|
|
ovu salu sam poslao mailom dvama djevojkama:
na radiju 'sveti jovan' isla je emisija u kojoj su uz pomoc ascocijacija voditelja programa slusatelji trebali pogoditi ko je gost u studiju. nakon desetak poziva voditelj, da bi pomogao jednoj slusateljki, govori:
'gospodjo, tu stvar koja je inace nadimak gosta naseg programa uhvatite pa bar jedno deset puta u toku dana.'
a zena ce:
'da vas gost nije mozda mile kitic!!!'
od prve djevojke dobio sam otkidanje od smijeha, a od druge odgovor:'eto sta ti je nas mentalitet.'
mozda ovo nema puno veze s onim sto sam mislio pitati, ali eto zanima me cime je to uvjetovano da apriori odbacujemo stavove pripadnika odredjenih stranaka, naroda, navijackih skupina... nije bitno. neki dan sam gledao toncija tadica u 'nedjeljom u 2' i taj je covjek, po meni, bio najiskreniji i najpametniji gost do sada. mislim, ja mogu reci da je glupo to sto on odmah u startu odbija pogledati markovicev 'tito i ja', ali covjek ocito neke stvari radi dobro u svom zivotu. sta hocu napisati? iz dana u dan se uvjeravam da je drustvo u kojem zivim 95% onoga sto jesam. recimo da nisam prosao rat, mozda bih drukcije mislio (ne mozda, nego bih sigurno), da sam u ratu izgubio nekoga, da me je stari marisao, da nisam citao knjige u ratu itd. itd.
bit cu konkretan. zato sto in general volim pipse, sestre sam uvjeravao da je 'ultraoptimizam' beton, ali kasnije sam skontao da mi se i ne svidja toliko, mada i dalje drzim da stihovi nisu losi. opet s druge strane mogu reci da je 'porculan' beton. ali 'porculan' je meni beton (pored toga sto je dobra pjesma (mislim dobra - kako bih to mogao definirati?)) i stoga sto trenutno u zivotu toliko volim jednu osobu da bih joj mogao do beskraja pjevati kao bijeli dim. znaci ta pjesma 'pocinje' od mene. i mislim da je u tome sva ljepota. a ne u tome da se ja ufuravam da je meni nesto dobro sam zato da bih bio guba iliti cool. ili da dumam je li ili ne dudo uspostavio spiritualnu vezu s rundekom kad ju je pisao. ako se ja najezim slusajuci beslica ili bajramijevu, pa sta, to je moja i samo moja jeza. i dobro mi je. ne znam hocete li me razumjeti.
na kraju samo da dodam da sam kasnije saznao da je ona druga djevojka, kojoj sam poslao anegdotu, s 15 godina silovana na grbavici.
btw, gost programa je bio kvaka.
|
|
|
Spominjes rat, Johnny... Ocu ovo da ti napisem, nije bitno ima li konkretno veze s ovim sto si napisao, al skontaces:
Moji roditelji i kompletna rodbina dosli smo 1992. godine u Zagreb.
Tocno deset godina nakon, dakle 2002. tj. prosle godine, moja se mama, punica, tetka, strina, stric jedan, stric drugi, na kraju i punac razboljeli. I to redom kako su navedeni: vene na nogama, cir na zelucu, kamenac, mrena u poodmaklom stadiju, rak dojke (srecom - rani stadij), ciste u poodmaklom stadiju (operacija) i na kraju, mozdani udar. Znam da kontas, Johnny... Razboljeli su se od - rata! Kontas, od rata! Deset jebenih godina! Popadali su ko pilici u par mjeseci...
A sad te ja pitam, sta je meni, Johnny? Od cega sam ja - bolestan?
Gledam tu mrznju, njenu genezu i njene uzroke i posljedice... Ljudi se zajebavaju sa mrznjom, o ne, da vam kazem, drugovi - igrate se sa najzajebanijom vatrom na svijetu. Znas i ti to, Johnny... Sve krene sa "oklen" (ne ljuti se, Joe). I Daddy je 100% u pravu kad kaze da je sreca najveci izazov u zivotu. Samo, tezak je put...
Evo, sad mi padaju dvije scene iz "Gospodara..." na pamet:
- prva: kad u Rivendelu Elrond hvali Froda i njegovu izdrzljivost Gandalfu, a carobnjak mu kaze da ce Frodo, ipak, osjecati ranu od mordorske ostrice - do kraja zivota...
- druga: Kad se Frodo zali Gandalfu u Moriji da bi volio da se nista od ovog ne dogadja, a Gandalf mu odgovori: da ljudi kad to skuze, ne trebaju se zaliti, vec samo odluciti sto ce s - preostalim vremenom...
Eto.
"If you tolerate this, than your children will be next!"
|
