Forum

znam da je znatiželja ubila mačku, ali htio bih još nešto saznati: zašto su ga zvali johnny? je li se možda sam tako prozvao?

Evo vidis kako ljudi ne kuze Johnnyja.
Sta te zanima? Nadimak?
Pjesma "Johnny be good", u kojoj veli:

"Kad sam kao mali dosao u grad,
morao sam samom sebi dati nadimak..."

Eto. I istina je, znam.

Vjeruj stari, na sva pitanja o njemu, mozes naci odgovor u pjesmama. A ljudi bi da on jos pjeva.
Jebote, on je... Pjesnik, jebote.

Kao sto je i Ivanishu uspjelo u Gavelli, da bude Pjesnik, tamo negdje na 2x2... Covjeka shvatis kao adapter. Poezija (rijeci, kako hocete) zeli biti izrecena (otpjevana). I tek rijetki se mogu poniziti, ubiti ego do te mjere da budu potpuni provodnik vecoj stvari od sebe.
Jebiga, mozda sam trebo to napisat tamo na temi o gigu, al ne da mi se. To mi se nekako iskristaliziralo negdje ovih dana, poput odjeka.
I znam da pol ljudi, a pogotovo Cute, misli da se ja sad uvlacim, al jebiga, to nema veze s imenima.

Npr. Vedran Mlikota je u "Hamletmachini" bio Glumac. (DA, onaj Mlikota!) Mirko Ilic je, uglavnom (i to je mnogo), Dizajner. Janica je Sportash.

Arhimed, kad dođem sljedeći put dolje dat ću ti sabrana djela Azre na cedeu (prvih 5 albuma, zaključno s Između krajnosti) i očekujem da u narednih mjesec-dva znaš napamet sve tekstove. Više ćeš naučiti o Zagrebu s početka osamdesetih nego što ti može pokazati jedan film poput "Sretnog djeteta" ili desetine dokumentarnih serija. I Vlado je u pravu, sve što si htio znati o Štuliću nalazi se na albumima. Njegov početak, uspon ali nažalost i pad. A pao je duboko, preduboko. I postoje albumi koji to mogu posvjedočiti. Zapravo, baš si razmišljam uzeti jedan dan kad budem sasvim sam i na miru preslušati kompletnog Johnnya, od prvog albuma pa do nesretnog Blazea i Paole Horvat iz devedesetih. Vrag će ga znati gdje je ta točka na kojoj ga je ludilo obuzelo i uništilo autorsku iskru (možda već 86. i onaj zlosretni četverostruki It Ain't Like In The Movies At All?)

Meni se film svidio. Onako, saramantan mi je, pozitivno nostalgican, puno sam citao o novom valu, puno sam slusao novi val, ali sam malo toga vidio, ja sam ipak '75, malo sam bio premlad... Sretno dijete me ucinilo sretnim sinoc, a to, priznat cete, nije malo. Zarazio me ponovo za te dobre stare stvari, koje duuuuugo nisam slusao ali ih nikad zapravo ni nisam zaboravio. Rijeci naviru same, s njima i sjecanja... "E ovo sam prvi put cuo na tulumu kod..., joj ova, joj ona..." Dosao sam kuci, stavio Ravno do dna u CD player uzeo gitaru u ruke i derao se do ponoci. Three chords and the thruth... Razveselio me je spoznajom da su te pjesme jos uvijek jebeno mocne i da i dan danas nekako svjeze zvuce, onako sirove i "ogoljele do kosti". Bas, bubanj, gitara i glas. I puuuuuno bijesa. I puuuuuuuno energije. Nista to ne moze pobijediti.
Rastuzio me je pak spoznajom kako ćemo svi mi ipak ostariti i kako su uglavnom svi tvoji idoli postali stari prdonje i kako nema razloga sumnjati da ce i s tobom biti nesto bitno drugacije. Jura Stublic je smijesna karikatura samog sebe, Pađen mi nikad nije bio posebno drag, a upao je do dna skupa sa 4 asa, Houra je davno izgubio kredibilitet. "... mi smo klinci sa ulice i sviramo rock'n'roll sa ulice..." Lijepo zvuci moj Jasenko, ali sto je bilo poslije? Easy way out. Sviramo plagijate Straitsa, Claptona, U2, Stonesa...


