu krivi sto su probali, ali nisu krivi za milion stvari koje su ih na ovaj ili onaj nacin natjerale na to zlo, tako da su oni na neki nacin i zrtve, j**iga. (jest ovo filozofiranje i prica u prazno, al ja sam za to da se ljudi pomazu izmedjusebe). :/ naravno, sve u granicama... ;)
i... i djeca i narkomani. i... nije valjda doslo do toga da se mora birati izmedju. treba odma i treba sve. pokusati i pomoci.

Izmjenio - jelena u 16.04.2003 1:16:09

cruzer a gdje je taj suburbij Rijeke?

Dju, ja nisam nikada probao drogu, nikada nisam dosao u napast, cak niti zapaliti cigaretu. Zato takav pravovjeran kakav jesam (mos' mislit') bacam prvi kamen. Netko drugi je probao, ok, i navukao se, fine. Slazem se da treba pomoci onima koji se zele odviknuti i re-socijalizirati, i nemam nista protiv da dio mojih mjesecnih poreza i prireza koje dajem drzavi ode u te svrhe, dapace, ali tu je granica. A sto se Vlade tice, ako je konzumiranje droge jedini preduvjet da se upoznamo, onda fuck it, stari, he he...

Hadžo, skidam kapu za neporočnost.
I još jednom napominjem da država odnosno tvoj porez nema ništa s tom komunom (oni žive od milosrđa), ali i te kako ima s novim kožnim foteljama u Antunovićkim odajama u Ministarstvu obrane. Vjeruj mi, da mogu, ja bih svoje doprinose (oko 25 % mog bruto dohotka) odmah preusmjerila na komunu. A i ti bi, priznaj ;)

response: ne vidim kako je to kljucno.

Bih, priznajem, ako jednoga dana dođemo u situaciju kao u nekim europskim zemljama da možemo određeni postotak naših poreza dati udrugama po vlastitome izboru, svakako bih iskoristio tu opciju, no bojim se da ćemo prije toga opremiti sve urede u Vladi i sire...