Forum

zasto pod j uopce rijec "mrzim". po meni, bespotrebno. "ne volim" i zevs te veselio.
da se mogu vratiti unatrag bavio bih se aktivno odbojkom, ali vjerujem da bi mi i ona brzo
dosadila. i prostorno, a i regulama, svaki sport je ogranicenje. dodatno, gledali messija ili maradonnu, na kraju, sve je to, bar meni, naprosto, isto, dosadno, bolno predvidljivo. bio je dobar prilog o sportu u pola ure kulture. cikica je, po meni, dobro zborio: http://www.youtube.com/watch?v=cgMIfOrboMk dodatno, u profesionalnom sportu vec odavna nema vrhunskog rezultata bez droze.q: dobro rece u osmom katu mavrovic ili neki drugi gost, parafrazirat cu: "jeste li vi po glavi izgorili, pa zar stvarno mislite da americki nogometas od svojih 130 kilograma sve sa opremom i kacigom na glavi moze pretrcati 100 metara za 10 sekundi bez pomoci odedjenih supstancija!?" daklem, u mene, profesionalni sport = odron, amaterski = jos i moze proci.

gospodine, jel vam sad lakše? :)

pretpostavljam da jedrenje ide u točku ...penjanje, badminton..
jel''da?

ti si siledžija iz borilačkih sportova, ne jebi po tamburi ;)))))))
da, sjetio sam se jedrenja. veslanje, kajak, kanu.....
velim, čestitam, vi ste olimpijski šampion!

i ne, jedrenje ti, kad tad, nemojmo se lagati, postane PLIVANJE, hehehehehehhhehehe......

..ha-ha-ha-ha......
znao sam ....mislio sam uknjižiti plivanje, upravo zato jer to, jedrenje, često završi tako.

..i da.
pikno sam f)

hvala Vama!!!(((:

nogomet / tenis. nekoć trenirao i danas bacim tu i tamo, jedno i drugo. :)

jedan i drugi sport volim gledati na tv-u. jako. ona epska finala federera i nadala u wimbledonu recimo...pa sad nedavno nadal protiv noleta. gigantizam. kad rafa jedva stigne na lopticu i opandrči onu svoju bekend paralelu bez gledanja i ona uđe, teško je to ne cijeniti, teško je ostati ravnodušan na takvo nešto. životinja. idol. ikona. s druge strane roger...elegancija u pokretu, baš teniski princ, sve izgleda tako jednostavno, on je jednostavno stvoren za to. divljenje.

nogomet je ljubav još od djetinjstva kad su dječaci po zvizdanu igrali dva na dva na male branke. kao da mi je život o tome ovisio. tolko mi je značilo. negdje u to vrijeme zlatni repić fulava penal u finalu ''94 i rastužuje dječaka koji je dokasna ostao sam uz tv uz svog idola.

o stanjima u kojima se nalazim kad igra splicki hajduk bolje da ni ne pišem. brat je još gori. tata više ne mari. :)

zapravo kad bolje razmislim mogao bih knjigu napisati o sebi i sportu. ali s druge strane razumijem da je nekome to sve dosadno. pače ponekad bih da sam kao i oni pa da imam više vremena za neki dobar film ili knjigu. ali nisam. ja sam uz tv od tri do osam i gledam noleta i rafu kako prebacuju onu lopticu. ja sam uz tv u apsolutno nevažnoj utakmici zadnjeg kola serije a da ispratim velikog pipa inzagija na njegovom oproštaju od milana. sandra nestu i đenara gatusa, meni ti sportski heroji znače ma koliko nekom to neshvatljivo i smiješno bilo. :)

tenis jos i postivam i uvek se smijem kad bi otac stijo gledati rasi sudjenje u haagu, a majka inzistira na gledanju rafe, bekenda i forhenda njojzinih. konflikt!:p ali svi ovi kolektivni... brate, nagledao sam ih se za zivota tisucu i dvesta. i sve, na kraju, okruglo pa na cose. samo zamenis dresove i sve isto.qqq: je li ga ronaldo zavrno ovako ili pipo onako. da ne spominjem sve negativnosti koje sport prati. krsenje trgova i gradova. kolektivizam sa ciljem agresije i nesto mi ovi, oni oni. daj, ba! dokle! realno.qqq:

iliti, sve ovo sto napisah, u pokretnoj slici - remi, king:

http://www.youtube.com/watch?v=Rp0ksbz0mtE

kad smo kod remija, more sahicko proci.♥

realno, da. kod tebe.
kod mene, iracionalno. :ppp

(((:

plivajući uvijek idem tebi...;)

košarka vodi, ali na drugom mjestu - atletika/gimnastika! bome nisam to očekivao. sad ću vas morati drugačije početi doživljavati; neke na karikama, neke na konju s hvataljkama i tak ;)

mene najviše muči kaj kod nas ne postoji rekreativni sport. nema sporta u koji možeš ući s 20. sporta ima, nema kluba, nikom se neda zajebavati sa starim konjima i učiti ih igrati vaterpolo.

