|
|
Hrvoje HORVAT
Sponzorstvo umjetnckih
projekata prilicno
je delikatno i
mnogi se pogube nakon
što im »sukob
interesa« i primamljive
novcane ponude
podebljaju novcanik
i zamagle artisticcki
pogled.
Na putu prema gore
Nedavni trijumfalni
koncert Pips Chips
& Videoclips u zagrebackoj
Tvornici
pokazao je da u njihovu slucaju
nekoliko stvari, ne samo
glazbenih, parafraziramo
li naslov Ripperove pjesme,
»ide prema gore«.
U Tvornici smo napokon
vidjeli na djelu primjer kako
artisticka ambicija i marketinška
ambalaža mogu bezbolno
funkcionirati zajedno,
iako je prije samo par godina
izgledalo drugacije. Grupa
koja je dva zadnja visokoprofesionalno
snimljena
albuma, uz pomocu kultnoga
americkog producenta Davea
Fridmanna, dovršila uz
neophodnu financijsku pomoc
korporacije Atlantic
Grupa Emila Tadeschija,
znala je djelovati iskonstruirano,
kao da je ugodan i siguran
nacin rada usput donio
i pretencioznost.
Dobitna kombinacija
I taman nakon što ste pomislili
da su sigurna luka i
stabilna situacija smanjili
volju za riskantnim životom
na ulici vodje grupe Dubravka
Ivaniša Rippera, Pipsi su
unazad par godina na koncertima,
dakle u živo, poceli
raditi predstave koje se svojom
koncepcijom, artikulacijom
i vrhunskom svirackom
izvedbom smještaju uz
bok kljucnih današnjih postava
poput Radiohead ili
Flaming Lips.
Sve ono što je na albumima
»Drvece i rijeke« ili
»Pjesme za gladijatore« djelovalo
kao umjetno iskonstruirana
montaža atrakcija,
u susretu s publikom, dakle
u tehnicki zahtjevnijim okolnostima,
pocelo je dobivati
pravi oblik.
Gdje je kvaka? Potpomognuti
od Atlantic Grupe, Ivaniš
i ekipa uspjeli su na koncu
doci do dobitne kombinacije,
prakticno pokazujuci
da dobri uvjeti mogu iznjedriti
dodatnu, pa i riskantnu inspiraciju i »potvrditi« uloženo.
Recenziju svakako
zaslužuje i Emil Tadeschi,
koji se kao DJ u Tvornici
pojavio prije i nakon nastupa
Pipsa.
Slicnu je ulogu, i to odlicno,
odigrao i prije nastupa
Vlade Divljana na istom
mjestu pred par tjedana,
puštajuci najbolju glazbu u
gradu, otprilike onu koju
rock kriticari vole slušati
kod kuce. Upravo je podudarnost
izmedju njegova izbora
glazbe i programa Pipsa zapravo kljucni dio jednadžbe
koji pokazuje da njihov
odnos i utjecaji pocinju
kao »brand awareness«, na
daleko dubljim temeljima
od površinskog »financiranja
prijatelja«.
Pokrovitelj/mecena i
sponzor
Upravo se na tome primjeru
mogla vidjeti razlika izmedju
pokrovitelja/mecene i
sponzora, nekoga tko podupire
neciji rad, a za to ne dobiva
niti jedan logotip vlastite
korporacije na pozornici
ili u dvorani. Za razliku od
krutih sponzora koje je najcesce
nije briga za neciji
umjetnicki dojam, ali zato
žele obilno »isplakatirati«
javne površine znakom svoje
tvrtke.
Pitanje sponzorstva umjetnickih
projekata ili turneja
i koncerata i u svijetu i
kod nas prilicno je delikatno
i mnogi se pogube nakon
što im »sukob interesa« i
primamljive novcane ponude
multinacionalnih korporacija
podebljaju novcanik i
zamagle pogled.
U zadnje vrijeme na domacem
je terenu prakticki
nemoguce održati koncerte,
turneje i festivale bez sponzorske
podrške velikih kompanija,
a razna svjetska prvenstva
više reklamiraju pivo
nego sport. Sasvim je sigurno
da se nekadašnje
rock rebelijanstvo davno
otrgnulo nadzoru autora/
glazbenika i pretvorilo se,
medju ostalim, u dobar posao.
