Forum

  Ukupno poruka: 54349 :: Ukupno korisnika: 1391 Online: 18
  Online >
Autor poruke
 
lollipop 17.02.2003 u 20:06:39 profil autora
ja se spricavam na sljedecem postu. uopce ga nitko ne treba procitat. to sam ja samo neke stvari ispustila iz glave:

jojjoj joj ljudi, sve je to tak...
razasuli smo se po forumu na 100 mjesta s jednom te istom temom, toliko je ljudi, toliko razlicitih iskustava i percipiranja stvari, upravo zato mi je i glupo iznjeti moje, jer sto ono znaci? moze znacit eventualno meni, ali nema bas nista ni s kim drugim.
i zato mi je sve to tako glupo...
najradije bi uzela svakog od vas ponaosob, jer ovakvo masovno komuniciranje se previse razvodni, vise ne mozes poloviti ko je sta rekao, ali i ne samo to, nego, ponekad, bas s obzirom na sugovornika dajes odredene argumente...toliko sam se cesto puta ulovila da idem braniti stav (tako ispadne) s kojim se uopce ne slazem, vec se u potpunosti slazem sa sugovornikom, ali zelim sagledati sve kutove gledanja, zelim da mi ta osoba da sto vise argumenata, ustvari valjda zelim pronaci rupu u «nasem» misljenju, istovremeno se nadajuci da je nece biti. ali bude, uvijek bude, nista nije koherentno, koliko god mi mislili da je.
(bih prekinuta)
zelim odgovorit na dinarove postove, na neke djuine, na ko zna jos cije koje nisam zapamtila, i na kraju, osvrnut se i na ripperov dnevnik.
ne znam otkud bi pocela, ovo sigurno nece imat ni glavu ni rep.

