Forum

sajt pipsa je jedini, ali jedini, koji redovito posjecujem. znaci, svakog dana u nekoliko navrata. i zbilja mi je neizmjerno drago sto sam ukljucena u cijelu ovu pricu, barem ovako, iz prikrajka.
pred premijeru 'ultraoptimizma' sam stvarno imala kao neku tremu, kao da ide nesto 'moje' na tv. sto bi rekli, bas sam postala vatreni obozavatelj. iliti fan. sta li???
sto se tice upoznavanja, oci u oci. voljela bih se i susresti s ljudima cije postove citam, i da vec jednom vidim te face i cujem glas. u sustini nema se tu cega plasiti, u najgorem slucaju... pa, nemogu ni zamisliti taj 'najgori' slucaj... sve bi to bilo fino... i jedva cekam da se susretnemo. ;-)
da, totalno se slazem sa svima vama, zumbul, a i jelena, a i svi :) ste to lijepo rekli.
dok ovog sajta nije bilo na internet sam isla tek provjerit mejl, grozila sam se bit duze od 3 minute (osim ako slucaj to nije zahtjevao u vidu trazenja podataka za fax i sl.), pa sad, moj stav se nije puno promijenio, osim sto se sad grozim bit duze od 10 minuta, a za to povecanje minutaze je zasluzan upravo ovaj sajt. ne znam kako vi, al ja sam se bas nekako totalno navikla na vas, zovem vas "moji" i uopce to ne shvacam kao neko "internetsko druzenje" (hm, znam da to je to, al dobro sad). gledam to sa strane da nam je svemocna tehnologija pruzila tu priliku koju jos do nedavno nismo imali - a to je da se na jednostavniji nacin spojimo s ljudima s kojima imamo nesto zajednicko i s kojima se kuzimo. jer, kad pogledamo, rodbinu dobimo takva kakva je, al prijatelje si kao sami izabiremo. ali i to je dosta ograniceno s obzirom na mjesta po kojima se krecemo, a na ovaj nacin smo eto zdruzeni sto inace ne bi bili. eto, malo sam se izgubila, al ne sumnjam da cete skuzit sto je pesnik hteo reci. i zato sam se ustvari jedino vama bila iskreno veselila u onom ksetu, za ove sve druge mi nije bilo bitno. al dobro sad, nije bed, vec cemo jednom medusobno suncokrete razmjenjivat. haug
Ok, dakle, vidim odluka je pala!

Prvi koncert/promocija Pipsa je MEETING POINT. Ma gdje bio. I, ma odakle mi bili.

Koliko smo involvirani u cijelu priču o albumu?
Ma ne bih o tome, svako ima svoje načine, no, correct me if I'm wrong:
Na ovom forumu još nam nije ponestalo teme!

Štoviše, samo nastaju.
Evo, vec danima kontam sto napisati na ovu temu?
Dakle, obilazio sam oko sitea ko macak oko vruce kase i u jednom trenutku me jednostavno usisao. I otad, kad dodjem na posao, uzmem kavicu, zapalim cigaru i bacim koji postic. Dakle, vec je u pitanju ritualcic povezan sa jutarnjom kavicom, dakle upetljan sam do grla.
Dalje, cekamo album. Evo napisacu jos jednom: CEKAMO ALBUM. Ma, molim vas koji ste to zadnji domaci album cekali? To lagano paljenje i gustanje je od neprocjenjive vrijednosti (Porculan sam poslusao svega 4-5 puta, oborio me s nogu, ono, u zelucu me steglo, ali ne zelim da se 'istrosim' vec sad). Zamislite ljeto, nekakav otok, nekakva plaza, nekakvo more, nekakav odmor, a u CD-playeru - album od Pipsa... Uh, idem opet na Vis...
Sto se tice nalazenja, bit ce i to... I to kako stvari stoje - na promociji. Jednostavno, nekakvo se prijateljsko ozracje dogodilo i ima tu ljudi s kojima bih se volio upoznati. Ipak se mi NE ZNAMO, fali tu i mahanja ruku i izraza faca, ali sta je tu je: OVO JE NAJVECA SKUPINA MANJINE KOJU SAM ZATEKAO. Trebamo se naci... Evo ja sam za Electrocutea spremio prvi broj Dilana Doga, pa kad se vidimo da mu ga dam, onako od srca...
Jednom je Daddy govorio o nekakvom 'busu' (prica oko famoznog kluba), pa izgleda da se lagano zauzimaju mjesta... Pa, evo i ja bih molio jedno mjesto, ne mora biti do prozora, ali da je blizu sechije... (sechija, secija - ona zadnja sjedala u autobusu, spojena su).
Eto, dragi moji prijatelji o kojima nikom ne govorim... Dobro, dobro, moja zena/gospodja ionako zna sve...