aktivnu sportsku populaciju 80% čine klinci u kadetskim i juniorskim kategorijama. ko mlađi seniori skuže da ništa od medalje na olimpijadi i da je pitanje što će s 35. pa se okrenu učenju.

par njih se onda može naći jednom tjednom i zaigrati hokej ili sjesti u četverac. ali to su sve oni koji su se nekad ozbiljno bavili tim sportom.

početi se poluozbiljno baviti nekim sportom iza dvadesete (iza petnaeste!!) - gotovo nemoguće. ajde, znam jednog lika koji je na faksu počeo igrati baseball. ili softball.

i kaj ti onda ostane; jedina amaterska scena je ona malonogometna. tu i tam netko nađe ekipicu za košarku, a s godinama ionako svi odu u racku pa jedva nađeš nekog za tenis ili squash ili badminton.

ne preostaje ti ništa drugo nego shvatiti da planinarenje nije samo za penziće i otkriti ljepotu nadmorskih visina.

tenis jos i postivam i uvek se smijem kad bi otac stijo gledati rasi sudjenje u haagu, a majka inzistira na gledanju rafe, bekenda i forhenda njojzinih. konflikt!:p ali svi ovi kolektivni... brate, nagledao sam ih se za zivota tisucu i dvesta. i sve, na kraju, okruglo pa na cose. samo zamenis dresove i sve isto.qqq: je li ga ronaldo zavrno ovako ili pipo onako. da ne spominjem sve negativnosti koje sport prati. krsenje trgova i gradova. kolektivizam sa ciljem agresije i nesto mi ovi, oni oni. daj, ba! dokle! realno.qqq:

u maloj mjeri se slažem, sport nije toliko bitan, ali rezultat je bitan, zato se gleda, zbog fajta, napetosti, preokreta. zato će se nacija prebaciti na bilo koji sport, samo da smo u finalu. jer im je odjednom bitno tko igra.

ja ne znam jesam li pogledao koji teniski meč u cijelosti nakon ančića u finalu davis cupa. akteri me jednostavno više ne zanimaju i to je to. drugi razlog je što se ne razumijem u tenis i jednostavno nisam svjestan svih dimenzija igre. veslanje sam trenirao i zato mogu pogledati i najgluplju trku pokušavajući prokužiti zaveslaj novozelanđana. imam dvije kazete s regatama iz sidneya. a najnetelevizičniji sport.

nogomet na televiziji ipak pojede sve. raritetnost golova, još veća raritetnost preokreta... konstantno isčekivanje - dobitna kombinacija. i isplati se ponekad, gle aguera prošli vikend ili drogbu ovaj. neću nikad zaboraviti urugvaj-gana 2010 i onaj suarezov enac. toga u rukometu jednostavno nema.

gle, dečki, nismo na fejsu pa da baš od prvog posta polupamo lončiće.
ovom prilikom nevažno je kaj si neko misli o nekom sportu ili sportu općenito, a POGOTOVO koji sport gleda na telki.
pitanje je u anketi stvarno jasno.
umjesto sraćkice jako bi volio da nam netko piše kako ga je treniranje u djetinjstvu razvilo ko čovjeka, kako je utjecalo na samopouzdanje, na respect prema društvu / prirodi/ svijetu koji nas okružuje. i što mu znači danas, za tijelo i duh, kad odigra s dečkasima nogomet/košaricu ili trči, il se penje il biciklira il odigra badmić il vesla il udara u vreću il se pošora s nekim u ringu. il jedri. il pliva. il nešto što nisam nabrojao.
što je netko aktivno se baveći sportom iskustveno dobio, a što običan insan baš i ne može iskusiti.
o tome nek se priča.

jebo vas nole.
kaj je jedini koji o svemu tome može dvije tri suvisle prozboriti opet MORSKY???