ne razumijem ustvari zasto ripper misli da smo/su svi protiv njega, takav dojam barem steknem citajuci dnevnike, kao, na vam sad pa izvolte, napadajte me «spreman sam: S H O O T !», kao da i pise s namjerom/ocekivanjem da bude napadan. Ja se, vise manje, slazem sa svakom njegovom rjecju, osjecam taj gnjev i u sebi, titula gundala je moja u tolikoj mjeri da tesko nailazim na razumjevanje svoje okoline. srecom, meni najbliza osoba (a ustvari i najblizi prijatelji) dijeli to misljenje pa gundamo zajedno. i ne kuzim objasnjenja – «ja ne zelim pisat da je sve bajno» jer ja stvarno ne znam da je iko od nas trazio (da, znam, ionako niko od nas nema sta trazit, al dobro, znate kaj mislim) bajke na ovom sajtu, na kraju, da pise kako je sve super ne znam da bih to bas vjerovala. jer stvari nikad ne idu kako si planirao, a jos manje super, od najbanalnijih (kuhanja rucka – jebote nema vise ulja, a ducan je zatvoren) do najslozenijih (snimam album i tak mi je sve super, nije iskrso apsolutno niti jedan problem, cak stovise, dogadaju mi se stvari kojih se ni sam ne bi sjetio, a bas mi trebaju i super su). a to da se ripper ograduje od toga kako to na nas utjece – pa ne bacaju mene njegovi dnevnici u bed, oni mi samo daju realnu sliku necega sto mi je ionako vise manje poznato pa se samo s njim mogu slozit i eventualno opsovat na generalnoj razini. vise me u bed bacaju razni postovi – tj. konkretno ta neka cudna atmosfera koja je par dana trajala medu nama, a onda mi se jos jedan dan iz vedra neba desila i najcudnija stvar na podrucju prijateljstva pa me ta nagla koncentracija negative dotukla. ali to nije imalo veze s dnevnicima, koji doduse jesu realni pokretac nasih diskusija te, uzrocno posljedicno, i te cudne atmosfere tih dana.
i nakon tog full montija, ja se bas nisam osjecala da nam je otkrio toplu vodu. zato me malo iznenadila djuina «isprika». pa nismo mi bas toliki naivci da mislimo kako vi to sve radite zato sto uzasno uzivate trosit novce koje nemate, za kikiriki; ok, vjerojatno ne znam brojke niti imena koju su u tu pricu upleteni, stoga mi je taj full monty i bio zanimljiv za citanje, ali...ja sam se upravo zato i divila pipsima (na eng. have admired sto bi znacilo da to admiranje i dalje traje) jer vidim da zele napraviti sve kako treba, sve na nivou, a nisam glupa da ne znam koliko posla za sve to treba, sukladno s time i novaca, onaj najveci bauk zbog kojeg ja kukam, jer, naravno, i bez novaca se mogu super stvari isfurat, ali vrlo rijetko, a i onda mozes to napravit jednom, dva put, ali ne konstantno. a zar je netko onaj livadnji/sumski koncert uzimao za ozbiljno? ja volim mastati, p
vlado 17.02.2003 u 21:00:57 profil autora
NEŠTO DOCNIJE...
E jebiga, Lolli... Ja procito... ;)
dinar 18.02.2003 u 02:10:16 profil autora
Procitao i ja...a daljnju raspravu ocekujem uzivo...ne da mi se toliko pisati...
jelena 18.02.2003 u 09:58:02 profil autora
procitala!
:-(
:-)
:-/
electro cute 18.02.2003 u 11:36:14 profil autora
pročita
e, ono sa šolom...
jebiga, ja sam ti, kao strašno pozitivna osoba, al ne možeš stalno bit pozitivan, pogotovo kad ti se događaju sranja, konstantno, all the way, razumiš?
ja san prije ima svoju sobu, svoj mir i tišinu i svu svoju negativnost bi ostavija tamo. all i need's little time, to get behind the sun and cast this weight of mine.
a sad živim u sobi u sopotu s 3 (tri) cimera i ne mogu si to više dopustit, neman taj ispušni ventil. i onda san se ispuha na gdinu šoli, jebiga, ja ipak mislin da ignoriranjem ne možeš puno postić kod nekih tipova jer su pilane i ne odustaju tok ti svu krv iz mozga ne popiju. oni se time, za boga miloga, hrane. a slažem se s ostatkom teksta, iako moram priznat da nisam baš skroz koncentriran, bojim se dugačkih postova.