Bez obzira na sve te price o Igoru koje Vlado navodi, palac gore za film... Ionako sam pobornik one da je vazno djelo a ne autor. Prisjecao sam se malo svojih studentskih dana, dolaska u Zagreb na jesen '94 i svojim razocarenjem studentima u tih par godina koje sam proveo po st. domovima (Bok Sara, bok Sava, bok Lascina, bok Cvjetno). Bezlicna amorfna troma masa koju je jebao tko i kako je htio. 70-te i 80-su bile bile drukcije, uzbudljivije i "bitnije", nekako mi se tako cini.

Kicking Squeeling Gucci Little Piggy

A kada govorimo o padu bogova, treba spomenuti i Rundeka koji uspješno kastrira svoje nove i stare stvari svojim novim "balkan-ethno-cargo-who-cares" zvukom. On je jedini od te stare garde koji još snima dobre albume, ali njegovi koncerti danas su dvosatne mučenje, isprazni larpurlatizam nekoga tko si je umislio da je "umjetnik" a da je pritom zaboravio biti "glazbenik". Valjda je pomislio: Ako može Bregović, mogu i ja. Da, ali Brega je oduvijek bio lopina, fakin koji nije u životu dva tona originalna napisao i neprestano je prodavao muda pod bubrege. Rundek je ipak bio nešto drugo, neki od najdražih albuma i koncerata u mom životu uključuju Haustor i doista mi je žao vidjeti jednog od mojih idola kako se koprca u mulju bezidejnosti i izgubljenosti u vremenu i prostoru.

ma jebes novi val, sam bio na pipsima u slogi. na jebenom urbanovom koncertu prije par godina. na kontrinim drumnbass partijima. bio sam na prvim nastupima ede maajke. na partyju groups people. svakog petka mogu otic na dancehall vrteljke u barhanu....

koga briga za tamo neki novi val...

mda, sve to stoji. al'poanta je u tome kaj je onda glazba bila dio sveopće urbane scene, vrlo žive scene. o studentima da ne pričam. niko nije reko da današnja mjuza ne valja, da je ono nekad bilo superdobro, a danas je sve sranje. zlatne 80te su bile puno više od glazbe. a danas baš i nije tako. blago rečeno.

meni jeste i htio sam rec da mi to puno vise znaci od toga sto je nekada bilo i sto nikada nisam istinski dozivio.

Problem je u tome što mi koji smo proživjeli novi val imamo mogućnost usporedbe, a današnja scena onda puši u svakom pogledu. Uopće ne sumnjam da je današnjim klincima dobro, nagutaju se tableta i ubiju na nekom partyu gdje čak i ne znaju tko nastupa (niti ih to pravo zanima) i onda je mir do sljedećeg vikenda. Tijekom osamdesetih scena je bila živa sedam dana u tjednu, čak i u jednom manjem gradu kakav je Osijek, o Zagrebu da ne govorimo. Meni zapravo ne nedostaju toliko "zaboravljeni asovi" iz prošlosti, koliko mi danas nema jakih imena. Spomenuo si Pipse, Urbana i Edu, eto, tri jaka imena, i još ih ima 3-4 jakih i...To je to. Da nam treba novi novi val, treba nam, ali ne kao grupe koje će reciklirati zvuk s početka osamdesetih već kao pokret novog, modernog zvuka, koji će uključivati i rock i pop i hip hip i leektroniku itd. Super je što su pokrenuli ovaj college radio u SC-u i nadam se da će taj program zaživjeti.

mene taj novi val skroz fulo...al skroz.a nisam klinjo.godiste '73.azru ne mogu smislit zato sto me svi cimeri vec godinama dave sa jednim te istim filozofskim naprdjivanjima stulica,a azrina muzika meni dosadna.
meni to bezze.sorry raja.sta jos...film?kazaliste?orgazam?idoli(aj oni su mi ok)?svi skupa imaju dve i pol dobre pjesme.potpuno subjektivno i,samo moje misljenje.



tesko.edo maajka,pcvc,urban,tbf,oruzjem protivu otmicara,obojeni program,marchelo,el bahattee...
i danas ni nema "scene".svak se sam bori kako zna i umije.:)

ma neću nikako da se upuštam u ovu raspravu kada mi počinje ličiti na "čija je mladost bila bolja". ostavio bi to tipovima poput dragaša koje je vrijeme pregazilo i koji misle kako kuže šta to klinci slušaju i kako se osjećaju a zapravo nemaju pojma.

