Forum

Jebemu, što sam neodgojen.

Već gornja rečenica otkriva samu srž ove teme, koja je zapravo dvojaka.

Dakle, tvrdim odgovorno da sam ponešto loše odgojena društvena jedinka.
Zašto?

Prvo, puno psujem.
Drugo, volim pričati o sebi.

Pošto je ovo drugo sasvim normalna pojava i dio karaktera osobe koja posjećuje ovaj forum, mene interesira vaše mišljenje o ovom drugom, dakle,

smeta li vas kad se omakne koja povremena psovkica u "eteru", odnosno u postovima, je li to politically correct, jel remeti kućni red i tako to..?

Napokon, i domaćin zna ožežat jednu masnu, onako, from time to time...

Čak sam razvio teoriju da mi jedno 'jebote' zamjenjuje i do deset (10!) možda nepotrebnih riječi! A jasnije je!

Slušam vas!

jebiga... sta drugo da ti kazem :))

Meni najdrazi: jebaji ga... Bitan je kontekst. Samo da nije vrijedjanje. Ja osobno, jebiga, nemam nista protiv...

ja dosta psujem, oduvijek, ali ne uvijek - biram s kim. psujem u razgovoru s bliskima (nastojim ne psovati pred roditeljima, dosta su osjetljivi na to), te tzv. vulgarne riječi kadšto su mi posve nezamjenjive u izricanju nekog mog emotivnog stava, a i zgodne su ko uzrečice.
pričati o sebi nije lijepo, obično je dosadno ukoliko nije autoironično. nema ništa dosadnije i bezobraznije od samohvale i ništa duhovitije od zajebancije na vlastiti račun.
eto, ja rekla.

Dakako da pod pričanjem o sebi nisam mislio na samohvaljenje i slične gluposti.

It's a good thing!

Izmjenio - simon u 25.03.2003 23:24:04

ja se izrazavam kak mi u tom trenutku puca kurac! nekad psujem a nekad i ne psujem. cesce psujem. ne mislim da je to nesto lose. :)

i ja pokushavam ne psovati kad pricham sa roditeljima, a i ljudima koje upoznajem.. mada ne psovam puno i kad pricham s prijateljima..

On je čuvar vremena, jahač mokrih valova...
Kao poštar lakog sna, on u snove dosurfa...

Jebiga, jebiga je moja postapalica, koristim ju stotinu puta svaki dan i vise ju niti ne dozivljavam kao psovku. Toliko je ucestala da mi se pocela omicati prilikom prevodjenja, a kad radite kao prevoditelj, to zna biti neugodno...

'Jebo te' koristim najčešće. Ima tu još psovki..dosta. Pred roditeljima manje nekak mi je neugoda iako su općenito dosta tolerantni i imaju smisao za humor. Čak i crnjake. Obožavam, baš obožavam autoironiju i ne razumijem ljude koji ne podnose zajebanciju na vlastiti račun a prema drugima su okrutni.Pričanje o sebi... kad izgubiš mjeru je naporno za okolinu.

u red najdosadnijih stvari koje mi drugi mogu ispričati definitivno ide:
1. prepričavanje snova
2. prepričavanje putovanja (tipa ljetovanja u Grčkoj ili vikenda u Amsterdamu)
3. prepričavanje vlastitog ili tuđeg vjenčanja uz obavezno gledanje fotki, ili -još gore! - kasete u trajanju od tri sata.
Evo, sad kad se sjetim takvih epizoda u životu, odmah mi je loše. Sreća, što sam starija, to manje šljivim skrupule, pa uredno odjebem one koji me zagnjave tim stvarima.

jebemu mater ja bi sve te koji psuju posla u tri jebene pičke materine pa nek onda tamo po nekom pizdeku izdrkavaju svoje kurčeve pizdarije jer stvarno mi više idu na kurac sa tim svojim kurčenjem!
ili kako bi moj poznanik reko kad smo se dotakli te teme "kad sam u društvu ja oću bit pristojan, jebote"
ili sally "jebote, jel ti se čini da stvarno previše psujmo"
ma kakvi. živija naš hrvatski jezik u kom imaš pet trilijuna psovki a ne engleski u kojem imaš fuck you i fuck off. ma daj odjebi, ej