Pogotovo u inozemstvu
velike automobilske, komunikacijske
i ine tvrtke shvatile
su da im povezivanje s
novim generacijama potrošacima,
kroz glazbu, može biti
vrlo korisno i dohodovno. I
Pepsi-Cola, Wolkswagen,
TDK i T-Com bili su još pocetkom
devedese
|
|
|
GLAZBA: Kralj Zapruđa i Utrina sa svojim Pipsima osvojio Tvornicu by Tomo Dubovečak
Tomo Dubovečak,Thursday 12 March 2009
Zagreb, Tvornica
6. ožujak 2009.
www.pipschipsvideoclips.com
Bend koji nas je 90tih, zajedno sa Letom 3, Lauferom, Majkama i Hladnim Pivom, spasio torture instant dance smeća, u svojoj je povijesti doživio velike transformacije. Transformacije zvuka događale su se paralelno s izmjenom članova benda. Ono što je album 'Bog' najavio, ostvarilo se na albumu 'Drveće i rijeke'. Presudnom se pokazala suradnja s producentom Mercury Reva. Suradnja je Pipsima dala ambijentalni i melodičniji zvuk na studijskim materijalima, a angažiranjem odličnih glazbenika uspjeli su to prenijeti i na nastupe uživo. Prelazak iz sirovog i buntovnog stila u mirnije vode, nije se svidjela svakome. Tako su mnogi stari fanovi, nakon muzički savršeno promoviranih novih stvari, prestali odlaziti na njihove koncerte.
U 21:30 Tvornica je bila slabo popunjena, iako je atmosfera bila sasvim ugodna. Dudo-The Ripper, isprobavao je teren šetnjom među publikom, s uobičajenim mrgodnim izrazom lica.
Za zagrijavanje bila je zadužena Đana Šegon i grupa Superneon. Prodoran glas, poznat iz benda Kultura, bio je potpuno zagušen pretjerano i neusklađeno pojačanim instrumentima. Kada se jadno izvedenom poslu tonca dodaju prilično jednolične stvari, jasno je da je publika ostala ukopana i samo čekala ono zbog čega je zapravo i došla. Svijetli trenutak predgrupe bila je tek posljednja stvar. Đana je popraćena dub ritmovima i konačno usklađenim instrumentima zvučala jako zanimljivo, što je publika nagradila pljeskom.
Pipsi su se ukazali, u tada već ispunjenoj Tvornici u 22:30, klapskom izvedbom hita Divljih Jagoda – 'Motori' , na playback, s jelenjim rogovima na glavi. Raspoloženje publike odmah se diglo. Već s prvim setom stvari ('Motorcycle Boy', 'Malena' i 'Gume Na Kotačima' s prvog albuma), Ripper nam je najavio odličnu zabavu.
Nastavilo se hitovima s vrhunca PC&VC popularnosti ('Narko', 'Supermama', 'Ljeto '85', 'Plači', 'Trener Morskih Pasa', 'Nogomet'…) Period označen albumima 'Dernjava', 'Fred Astaire' i 'Bog'. Stvari s posljednja dva albuma bilo je tek u tragovima: '2x2' (Drveće i Rijeke), 'Teroristi Plaču' (Pjesme Za Gladijatore).. Što baš nikom nije smetalo.
Koliki je perfekcionist, Dudo je pokazao i ovaj put. Tako je dva puta od svoga benda tražio da počnu ispočetka, iako je vjerojatno samo on primijetio falš. Što, i koga posebno cijeni, Ripper nam je dao do znanja izvedbom hita 'Na Balkonu', Punog Kufera, a na ponovnom izlasku tu su se našli i 'Posljednji Dani' Idola.
Prvi bis završio je pjesmom 'Bog', s istoimenog albuma, što raspoloženoj publici nikako nije bilo dovoljno. Tražilo se još… i dobilo!
Koncert je konačno završio oko jedan poslije ponoći sa 'Na Putu Prema Dolje'..
Iznenađujuće dobri Pipsi s izuzetno raspoloženim Ripperom. Glazbena kvaliteta nikad nije ni bila upitna, ali su koncerti, na kojima su prevladavale nove stvari, bili dosadnjikavi. Tom činjenicom bi se sigurno složila većina PC&VC fanova. Brojne dobre pjesme i nismo imali priliku čuti. No to je samo dokaz da Pipsi i nakon dva i po sata svirke još imaju podosta neiskorištenog materijala za dobru zabavu.
www.film-mag.net
|
