| |
|
Ukupno poruka: 54349 :: Ukupno korisnika: 1391 |
Online: 18 |
| |
Online > |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
nakupljenu energiju,bilo koje vrste,najbolje je izbaciti direktno u prirodi.
u nedostatku dostupnosti njenih adekvatnih resursa, treba pribjeći pretvorbi iste u neku vrst kontemplativnokorisne nakane ka sveopćem dobru.
ovo je jedan takav "transformator".
|
|
|
|
|
|
|
bolje transformator, nego transfer.:)
|
|
|
|
|
|
|
budIte originalni
i buDitE svoJi.
ma kako god to ponEkad drugima izgledalo
dragi...
moji.
uostalom,evo...idu i maškare.
tu je puno jednostavnije i oku ugodnije - biti netko
drugi.
a i zna se...koliko sve to skupa traje;
dok ne skinu se tudje
zlatom protkane
maske.
|
|
|
|
|
|
|
E JEBIGA KOMŠIJA
|
|
|
|
|
|
|
što je fašisto?
kad ćemo u kafić?
"kad ideš ženama,ponesi bič";)
|
|
|
|
|
|
|
što je fašisto?
kad ćemo u kafić?
"kad ideš ženama,ponesi bič";)
|
|
|
|
|
|
|
2x zovem na kavu:):)
|
|
|
|
|
|
|
ustvari...
plaćam 2x2 kave -
tebi i stricu.;)
|
|
|
|
|
|
|
a sad ozbiljno.
ponekad treba prigušiti ego.
ima i veće sreće
već što je samoljublje,
a to je - ljubiti druge.
|
|
|
|
|
|
|
fjaka.
pažljivo biram riječi
do neizrečenosti
zazirući od nenadane bliskosti.
- što li je dalo težinu tvojim pokretima -
pitam se.
- vruće je -
kažem.
|
|
|
|
|
|
|
vrijeme
galebovi nisko lete
nad modrom ravnicom.
vjetar je južni
s jakim naletima
sjećanja.
kamen u obliku srca.
školjke se pod nogama lome.
vrijeme
u krhotinama
puca.
|
|
|
|
|
|
|
kako ???
pribjegavala sam raznim načinima samoodržanja.
sablažnjavanje brižljivo složene i uredne misaone okoline bilo mi je najdraže.
riječima.
unijeti nered. pobrkati ladice i naljepnice.obrisati vitrine. doći do dna. do šarenog papira. i promijeniti ga.
pažljivo.pokušati im to na prihvatljiv, blizak način reći. a sve samo zato, ne bih li zaboravila njegove nage bokove prekrivene bolničkom plahtom. i blijeda stopala, dva mlada labuda zalutala tamo gdje srce više ne kuca. i išla sam u tome do krajnjih granica. nemajući što izgubiti. jer, ako ih iole pomaknem, možda zaboravim.
bar na tren.
samo još ponekad noću, zateknem svoja; u isti položaj stavljena.
okomito zabijena u mrak.
uredno složena u ništavilo.
otkrivena.
bespomoćna.
divljač za odstrijel.
povučem preko njih prekrivač.
i tu je kraj.
a tvo lik je tako otmjeno
gordoblijed.
vitezov.
aristokratski.
razvijen preko moga daha
kao zastava.
pa se pitam ...što je to???
što bi TI volio
zauvijek
zaboraviti.
|
|
|
|
|
|
|
dragi.
|
|
|
|
|
|
|
dragi.
|
|
|
|
|
|
|
i - samo jedan je - dragi .:)
|
|
|
|
|
|
|
glas
tvoj glas
divljeg dječaka
hodnicima sjećanja
odzvanja.
zvončići na vjetru,
jeka kristala
u vremenu.
preklapam ruke
preko tijela,
zbunjena.
tvoj lik
u mjesecu
nježnost po koži
prosipa.
|
|
|
|
|
|
|
susreti
dok plima ogrće
luninu srmu
a vjetar okreće
izgubljenu krmu
bude se
zalutalih susreta
zaspale sjene.
po ponoći
vile će
u njima naći
skroviti kutak
za okom
oslikan oblutak
kamenčićem zakočen
zamašnjak vremena.
|
|
|
|
|
|
|
pobjeda
ožiljci izgubljenih bitaka
po koži urezani
mapama mrtvih zvijezda
broje se
obranama srca.
nazubljenim noževima
dozvolih razati
blijedu kožu i kost
a spremali se
i srce.
uznemireno ozljedama
utihnulo je
do zamrlosti.
razdraženi
vrelom krvi
i
zavarani
zdrobljenim kostima
bjesomučnom brzinom
pozabijali se
u krpene lutke
razbacane bezdanima.
sakupljena
i
slomljena
svaki dan
svečano slavim
svoje
sačuvano
srce.
|
|
|
|
|
|
|
sretno valentinovo svim usamljenim muškim srcima.
|
|
|
|
|
|
|
ta se mržnja prema muškarcima svila u podsvijesti kao guja.
zasiktala bi povremeno, kada bi njegove ruke krenule k meni.
da sve pokvari.
a ja sam joj mlijeka davala.
i svojom kobi je zvala.
u srcu (kob)ru
usnulu.
u snu
snu
u
s
s
s
s
s
s
s
s
s
s
s
s
s!!!
|
|
|
|
|
|
|
Pozdrav Fafenštajncima u pauzama razgovora s najvećim živim
organizmom.
Danas je bio izuzetno topao i podatan.
I...
zbog njega bih uistinu ostala usidjelicom.
Zaista.
Bi.
Fakat.
|
|
|
|
|
|
|
Ponekad noću kad zvukovi utihnu čujem svoju krv kako šumi u venama.
|
|
|