Nije do onih koji muziciraju, a ni do onih koji slusaju muziciranje. To je nekako uvijek isto. Stvar je u sredini u kojoj se sve odvija. Npr. govoreci o Novom valu, o svim njihovim "proizvodima" dala bi se napravit usporedba s onim sto sada imamo... Vidjeli bi da razlika nije tako velika... Stvar je u okolini u kojoj se sve odvija. To je ono na sto trazim odgovor: okolina... Bojim se da se kroz sve ove price o Novom valu zaboravlja moment infrastrukture, koja je tada sljakala.

Nek vam bude jasno, sadasnji stripasi su jaci od Novog kvadrata. To su i sami Ilic i Kordej naglasavali kad su prvi put sluzbeno bili ovdje... E, al sta sad?

ee,zomri,pa nećemo se vrijeđat,haha..čuj ti njega-čija je mladost bila ljepša-?! nije lijepo vrijeđat starije mislim,meni će mladost još dugo potrajat,nemrem si pomoć, rođeni optimista. možda si me malčice krivo ubral.imam dvije nećakinje, ono taman ušle u pubertet'.meni je s njima super zabavno pričati,zanima me kako razmišljaju "neki novi klinci".to mi maltene dođe ko posao,al fakat.eto, ja se trudim uočiti tu živu scenu,al nejde mi.sad se to nekako malo budi,al sve je to normalno.puno je tu objektivnih okolnosti(čitaj rat,te nastavak-idiotski političari) napravilo poveliku rupetinu u čitavoj priči.kreće se..al' reci npr.kaj je to el bahatee napravil u zadnje vrijeme? pipsi su solo igrači,nema usporedbe.
urban? khm..mislim,super mi je on,al ni za njega se baš ne čuje.i tako dalje i tako bliže.edo još pliva,prate ga tbf-ovci..i..?
recimo,mislim da je najživlja nekakva underground scena, brijači po "močvari".to je recimo jedna jako lijepa i živa scena.

zakašnjeli odgovor arhimedu:
u jednoj sam antologiji hrvatskog pjesništva (Čegec, Mićanović: Strast razlike, tamni zvuk praznine), gdje su uvrštene i Štulićeve pjesme, vidjela da je njegovo ime Johan Branimir Štulić. Otud vjerojatno nadimak Johhny.
Valjda.

jučer i ja pogledao film.

dojmovi?
mogao bi satima.

mlađi dvije godine od igora mirkovića, mogao bi se svrstati u sličnu poziciju autsajedera, odnosno promatrača.
ali neću.
i to je dobro.

film je pitak i zanimljiv. navodno je bilo materijala za 6 i po sati, te je rajko grlić presjekao i naveo mirkovića da se svede u dva sata (možda nam slijedi i serija od 13 nastavaka?!)

film o novom valu bez srđana sachera (a tamo su mu 4 pjesme, sve 4 koje izvodi haustor; moja prva ljubav, pogled u bolju budućnost, mijenjam se, 60'-65'). film bez spominjanja ona se budi i/ili niko kao ja i milana, koje i vd. ma datje lovite rake govnjare. film u kojem se ne spominje jovec, a forsira gile. čavke!? nije samo to. jasno je da mirković ima svoj pogled, ali u filmu rijetko uspjeva od sugovornika (iznimka; pipo, franičević, fras, možda nešto od bogovića) izvući bit. a bit je u odnosima među ljudima. ne možeš govoriti o društvenom kontekstu, titu, partiji, redukcijama, zabranama, da ne uđeš u odnose između glavih protagonista o slaganjima i neslaganjima u bendu, jer se krenulo ovim ili onim muzičkim pravcem, jer je netko frendu oteo curu, jer život je to.

