Forum

ja sam počeo pisati da stvarno nisam p/r/omislio da je daddy imao takvu ideju ankete. može se reći da nisam uopće mislio:P. iako mi se ta ideja više sviđa od ove o kojoj smo ja i nikola zapodjenuli razgovor. otvara puno više mogućnosti za naučiti nešto novoga. iako rado s nikolom i o folkloru i turbofolku na drugoj temi ako treba :ppp

svoje impresije mogu zapisati ali više na nekoj rekreativnoj platformi jer jednostavno nisam dovoljno dugo i ozbiljno bio ni u jednom od tih sportova da bih mogao ozbiljnije pričati o nekakvoj izgradnji sebe kao osobe kroz te sportove. za tenis mi je žao za nogomet nimalo.

tako da ću ostaviti nekom drugome tko se doista posvetio nekome sportu i odgojen je u duhu istoga da iznese svoje dojmove koji će nam svima otvoriti nove mogućnosti za promišljanje. valjda takvih na sajtu ima. ili opet samo MORSKY :ppp
-----------------------------------------------------
može i potpis na midnightmoon s time da ću reći da mi je neizmjerno drago što sam odrastao u vrijeme kad o kompjuteru nisam mogao ni sanjati. pa sam cijelo djetinjstvo proveo naganjajući loptu u kvartu po cijele dane ako već nisam na treningu. ne na kompjuteru kao klinci mahom danas. vjerujem da me i to na svojevrstan način formiralo /izgradilo kao osobu.
------------------------------------------------------

tenis mi je jeben jer sam solo i ovisim samo o sebi i onda se tjeram do krajnjih granica. ne volim gubiti. mrzim gubiti. kasnije jedva hodam al stari moj dajem dušu za svaku lopticu. ima trenutaka kad sam sebi jebem mater al na kraju sam zadovoljan. uglavnom :D

one frustracije kad mašiš ključnu lopticu ili samopouzdanje kad ključnu pogodiš ili kad te suparnik uništava...jako dobro poznajem svaku tu emociju i možda se i zato lakše poistovjećujem s rafom i noletom :P

u paru ne volim igrati...jer ovisim o drugome. to ne volim. al kad igram rijetko sam u svađi i vrlo sam tolerantan :D

uglavnom volim taj individualni aspekt tenisa gdje ne možeš krivca tražiti u drugome, nema alibija i s te strane tenis će dosta pomoći u razvoju individualnog karaktera i stvaranju povjerenja u samog sebe, dok timski sportovi nemaju tako izražen taj karakter

jako mi je žao što se nisam imao priliku razvijati baš u ovom sportu. takve su tad bile okolnosti ali stvarno šteta. prejeben sport.

nogomet sam osim cjeloživtnog hakla:D trenirao jedan relativno pristojan period ali nikad pod nekim trenerom - pedagogom, sve su to neki bivši igrači/ći koji s odgojem veze nisu imali. staromodni. nije mi se to sviđalo. ali sam i relativno mlad sve to napustio.

primijetio sam kroz nogomet da su dosta ljudi van terena karakterno baš onakvi kakvi su na terenu. evo da pokušam dočarati uzmi primjer dade prše, ne znam frajera al dam se kladit da je ljudina samo takva. ista stvar je i s olićem. dok alibi igrač je alibi i vanka. proračunat unutra je proračunat vanka. možda generaliziram ali ovo je ono što sam ja upratio kroz godine igranja, velikog i malog nogometa. ok moguće da je i u drugim sportovima tako i moguće otkrivam toplu vodu haha:D danas zaigram mali nogomet i guštam ako imam s kojim znalcem u ekipi odigrat, što vidi jednako kao ja. jednostavno kad sam unutra to je u tom trenu sve što postoji za mene. da se tako izrazim za mene je to: umor(fizički) ali odmor(psihički).

eto.moja dva centa

ti mater kolki post : fejspalm :

bog te blagoslovio, gogolje ;)

za onog sto je vodio rukometni zagreb znam da je bio vrhunski jer su osvojili boga oca, ali kako je taj covjek samo zano psovati u skenderiji kad bi igrali turnire. nevjerojatno nesto. kakav kocijas!

..tanka je crta između strasti i niskostrasja..
.
jer kad zaroniš u strast,
pa te taj snažan usisavač još i više
usiše,

teško je lučiti,
dobro od lošeg
ili zla,

i smrači se sve,
cno se piše.

samo bih primijetio da je funkcioniranje nekog kolektiva kompleksna stvar.
ne branim psovanje, ali ne bih (bar ne automatizmom) stavljao ni znak jednakosti između njega i niskostrasja.
vođa sam sebi crta sudbu.
metode kojima se dolazi do vrhunskog rezultata često nisu najprihvatljivije občnom puku. zato i postoji granica između stagea i publike koja se NIKAD ne smije narušiti. u suprotnom imamo aktere koji jednostavno nisu spremni na kriterije nekog formata.
istina je, kako je vrhunski sport ujedno i predstava da bi trebalo voditi računa i o bakicama na tribini.
zajebano je to.

naravno. samo, psovati nekome madre nije bas isto kao i krv isusekovu. dzombi , npr..qqq: valjda i u formatu ima neka granica.;)

da. slažem se.
.
svako psovanje nije niskostrasje.
.
svaki trener, kojeg znam, ponekad žestoko psuje.
.
većinu trenera, koji psuju cijenim kao karakterne ljude.
.
neke trenere, koji psuju, cijenim kao plemenite ljude.
.
.
tanka je granica između strasti i niskostrasja,
kada si u strasti,
i teško je razlučiva..
.
to je trebao biti moj apostrof.
isprika.

da.
naravno svaki format ima granica.
.
upravo je format jedan od mojih fokusiranih pojmova.
.
točnije, determinante formata.
.
priroda formata mi se čini razumljivom, u cijelosti.
.
hmm..

mislim da to ne iskljucuje i opciju da je neki trener koji psuje naprosto pakaš.:ppp

da.
zaboravio sam kako se, u logici, imenuje tvoj izvedeni zaključak.
ali da.
.
pod uvjetom da "pakaš" znači nešto loše/niskostrasno.

:)))

http://www.klix.ba/vijesti/svijet/kinesku-djecu-odvode-iz-domova-i-muce-ih-da-bi...