|
lijepo je to vidjeti.
i pritom se uvjeriti kako prava prijateljstva vrijeme ne nagriza.
naprotiv, bivaju sve jasnija.
bistrija, bez sjena.
formula bi možda bila = apstrahirati različitosti + prihvatiti sličnosti .
izdići sličnosti iznad samih bića.
pomnožiti ih s trenu(t:)cima doživljene bliskosti.
da ponište razlike.
jer ne možemo svi baš u svemu biti isti.
nismo zajedno ni rasli.
interesantno je to kako vrijeme uvijek stane da propusti taj tren.
onaj koji kani postati bezvremen.
i stoji.
stoji i čeka .
da ponovo krene
i bije kao prije.
sat koji nakon toga nastavlja kucati nije više isti.
uvijek kasni.
|