ništa od odnosa johnny/jura stublić, ništa od odnosa sacher/rundek, ništa od odnosa hus/johnny, nema ništa ni o odnosu zok cvetković/jajo houra, a da ne govorim houra/bogović. gdje je odnos stublić/max+piko, a gdje je odnos vlada divljan/srđan šaper+nebojša krstić, jovec/gile, o onima kojih nema da ne govorim; koja/milan??

sve to ne može stati u 2 sata filma, ali od metessija kojeg volim kao autora (i patrola i prva ploča zvijezda su mi jako drage) ništa nismo čuli kao od "krunskog svjedoka" jer to, vjerujem i nije bio, a drugog svjedoka nema.

sigurno ima još onih koji su označili zagrebačku muzičku novovalnu scenu, drugim čimbenicima da ne govorim? pjer žardin npr.

o tome što nema prarafa i termita već je dosta žući izašlo.

vidi se da je arhiv bio skroman. ali istaživačko novinarstvo i dokumenarni film kao medij traže dublje kopanje i traženje zaboravljenih osobnih motiva. i nešto o kraju filma. da li sam dobro shvatio, ali novi val je otišao u prdac nakon što su zemljom zavladale nestašice benzina, redukcije struje i svijest da je ex juga dužna viđe od 20 milijardi dolara?! dajte, idite loviti rake govnjare! o tome da je početak kraja tog razdoblja zona sumraka se sigurno može govoriti, ali su prvenstveno odnosi među ljudima u bendovima i ljudi oko njih, njihovi egotripovi, lova, žene i prije svega pogledi na koju stranu muzički krenuti uzrokovali i zonu sumraka i obranu i posljednje dane i to da se raspao šarlo akrobata (koji na bistriji ili tuplji čovjek biva kad... nema hit koji bi nastavio putem ona se budi - ma nitko ga nije ni želio ili možda i nije tako?!) i
treći svijet i da dolaze neki drugi tržišni favoriti, da su glavni akteri postali mainstream (oni koji su željeli i mogli), da se drugi svjesno ostaju na marginama, da se muzika stalno mjenja, pogledajmo uk scenu.

4 godine i nije mali period. olimpijski ciklus, redovni fakultetski ciklus, ciklus za 2 albuma, a ako si azra i za 5 albuma. i hrpa singl ploča(to su bila vremena).

kad imaš 16, 18 ili 22 i kad ti je prvi put, sve je u adrenalinu. nakon toga kreću zakonitosti show biza. i to je neizbježno. nama dragi bend pjeva o bendovima, slatkim malim stvarima koje uvijek završe krivo (naopako). i to je to.

jebeš nostalgiju. glasam za dokumente.
tko su bili producenti (a, zna se), organizatori pozdrava zagreba beogradu i beograda zagrebu, zašto nema u filmu niti jednog

pa, oak, jebote, ti znaš više o novom valu nego mirković!

Jebiga, coek nema selektivno pamcenje.

pa mogao bi on to i predavat, onako, bez puno zajebancije.

pa mogao bi on to i predavat, onako, bez puno zajebancije.

bio mi muž na dodjeli nagrada hrvatske gospodarske komore (i sam je nešto primio u ime svoje firme. ah, čestitam), vratio se, pitam kako je bilo, tko je sve bio. nabraja, pa veli:"i tvoj kolega forumaš oak"
"nevjerojatan je taj tip", kažem, "moraš vidjet koliku je postčinu na forumu napisao o novom valu, jebote, sve zna"
"vjerojatno mu je ripper pričao", veli krešo.
"sudeći po tom postu", velim, "on je pričao ripperu"

p.s. molim da se meni i mužu oprosti što međusobno i dalje koristimo odbačeni daddyjev nadimak. omakne nam se koji put.

na giljotinu!

a gdje muž radi?
da sam znao, pljeskao bi još jače

i to je dobro

u tonućoj elki. istoj onoj iz koje je jašarević otišao (pa završio u atlanticu).