Forum

Sretna ti. Dnevnik pokazuje da su postavke točno tamo gdje trebaju biti. Mi lajks.:)

tenksić ;)

Bome nam zadnja dva dnevnika daju povoda za radovanje. I nisu tako kriptični ko što znaju bit. :)

Podsjetilo me ovo s odmorima na tamo neki intervju s momkom iz The National:
Ne pišemo puno kada smo na putu, moramo se razdvojiti, biti sami i živjeti normalnim životima da bismo dobili inspiraciju. Tako nam je trebalo da napunimo baterije i da, kužiš, napišemo nešto novo što će nas uzbuditi. Kada smo počeli svirati, trebalo nam je puno vremena da se odvojimo od benda kako bismo napravili nove pjesme. I da se prisjetimo što nas to zapravo uzbuđuje. I tak. To je borba.

U svakom slučaju, sretno.

Negdje tamo nakon prošle Nove godine definitivno mi se vratila muzika. (okej, nije bilo loše ni par mjeseci prije toga na sessionima s bendom. Al nekako to nije bilo to do kraja, falila mi je samoća, što dugotrajnija)
Prestalo me biti strah komponiranja.
Opet sam povjerovao da sam bolji od drugih i dovoljno drugačiji od već viđenog sebe..
Bez tog filinga nema ničega.
A ja ga sad imam.
Puno toga sam nacrtao, puno skicirao, nešto je i prilično detaljno.

Krećem.

lipo je ovo čut, pročitat ustvari :)