sve potpisujem i dodajem da sam za koncertnu promociju vec skupio pare i idem direkt za zagreb makar spavao na trotoaru. ka

Johnny, kad budes dolazio, ako nemas gdje bit, samo se javi...
Dobro si dosao, a i njegujem kult 'meze'... ;)

Lijepo je biti ovoga dio kad jedan je drugome drag i mio.
Autobusa definitivno mora biti, to bu (ko i sve oko PCVCLPS) nekaj još nedoživljeno. Svaka čast ekipi na trudu!

hvala dovla!!!

Dju,
danas sam prvi dan na forumu,moram priznat da me moj Vladek na ovo nagovoril, a zahvalan sam mu već nakon par minuta kaj sam ovdje.Pipse slušam od početka.Odrastao cijeli život u Travnom...susedi smo.Jos pred par godina ekipa i ja zaključili smo da kad bi nas neko pital kaj je to na kaj smo od Hrvatske glazbe najviše ponosni,jednostavno odgovor se nameće sam po sebi...jedan jedini band.Pipsi.
Inače, ko klinac sam odrastao na Beatlesima...kasnije svaštario od Leb i sola do Nine Simone..ma jednostavno,moja glazba je uvijek bila nježna, lagana, tečna...
Nije da se gnušam distorzija, čak naprotiv..no kaj ja znam...valjda se suština ipak krije u tome da sam odrastao na Beatlesima.
Igrom slučaja, život me na godinu dana odfurao u Osijek gdje sam upoznao lege koji su u meni razbuktali strast za glazbom kao nikad ranije.Fakat sam srečković.Upoznao sam divne ljude, dobre, pametne, zabavne....prijatelje.A i audiofile.
Prvi poklon od Ivana za rođkas je bio Nick Drake za kojeg, naravno, nikad čuo do tad, i Carverova Gdje se voda spaja s drugom vodom.Tak je sve počelo.Iako bi i Carver zaslužio par redaka, preskačem ga i vračam se Drakeu.On je bio moja ulaznica u nepresušan ocean glazbe u koji me i dan danas umaču moji lege. A ja se brčkam i uživam..ronim,ili se samo onak prehićem ko kit.A oluje nisu prijeteće, samo se stisneš, još bolje ak te neko zagrli, i prepustiš se tom huku i uživaš.
Dugo mi je trebalo da se odlijepim od Drakea i oprezno krenem dalje.Onda su mi isfurali Deserters songs od Mercury reva.Onda Bele & Sebastian.Pa Lambchop...i onda je krenulo i osjecam da se nikad nece zaustavit.I neizmjerno sam zahvalan.
Stereolab.Yo la tengo.Eelsi.Super fury animalsi.Wilco.Flaming lipsi.High Llamasi.Motorpsycho....ma ono...pravo jedno more glazbe.U isto vrijeme i tuzna i perspektivna je spoznaja da mi cijeli zivot nece bit dovoljan da cujem sve ono sto bi mi moglo donijeti fizicki osjecaj ugode, no to je garanacija da ce mi cijeli zivot bit prozet prekrasnom glazbom :)
Ono kaj me u cijeloj prici uzasno rastuzuje, jest to da u mom gradu ne postoje, ili ih ja barem nisam otkrio, mjesta na kojima se moze cuti ta glazba..Nema takvih kafićia. :( Zadnji put kad sam bio u Dobrom zvuku, pustili su cijeli album od Jayhawksa Tomorow the green grass i bio sam ushićen...kad sam došo doma bio sam tužan zbog te svoje ushićenosti.
Zakaj ne bi bilo normalno da postoje mjesta s takvom glazbom?
Zakaj je to bad, kad dok otvoris bilo koji relevantni muzicki casopis, shvatis da to nisu neki marginalci nego ljudi predani svojoj strasti i cijenjeni u muzickom svijetu? Zakaj??
I tak..necu cmizdrit.To kaj je Dudo otiso k Daveu, to je za mene nekaj najvaznije kaj se desilo od kad postoji Hrvatska scena.Daj Boze da ljudi to shvate.Meni osobno nije vazno to kaj ce reci kritika, veselim se da cu uzivati. I to je to. Ali ako bude barem malo sreće, pričat će se...ljudi će pitati...mozda se i na taj nacin probudi i interes za cijelu tu scenu koju je Dave i stvarao a i dan danas je jedan od najistaknutijih sudionika. Dudeku i deckima zelim sve najbolje....fakat drzim fige da ispadne dobro, normalno da sam uzasno emotivno upleten u sve to bas kao i vecina ovdje, i to ne samo zbog Pipsa nego i zbog kvalitete glazbe u nasem gradu.
Ljubav i znanje se oplemenjuju davanjem.Nitko od nas nema pravo biti ljubomoran kad su te dvije stvari posrijedi.Oduvijek sam sirenje dobre glazbe na neki nacin dozivljavao kao misiju...to je neizreciv gust.
Pipsima hvala kaj pomažu.
Sretno.
Gospodnetić.