gle, daddy, sve super i sve za pet. ali valjda ljudi mogu pisati ono sto zele pisati. jednom nas je anketa/prica odvela na stotu, ali zbilja hiljaditu stranu, pa nikom nista. ovdje se u svakom postu spomene po bar 5 sportova, a tema je sport i sad je problem. nidje veze. naravno, da sam i ja kao mali naganjao loptu, igrao talisera, s djeckima i curicama cak i olimpijade organizirao djecje. to mi pomoglo da razvijem kont, da se naucim u zivotu boriti ili ne, bla bla. to sve mozes procitati u curriculum vitae, na ovom sajtu. ali, nije to poanta, poanta je kako sada vidim sport. i valjda je okej da o tome pisem. ante je napisao kako ga gotivi, ja kako ne. em je to dobro za debatu, em si dobio nekoga ko udara u kontru, ne radi kontre, vec zato sto to sve zbilja misli, pa mu ih se dosta moze sjetiti mamice. jer sam naucio da se onda ne ide argumentirano vec sa spikom "vidi ti glave, jesi ti normalan i tako to". ono, argumentirano, niko ni spomena na mavrovicevo o americkim nogometasima i drozi. naravno, SVAKA CAST, noletu, ako on n koristi supstancije, ali, eto, nesto cisto sumnjam.;)

i što mu znači danas, za tijelo i duh,

sto mi znaci danas? znaci mi teror mase. hrpu moroncina koji udju u trolu i teroriziraju sve svojom pricom o zelji ili sarajevu, dernjavom. nesto nisam primjetio da neko terorizira s carlingom. odem na svadbu pa me doceka pitanje: zeljo ili sarajevo? a ja kazem, ne zanima me ni zeljo niti sarajevo. ne zanima me kolektivizam. pogledam messija jednom godisnje i ja zadovoljan. na to, naravno dodje: "aha, znaci barcelona?" a ja govorom tijela kazem: "zdravo, zurim, rekao sam messi, a ne barcelona." i onda odem zapustiti phila collinsa sa stick-a koji smo sami donijeli da nam na vjencanju bude dobro jer bi inace bili osudjeni na teror vecine i narodnjake. u sportu se kao i u svemu u drustvu oslikava jedan veliki odron. samo o tome se ne prica, a svi mi imamo problema za izvoza. sport je cista matematika. i svi koji ga prate u nesmosnim kolicinama nikako da tu matematiku primjene u realnom zivotu. jer ljudi ne uzimaju u obzir siru sliku, samo drve jedno te isto. sto rekao moj tata: "puno si ucinio samo ako ne odmazes. a sam znas koliki bi da ti odmognu." a onda imamo horde koje jedva cekaju da neko nekom skrsi nogu na travnjaku. to je jedan od rezultata, lagali se mi ili ne. ono. sšport, kolektivni, zdravo, zurim.

jel sad lakše?
inače, odgovor na tvoje pitanje, koje sam btw i očekivao je:
da, ljudi naravno mogu pisati svakakve gluposti.
al moje je da admninistriram.
tvoje bulažnjenje o sportu nema nikakve veze s njegovom esencijom.
baš nikakve.
moja ideja u anketi uključuje promišljanja upravo o njegovoj biti.
bit nije "messi". to je folkolor. to je turbo folk.
pritom tom dečku dajem respect, nije on ništa kriv.
fascinantno je koliko su stejtmentarni protivnici turbofolka zapravo njime zaraženi. format u kojem se promišlja zapravo je čisti turbofolk.
nefokusiranost, neusmjerenost, mutnilo.
da imam osobno iskustvo podijelio bi ga s vama rado.
al muzička me u djetinjstvu udaljila od svega ostalog. (da sad ne objašnjavam)
i zato mi je žao. bio bi vrlo sretan da mi se kćer bavi sportom.
vrlo!

naravno, postujem. tvoja kuca. brisi slobodno ili prekrajaj.
opet, nije u redu napisati da pisem gluposti. jer, naprosto, ne pisem.
esenciju sporta sam zadovoljio u cv-ju. i, naravno, nisam maloumnik,
znam sta je ona.

zašto bi brisao?
ma daj.....
gore sam dopisao što mislim, nisam ni vidio post u međuvremenu.

sport je u svojoj esenciji beton. o tome uopce ne dvojim.
ali sta se imamo time baviti, to bi bilo gladjenje jajaca jednog drugom.

jeste, daddy, u pravu si.

tako je johnny!

treba se baviti realnom situacijom s teznjom ka idelanoj.
traziti rjesenja. a realna situacija nije nimalo bajna.
u svojoj esenciji je sport u zdravom tijelu zdrav duh.
a sad je poaradigma promijenjena u nezdravom tijelu dabogda zdrav duh,
a nekad bilo zdravo tijelo potaknuto zdravim duhom.
(iliti, nejac od 12 godina se zeli baviti
karateom, a zavrsi nabildavajuci se i gutajuci raznorazna govanca.)
ono, prevrat. i, dobro, gore sam se bavio posljedicama takvog prevrata.
ali to je realnost.