moj stari je stručnjak u svom poslu (poljoprivreda) iako je završija dvi godine faksa (nije bilo para za dalje) i radija je kod mog strica u firmi koja je bila najjača cvjećarska firma u južnoj europi, poslovala s firmama iz holandije, imala profit i sve živo, a stari je vodija podružnicu na braču, organizira proizvodnju i sve to. a ond je doša rat, stric nas je, praktički, pokra, uz još pun kurac drugih ljudi, i uteka u ameriku i sad je na interpolovoj listi traženih kriminalaca, a oni koji, u biti, stoje iza te krađe, oni koji su je organizirali sad piju kavu na jebenoj splitskoj rivi i slikaju se za novine i snimaju za televiziju i puca ih kurac šta mi žderemo govna.
šta moja familija ima od svega:goli kurac. posal s kojim nekako krpamo kraj s krajem. kuću smo kupili tako šta smo se zadužili kod rodbine i prijatelja. pokušavamo prodat zemlju da bi vratili dug (na braču, dvista metara od mora, 700 kvadrata, kanalizacija, struja, voda, građevinska, ima zainteresiranih?). stari mi je posta mrzovoljno staro čangrizalo, mater mi ima histerične napadaje, sve živo ide u kurac.
uz to mi je dida ima moždani udar, nesretno sam zaljubljen, a još se dogodilo par jebenih stvari o kojima ne bi priča, samo da se zna da već sedam noći zaredom nisam oka sklopija (a i inače patim od nesanice) i baš bi moga sve poslat u kurac i zavikat JEBEM TE ŽIVOTE, KOJI KURAC SAN TI JA NAPRAVIJA DA ME OVAKO JEBEŠ! al neću nego lipo, lagani osmijeh priko usta, muzika u cd-romu i tako dalje. jer najlakše je mrzit i najlakše je plakat i triba bit jebeno jak da ostaneš uspravan, da možeš walk unafraid i da se možeš smijat, a mene niko i ništa neće moć slomit jer i love life.
i pliz, lolli, draga si mi, i dragi su mi tvoji postovi i ne ljuti se na mene ako si ikad dam oduška i koji put sve pošaljem u kurac. to mi je terapija koju si moram priuštit. al, ionako, sve vas puno volim. živili!
dju 18.02.2003 u 15:52:33 profil autora
Vidim, pali smo u ispovijednu fazu... pa, dobro, mogu i ja.
Dakle, nekakva sam znanstvenica u pelenama (odslušan postdiplomski, položeni ispiti, magisterij samo što nije odrađen), imam stalni posao, plaćena sam dvjesto kuna više od prosječne hr plaće. Ponekad napišem kakav članak koji mi nitko ne plati (Valerij Jurešić, Zarez), prijateljima lektoriram knjige (besplatno), a honorarno prevodim, za četrdesetak kuna po stranici (tko je ikad prevodio, zna da je to užasno malo). Nemam velikih prohtjeva. Kupujem si knjige i tu i tamo nekamo otputujem - to su, osim hrane, moji glavni izdatci. Objavila sam malu knjižicu vrlo osrednjih pjesama prije tri godine i za zarađenu lovu otišla dvanaest dana u Lavov, Krakov i Bratislavu (to je ujedno i najbolji dio priče oko te knjižice). Znam da nikad neću imat love za lasersku depilaciju (o kojoj sanjam od puberteta i žudim za njom svaki put kad me kozmetičarka rasplače histeričnim trzajima trakica koje se voskom kelje za moje noge) i da si neću priuštit dosta željenih stvari, ali nekako se mirim s tim. Ko mi je kriv što nisam išla na veterinu, pa bih sad u Ivanu Zelini porađala prigorske krave i trpala tisuću kn dnevno u džep; ko mi je kriv, što nisam otišla kod tete u Njemačku, njegovala germansku gerijatriju i izvandredno studirala; ko mi je kriv, što nisam ostala u Bosni i udala se za lokalnog tajkuna (oni vole nas kakti načitane što znamo poneki strani jezik).
Bivši dečko moje najbolje prijateljice njoj je jedanput rekao: puši ili gasi. I ja sam to pribilježila u glavi. I zato ne serem. A kad ne sereš, prije ili kansnije ti izađe na usta (to je pak rekao jedan moj bivši, al on nije bio posebno pametan, pa to možemo zanemarit).
Što sam vam zapravo htjela reći? Nemam pojma. Da vas volim. Postalo je uobičajno da si izjavljujemo ljubav na forumu, pa evo, da i ja to prevalim preko prstiju. Nemam ništa protiv da netko odseli. Ako sam se i bunila, bunila sam se iz sebičnih razloga (a to je nefer, priznajem). Tako je malo dragih i suvislih ljudi, i meni je žao kad se osipaju.

Izmjenio - dju u 18.02.2003 20:11:59
dju 18.02.2003 u 17:31:39 profil autora
Žao mi je što riječ znanstvenica nisam stavila u kurziv, ili dala neko dodatno demistificirajuće pojašnjenje, ovako zvuči fakat pretenciozno. Bavim se književnošću, čerečim piskarala, i to je to. Neš ti znanosti (što bi rekli južnjaci).
waiter in his 60s 18.02.2003 u 19:16:22 profil autora
iako bih i ja given half a chance odmah odlepršao na zapad,
imam osjećaj da je ova pjesma puno pametnija od mene:

EKV: AMERIKA

Ljudi odlaze,
Odlaze, i odlaze.
Ovde je dosadno,
Svi su pobegli
Na neko zabavnije mesto.

Daleko je,
Daleko je Amerika.

I ako sam negde stigao,
Bilo je iznutra.
U sebe, u sebe, u sebe,
I nikako spolja.

I gore, i dole,
I levo, i desno u meni.
U sebe, u sebe, u sebe,
I nikako spolja.

Tamo je put,
Tamo je cilj,
Tamo je znak.

Tamo je cilj,
Tamo je put,
Tamo je znak,
Tamo je Amerika.
zomri 18.02.2003 u 23:22:19 profil autora
Edo Maajka - Za ili protiv

Rodjen `71, za bratstva jedinstva,
od roditelja komunista, s` partijskih lista...
Pionir posto `78, a za Titom plako dvije godine poslije,
dijete Bosne, dijete Juge...
Nisam mrzio nacije druge do `92,
21-na godina mi bila, preko noci postadoh borac,
od jebenoga mother fucking civila...

Branio sam svoju kucu, ovo je moja zemlja,
drugima nedam od svoje zemlje ni pedlja...
Nisam bježo ko peder, tu i tamo koji geler me pogodio,
al`sam zato zahvalnicu dobio...

Sad sam civil, žena mi radi u SC-u,
cisti im po hodnicima, nekad po WC-u...
A ja imam paru finu, svoju invalidninu,
prevozim ljudima gradju, kad sebi kuce slažu...

Šta cu u Americi kažem, fino mi je ovdje,
tu mi je familija, tu su ljudi što me vole...
Imam neke rodbine, kod njake tam` ATLANTE,
fino im je kažu, mjesto vode piju FANTE...

Al`jebo zivot, bez cevapa i sevdaha,
bez komšiluka i bez našega jezika...
Necu da gledam svoju familiju preko slika,
tam`necu bit`niko ovdje sam im svima dika...

Ovdje me svi znaju i svi me pozdravljaju,
kad sam u kafani onda samnom nazdravljaju...

Tu sam odrasto, proveo svoje djetinjstvo,
sad da odem na zapad, bilo bi ubistvo cisto...

Zato cu ostat ovdje iako nemam love,
zato imam snove za Bosanske dane nove, koji idu...

A moj mali po noci se digne i piše,
nekakve parole po zidu i kaže...

Za ili protiv, za ili protiv,
svako ima jeben motiv, otici, za ili protiv...
Za ili protiv, za ili porotiv,
svako ima motiv ostati, za ili protiv...


U Bosni se rodio bio sam i u ratu,
fala bogu, Dayton, uhvatio sam odma maglu...

Dosta mi je bilo ratnih slika,
reko "Jebo vas Balkance", pravac maajka Amerika...
Kako sam došo ovdje, prica je baš fora,
išo` sam u Zagreb na dva, tri razgovora...

Sponzora mi našli nekog cojka iz New York-a,
da mi da za kartu, jer nisam imo`svoju platu...

Zbogom politicari i vaše vojske,
zbogom nacionalisti, zbogom djelitelji BOSNE...

Zbogom arbitraže i ostale gnjavaže,
zbogom žohari, ko st ŠUPAK NELE kaže...

Za sve vas dole me zaboli moje dupe,
preko CNN-a, cu gledat vaše face glupe...
što sam od vas dalje, to mi je sve bolje,
necu niko dat`da moje dijete danas, sutra kolje...

How, Yes, No, to jest, kako da ne,
engleski sam naucio u roku pola godine...
Sve sam obavijestio da sam se ovdje fino smjestio,
da sam poso`našo i sa ženama se snašo`...

Kupio sam kucu, dobio sam i dijete,
žena mi ide na nekakve Americke dijete...

Polete mi misli nekad i do SAVE,
al`tugu ubijem uz peace, New York-ške trave...
teško je ovdje, u Bosni je jos teže,
samo familija, prošlost me za nju veže...

A ja s`rajom mezim, škemba sve veca,
daleko od Bosanskog pakla, oko mene samo sreca...
Oko mene sreca, svakim danom veca,
oko mene sreca, svakim danom sve veca...

Za ili protiv, za ili protiv,
svako ima motiv otici, za ili protiv...


------------------------
evo edo je to sve fino srocio, da ja stvarno ne bih mogo nista ni dodat ni oduzet na ovo. edo je majstor!



vlado 20.02.2003 u 15:04:14 profil autora
NEŠTO DOCNIJE...
jah! ;)