Sad se sjetih, Poljaci nemaju ni izbliza tako široku paletu psovki kao mi, ali imaju jednu smiješnu bezazlenu psovku, još benigniju od naše "jebemumiša". To je psovka hrv."pile", a na polj. "kurcze" (čita se: kurče) Slatko je slušat profesore kako bezazleno izgovaraju "kurče" pred studentima.

osim tu i tamo koje psovke, najvise jebiga koja, ko sto je neko napomenuo, se vec toliko integrirala u "obican" leksik da je niko ni ne znamjecuje, mrzim psovke. pred starcima ni u snu i ne volim ni kad mami pobjegne, kod nas se jednostavno NIKAD nije psovalo. mrzim, MRZIM musko psovanje tipa raznih spolnih organa i asocijacija, ali i nevine kao "vrag te vudri vu te čube masne" aaaarrgggghhhh!
inace, dju: heh, ja se vrlo cesto nadem da prepricavam snove. proglasili su me definitvnom ludakinjom i dive se mojim snovima i ustvari ih vole cut. neki jos dan danas pamte snove koje sam im ispricala prije sto godina (priznajem, to je bizarno). u osnovnoj sam znala od kuce do skole frnedici prepricavat snove protekle noci i nikad joj (il bar nije rekla na glas :) ) nije bilo dosadno....
al, ma nije sve ovo relevantno, nemam ni ja ne znam kakve snove, samo sam se htjela osvrnut na tvoj komentar pricanja snova :) eto

Netko jednom zgodno reče da su snovi razglednice iz podsvijesti, a kako su neke podsvijesti živi leglo montažnih atrakcija, perverzija i pikanterija i šokantnih kombinacija emocija i (pri)misli, dopuštam mogućnost da si jedna od onih koja ima genijalnu zbirku tih razglednica.

kad ZBILJA pričaš o sebi, u malo riječi stane..... ovo sve ostalo je blebetanje...

nemojte zagađivati zrak i uši onih koji vas čuju psovkama, please! možete vi i bolje, uvjeren sam!;-))

kad sam u srednjoj bio u jednoj međunarodnoj situaciji
prva stvar nakon predstavljanja bio je upit od strane
obje strane: "kako se na talijanskom/ grčkom/ turskom/
španjolskom/ portugalskom/ francuskom/ hrvatskom kaže
'fuck you'?" dakle, universal language nije muzika nego
psovka :) i da, živimo u zabludi da se samo na balkanu
psuje sočno...

evo, uspio sam pod krinkom govorenja o psovkama opet malo
pričat o sebi :)

lol za kurcze

ja koristi sve oblike sitnih psovki koji pocinju sa 'jeb'. omakne mi se nekad i pred ma i ta, pa onda to nabrzinu zatrpavam gomilom rijeci kako ne bi zvucalo previse vazno. a nije vazno, boze sacuvaj.
inace, grozim se svih ostalih oblika psovanja, narocito onih sa bogom i majkom. grozno.
pricala mi jedna sto ima rodjake u hercegovini da je kod njih uzasna sramota opsovat nesto na 'jeb', pa upotrebljavaju psovke (psovke?) tipa: 'zmijo', 'vjestice' (s posebnim naglaskom na prvi slog).
jedanput mi je drug, na primjedbu da puno psuje, odgovorio: 'pa, nisam ja vulgaran, jebes mu mater!'. uf, ma ne... ;)

ne volim psovke uopće, ne volim sebe kada psujem, ali u zadnjih par godina mi se omakne sve češće i češće. nešto kao daddyju na dnevnicima, ali u puno puno manjoj količini ;0)
ne volim ni zamjenske kao na tv-u: hebati, hebanje, zvuči jadno, ali obožavam kad zbunim ljude kad im umjesto odjebi kažem odfakaj. pa tko skuži, skuži!!!

ja obožavam psovke!
obogaćivanje leksika!
i ponekad psovkom mogu najbolje mogu opisat stanje u kom se nalazim. jer i psovke su riječi i cigani su ljudi i ljubav je svud oko nas i nekako nas prožima iznutra ako neće izvana.

to što ne volim psovke, ne znači da to nekome ne stoji dobro. npr. kjuti je izvrstan primjer toga. ide mu, i ide uz njega...
ali ima i onih koji su ništa drugo nego vulgarni, poznavao sam ih njekoliko