Forum

Ostati ili otici "van"? Koga to pitanje nije mucilo taj ili ne zna sta bi od sebe ili nije svjestan gdje zivi! Daddy se dotakao toga pitanja i iz njegovog dnevnika se nazire odgovor, ona laksa varijanta. Ali tu se, po meni, treba probuditi onaj pozitivni nacionalizam i inat i vjera...da sve moze biti bolje i da smo mi ti koji to moramo uciniti boljim...
Ima 1000000 primjera za takvo sto, puno toga mogu reci i iskusniji od mene....oak npr(pretpostavljam)...

Jednom je Djole na svom koncertu to sjajno ilustrirao recenicom u stilu: "Ne valja se micati jer cim jedan pametan odstupi, 2-3 glupana uskoce na njegovo mjesto..."

Zato ljudi, stej end fajt...

haug!

dobro, da...nacionalizam tesko da moze biti pozitivan..ali znate na sta mislim...(ovaj post je samo da me neko ne vuce za rijec i da se ne otvori diskusija sta je to nacionalizam!)

dinar, to sto si napisao nema bas puno veze, ali ne bi konkretno o tome sada.
I meni se sada sprema neko putovanje, uzasno vazno za mene, i tocno znam zasto. Smijesno mi je da itko ko je ikada negdje boravio, eto dovoljno je i deset dana, moze tvrditi drugacije: nevjerojatna je ta energija koju pokupis na tim putovanjima, zbog toga i volim putovati da se malo oporavim, dobijem pravu perspektivu stvari, a ne ovu iskrivljenu u koju zapadnemo zbog svih negativnosti i nemogucnosti koje nas okruzuju. I ono sto vidim u daddynim rijecima je bas ta energija, kao da sada zna sto je stvarno vazno, nasao je to, ali na zalost, nakon povratka, euforija traje tek koji tjedan i sve opet krene po starom, stari sistem te usishe a da nisi ni skuzio.
Otkako su otisli zelim napisati kao sam ljubomorna sto su tamo cisto zato jer sam ljubomorna uvijek kada putuje netko ko nije ja. Upravo zbog te ispunjenosti i smisla s kojima se vratis. Ma........predugo sam u Zagrebu, jedva cekam da opet malo pobjegnem na recharganje baterija...jos samo malo :)

Ja sam decko koji je povuchen u sebe, dakle moj prostor za igranje je moja glava... Ohhrghh kako serem.. (Tako nesto je pjevao EKV, znate, pjesma je "Amerika", ali ja mislim da je to glupost, glava je mala)

Ja bi ostao zato sto sam se vec udomacio ovdje, ja bi vidio kako ce se ovo razvijati, ko ce pobjedit na izborima, ko ce radit najvece koncerte, ko ce bit novi klinac u gradu. Mene zanima ta situacija u mome dvoristu, bas me npr. briga za neki dogadjaj u Njemackoj. Kao, Shroeder izgubio izbore. BIG DEAL!! Ali Stipica izgubio izbore, oho, tu vec sokovi lagano prorade.
E, a kad bi ja otisao, ne samo da bi zvio u zemlji gdje bi me bolio njeznik za sve moguce dogadjaje, nego bi me lagano poceo bolit i za ove tuzemske! I gdje si onda? Stranac u tudjini! Socijalna situacija srezana na nekolicinu prijatelja. E nebude.

Dakle da sumiramo: Radje bi bio u zemlji gdje me smeta sto Thompson radi gigantske koncerte, nego u zemlji gdje me ne dira sto dolazi Big madafakin' rock en' rol zvjezda.

lollipop, ovo sto si ti napisala pak nije uopce odgovor na moj prvotni post, ali izgleda da se ne razumijemo...
Gledaj, putovanja su odlicna, to nitko ne dvoji. Upoznati svijet, ljude, obicaje, bla, bla...savrseno. Sam sam proveo godinu dana u srcu amerike, a bez nekoga preseravanja mogu napisati i da sam dobar dio evrope obisao...vani se bolje zivi, vani su ljudi zadovoljniji(visi standard, bolji zivot, 1000 mogucnosti na razlicitim zivotnim poljima, multikulturalnost...).
To se ietkako osjeti, bas kao sto se osjeti i povratak u malenu, sivu i tmurnu domovinu, zadrtu, primitivnu banana drzavu, koloniju stranog kapitala...i nezadovoljstvo njome...
Ja samo hocu reci da je ona takva jer su nam je roditelji takvi ostavili...i oni kojima nije stalo ili nemaju snage i volje za borbu nego odluce poci laksim putem. Znam da ove recenice zvuce i vise nego utopisticki, ali sad sam se sjetio necega...
Pred par godina sam ljetovao u crnoj gori i posjetio Perast. To je malo selo u boki kotorskoj. Domaci iz tog sela(navodno iz poboznih razloga), svake godine pred kraj 7 mjeseca vec nekih 200-njak godina, odlaze na sred bokinog fjorda i potapaju stare barke ili bacaju kamenje na isto mjesto...pred ne znam koliko godina nasipali su 2 otocica, na jednom je pravoslavni samostan, a na drugom katolicka kapelica...
Koliko god socijalno zvucalo, ako svako uzme svoj kamen koilko god tezak bio i baci ga na unapred planirano i pomno odredjeno mjesto(tamo gdje on najbolje zna) mi mozemo napraviti otocic na kojemu ce rasti nasa deca sretna i zadovljna kakvi mi nismo bili....smrc...
Znam da se po ovoj prici treba snimiti holivudski film i da u njemu treba glumiti leonardo dikaprio i julija roberc....ali jebi ga, ne mogu biti nesocijalan kad pricam o ovoj temi...

ne bih volio da me krivo shvatite, da kojim slucajem mislim da je amerika bajna, to je infantilno. al kako mogu pljuvat, kad nemam razloga. ogromna zemlja koja prihvaca strance kao svakodnevnicu i svatko na nama posteno zeli zaradit svoj "tip". to mi je u redu. vec se dugo nisam osjecao tako relaksirano. mada sam svjestan da je sve ovo utopija i traje jos koji dan. doma me ceka 0/zero/prazan skup. u tome je problem.

Na putovanjima se ljudi bave sobom, ne mjestom na koje su došli. Jer, iščupani iz konteksta svog svakodnevlja i svih referenci i odnosa koji ih u toj svakodnevnici određuju, umrežuju i ograničavaju, oni na putu, izletu, na tom «letu iz» odjednom su konačno okrenuti sebi, sami, svoji. Tamo se zagledamo u sebe, otkrivamo se u reakcijama na nove podražaje, upoznajemo sebe. Na svakom putovanju, putnik je sam sebi cilj.
Ali, dulji ostanak na tom novom mjestu, brzo bi nas iz gosta prometnuo u domaćina, a to vuče sve one ograde od kojih smo pobjegli doma.
Jedino nomadi nemaju tih problema, oni su ptice. Ali vrsta koja izumire.

dju, obožavam te!
daddy, imam osjećaj da se ispričavaš. ne živiš ni zbog nas šačice na forumu, niti zbog možda većeg broja "obožavatelja, fanova, kajgod"... svako normalan tko udara neprestano glavom u zid će kad tad shvatiti da je glava ipak mekša od zida. i zaobići ga.

Ostati ovdje ili otici? Malo nas je koji bi htjeli priznati, ali jedino sto nas drzi tu doma je to sto smo ovdje cijeli zivot...mislimo da nismo nista napravili, ali jesmo...stekli smo prijatelje, upoznali mjesto di zivimo, znamo kako funkcionira birokratski aparat, znamo di treba ic kad oces napraviti pokaz, skolovani smo, skole se priznaju, neki rade na poslovima kakvim-takvim, itd. Dakle ono sto nas drzi doma je to sto tamo sve to nemamo i moramo poceti ispocetka, steci nove prijatelje jer s nekim moras otic u kino ili na tulum, skuzit kak se placa porez, kak se tam zivi i prilagoditi se. Dodas jos problem vize i zaposlenja, i to je razlog zasto nitko ne ide samo tako. Trenutno sam cvrst u uvjerenju da cu uskoro potrazit job u londonu. Bas tamo. Tri tjedna tamo su mi bila dovoljna da shvatim kak je ovo mjesto ko da nosis kamen oko vrata. Realno...tamo bi si naso neki posao, s mojim zanimanjem mi ga nije pretesko ni mijenjati (software developer), kulturni zivot je prebogat, ljudi su ljubazni, iako nisu bas previse pristupacni, ali takav sam i ja...mogo bi si naci bend bez problema i to pet ljudi s ukusom slicnim mojem, i cisto zbog malo viseg standarda, vjerojatno ne bi muku mucili s opremom...i to je to, ne treba mi vise, svemu tome dodam holiday ovdje na moru na jadranu...sustav radi.
Ak se nekom odlazi, nek proba...da Daddy ode, sto bi bilo drukcije? Koliko nam fali Rundek? Kolko Rundeku fali vukojebina? Ocito ne dovoljno da se vrati.

Ako jedan ode, nije strasno...ali ako svi tako razmisljamo, onda je strasno...
Ako odu Rundek, Daddy, TBF-ovci, stajaznam...Let3, Urban, fakovci i svi koji nesto vrijede kod nas, onda??
To mene brine...ali naravno, ko zeli, neka ode...
Naravno da je dilema posvetiti (najbolje) godine zivota svog za neku borbu sa zidom ili zivjeti negdje kao netko i nesto(standardwise)...ali ako mi odlucimo da se boriti valja, nasa deca nece imati te dileme...

rundek je već otišao, samo povremeno navraća

Izmjenio - Gospodnetić u 08.02.2003 22:23:54

Daddy, kazes da te doma ceka prazan skup. E sad, pjesme radis za sebe, i to onakvog sebe kakav si doma, tj. tamo gdje je prazan skup. Dakle, postoji li satisfakcija negdje drugdje, osim tamo gdje si stvarao?

ja sam sam u sebi doma (ili nisam). shvatio sam da geografija nije presudna.
ili, nazalost, jest?!

Izmjenio - lollipop u 07.02.2003 14:53:24

Ma nije geografija bitna. Ali ljudi jesu... Znas, oni kojima ne moras puno objasnjavati.