Izmjenio - gospodnetić u 09.02.2003 1:35:43

Izmjenio - Gospodnetić u 09.02.2003 1:37:04

Izmjenio - Gospodnetić u 09.02.2003 1:37:35

Fakat neznam zakaj su ispala tri posta...nisam namjerno..
Pardon..

hvala, gospodnetic!

Eeeeeeeeeeeeeej, majstoreeeeeeeeeeee... Ej, ljudi, s nama je jedan izvrstan tip. Gospon Gospodnetic. Jos cete ga se vi nacitati... Majstore, koliko si mi mozga otvorio, tvoj sam vjeciti duznik...

Izmjenio - vlado u 07.02.2003 2:23:16

Ne kužim zašto se novi kolač (mi smo u Bosni tako zvali svakog tko bi se kasnije priključio u neku društvenu igru koja već uveliko traje) Gospodnetić meni obraća na početku svog nemalog posta. Mislim, dobro, neka, možda zato što sam rekla da sam ljubomorna na prostituiranje Pipsa? Jesam, šta mogu, možda samo to prešutjet.
Kako god, veselim se novim ljudima na forumu. I starima koji uskrsnu, kao Ajbi.

Dju,
zato kaj mi se tvoji postovi najviše svidjaju i bili su mi inspiracija da se uključim.
Hvala ti :)

I drugi put ;-)

jednom je Mirković objašnjavajući dokumentarni film o pipsima rekao da će se neka određena grupa ljudi u jednom trenutku euforije usuditi reći i da su živjeli glazbu pipsa. nekako me je ta rečenica spustila na zemlju. ipak zvuči previše sanjarski da se poistovjetiš. i onda mi se dogodi, da se nove pjesme u potpunosti poistovjete sa mojim iskustvom. bijeli dim, nikako mi ne može biti jasno kako je došlo do toga. jednostavno, ta slika kao da je izrezana iz mojeg iskustva.

prošlo je dugo vremena u kojem sam uistinu čuo malo novih stvari. od zanimacije sa istočnim religijama pa sve do pokušaja pronalaženja vlastitih metoda samoće, nisam baš pronašao dovoljno da bi izvukao dovoljno za neko barem površno zadovoljstvo. svijet oko mene, barem mi se tako čini, guši se u površnosti. dobra stara slika, plutamo na površini, a život je u dubinama. kako, zašto? gdje smo krenuli, da li je nevažnost stekla dovoljno snage da učini jedan od većih udaraca? dali sam sposoban išta učiniti? ugušen i umoran od hodanja po pustinji bez lica, začuo sam glas. ripperov dnevnik, ne znam koji datum, no rečenica mi se dogodila. ja nisam depresivan i mrzovoljan čovjek, ali ste me vi takvim učinili. Dubravko, zar opet? zar se smijem usuditi pozvati na tu rečenicu kada ju cijelo vrijeme govorim svim mogućim pokušajima?

već odavno se maksimalno trudim ne pričati ljudima o pipsima. znam da sam im dosadan. njima je ipak važnija klasičnija priča, bez puno dubine, bez nekog izraženog osjećaja kojem nije potreban opijum.
i kako sada nazvati sve ono što sam od svojih patetičnih pubertetskih godina konzumirao kao jedini spas? kako se ne pozvati i danas, nekoliko godina poslije čitanja autobiografske knjige i prvih poistovjećivanja sa dernjavama i inim albumima?
ipak, jedan prijatelj s kojim sam doživljavao fenomenalan dan u osijeku, sasvim je dovoljan razlog da me nije stid i danas sakriti svoju slabost iza svijeta jednog meni sada već za moj život neizostavnog čovjeka za koji sam uvjeren da ga razumijem na meni potreban način.
a opet, što može značiti ova hvala u ovoj našoj mutnoj ustajaloj vodi površine?
može li barem na tren umočiti svoje iskrene prste u barem najpliće dubine? ma samo toliko, da netko povjeruje da nikada nisam bio iskreniji.