i, zbilja, volio bih da mi se ukaze na to gdje je u mojim kontovima
nefokusiranost, neusmjerenost i mutnilo. da se unaprijedim. i kako sam ja to zarazen svojim turbofolkom?

mada, slozit ces se, ni to nije tema. realno.
tema je sport.;)

dragi svi,

domaćinstvo ove kuće doživljavam na slijedeći način; svi mi ukućani, brusimo Ideju plemenitosti. i tako smo dugo ukućani i grijemo se na toj toploj vatri, dok je brusimo.
.
naravno, da nam nekad, kad svratimo iz "vanjskog" svijeta, ostane nešto blata na skutima, pa to nehotice otresemo u dnevnome nam boravku, gdje vatra veselo pucketa.
.
domaćin je tu nam skrene pažnju da to blato otresemo u predsoblju (FB), kako bismo se s veseljem i mirom, u našoj kući, posvetili brušenju Ideje.
.
Molim da me ispravite, ako sam nešto krivo shvatio o navraćan ju i smislu boravka ovdje.

Do tada,
pusa,
m/b Interstellar

znaci, ukratko, u anketi mozes izabrati j, ali nemoj komentirati, zevsa ti...

kurca nisi shvatio plemeniti morsky! ;)))))

ma naravno, prijatelji, sve oke.
ajmo radit nešto, čujemo se, vidimo se.

ma ne, prijatelju johnny, ne.
.
očigledno sam nejasan, oprosti.
.
probati ću sa sportskom analogijom;
daddyeva uloga je uloga trenera,
dakle kad ti je kriva izvedba (performans), on te ispravi. ima trenera koji to rade tako da te kazne sa 100 sklekova, a ima ih koji te pokude, a sve kako bi tee korigirali.

dakle, istjerivanje iz dvorane (brisanje, ukidanje nicka) se ovdje ne događa.
.
mi smo ista ekipa, o tome se radi.
igramo za isti klub, dakle, bavimo se istim sportom..

jasno. sve ok. samo, ja nisam nejac.
moze li mi se precizno i jasno ukazati na to gdje
sam nesto pogresno napisao, skrenuo s teme?
ljutiti se necu. iz analogije je jasno, da sam napravio
prekrsaj. samo bih htio znati. nisam se trebao baviti
americkim nogometom, noletom, messijem ili svadbom?
ono...

najbolje započeti u ranom pubertetu.
pogubiti bauk viška vremena, a i spolnih hormona.
razvija se samodisciplina, samokontrola, osjećaj odgovornosti, funkcioniranje u grupi.
kako se nositi s pobjedom i porazom.
luče se hormoni sreće: serotonin i endorfin koji zamjenjuju sunce.

ostaju natjecateljski duh i čvrsti mišići..♥

preporučam toplo. :)

ma dobro, moderator je zamislio diskusiju u jednom smjeru, a mi smo otišli u par drugih. kaj sad. ko kad trener hoće dugi napad, a dobije šut za 3 trećoj sekundi. a jebiga. na kraju krajeva, temu je otvorio johnny (ako ćemo već zadirati u pitanje nadležnosti nad razvojem teme... iako, tema se nalazi u podforumu "sajt", hmm, ostavimo to) ;)

okej.

ja sam veslanje trenirao dugi niz godina. i iako me izgradilo fizički, ali i psihički (stabilnost, borbenost, natjecateljski duh), ne bih preporučio nijednom klincu. psihička borba s dosadom ipak prevelika.

najveća kvaliteta sporta je što te može natjerati da shvatiš da glava podcijenjuje tijelo i da su granice uma preskromno postavljene.

veslanje je to moglo izvući iz mene, ali danas fuca nedjeljom nikako. zato odem na treking (malo ambicioznije planinarenje), oderem tih 25-30 km, na cilj dođem mrtav, ali zato grah ima najfiniji okus na svijetu, a ožujsko poprima kvalitete vrhunskog svjetskog piva...i drugi dan sam u neviđenom duševnom spokoju. glavom u oblacima.

zuja je odron kako god.:ppp kad smo kod tela:

https://fbcdn-sphotos-a.akamaihd.net/hphotos-ak-prn1/s720x720/555536_10150667624...

;)

:-)

(((: